Marketing
Ćelavi duhovi, dlakavi zidovi!
Kad se useliš u zgradu koja je ima sto i više godina, možeš očekivati svašta. Tako smo dragi i ja veselo upali u zamku starih stanova koje -„samo malo popituraš, zamijeniš dvije-tri žarulje, koju pipu i stan je ko novi!“ My ass! Pošto oboje kao imamo oko za dizajn, odmah smo vidjeli potencijal, rekli veselo „da“ agenciji za stanove i otišli u nabavku boja, kistova, šmirgl papira i gipsa! Nakon dva tjedna krvavog rada situacija se može opisati ovako: ja izgledam ko prljava Nela Eržišnik sa špahtlom u rukama, stavljam dvadeseti flaster na prst jer sam nespretna, a dragi zafljočkan od boje, gipsa i prašine puca po šavu jer ispod tri sloja smrdljivih tapeta pronalazimo – KOSU! What the fuck??
Nekako smo dovršili sve veće radove po stanu, napokon uselili u oazu mira i sreće te radosni i umorni legli u krevet s nadom da ćemo napokon odahnuti i odmoriti umorne kosti, a kad tamo krene tipično škotsko-obiteljsko glasno prepucavanje mladog para preko nas. „Fuck off you stupid bitch, get off me you bastard, I hate you, fuck you, mother fucker, fat fucking cunt“...i još podosta „romantičnih“ izljeva sve do iza ponoći! Krasno! Dobro došli u škotsku zbilju! Tip na ulazu ispod nas ima naljepnicu na vratima, koja u slobodnom prijevodu glasi:“Odjebi ako si propalica!“ I još bi skužila sve ove situacije da živimo u nekom edinburškom pripizdinskom kvartu, ali ljudi – ovo je skoro centar grada! Haha, Škoti su fakat brutalniji od nas Balkanaca! Ali neka, bar imam osjećaj da živim u nekom filmu škotskog Kusturice!
Nego da se vratim zanimljivom pronalasku kose u zidovima! Ja sam se skamenila nakon šokantnog „pronalaska“ i odmah odlučila javiti staroj da pošalje malo svete vodice, zlu ne trebalo! A onda sam otišla na šišanje kod simpatičnog brice jer kako domaći ljudi tu kažu "bolje brico nego poljska frizerka"! Brico mi se sviđa jer uvijek pričamo o tamo nekim teorijama zavjere i nestalim avionima koji zapravo nisu nestali. Lik je super zanimljiv i pomalo me podsjeća na ludog Mel Gibsona u Conspiracy Theory. Pitam ja njega za tu kosu, a on se nasmije i ispriča mi cijelu priču o toj čudnoj pojavi! Naime, prije puno godina frizeri su imali rupu u podu u koju su bacali svu kosu koju su svakodnevno šišali u salonima. Rupe su vodile ravno u podrumske prostorije i kad bi se podrum potpuno napunio kosom, svu tu „sirovinu“ prodavali bi proizvođačima tinte koji su kuhali kosu u velikim kotlovima i boju koristili za pisanje! Kosa se dalje prodavala graditeljima za masu kojom su „mortali“ zidove. Ludo i zanimljivo! Divim se priči jer su ljudi u to prošlo vrijeme bili vrlo kreativni s malo materijala i bez skupe mašinerije.
Znači – u zidovima imamo razne energije nekog Georga, Johna, Emily, Mildred, Angusa, Wallacea i tko zna koliko je duša dalo dio sebe za našu toplinsku izolaciju! Nadam se da nas neće zbog toga „posjećivati „ i tražiti da im vratimo dlake! Dosta nam je uznemiravanja od strane strastvenog para preko puta! Oni su toliko glasni da i duhovima idu na živce!
Post je objavljen 22.03.2014. u 20:29 sati.