Marketing
Sjećanja jedne omladinke
Moja generacija bila je posljednja koja se „primala“ u omladince. Sjećam se kako smo stajali ispred male, seoske škole, slušali dugačke govore učitelja i zbor koji je po pedeseti puta pjevao neku borbenu i bili zadnji svjedoci još jedne maršal-manifestacije za koju više nitko nije znao čemu služi.
Kao ekstremno apolitična osoba, koja ne čita novine i ne gleda vijesti (UOPĆE!), ne želim da ljudi misle kako kenjam po komunizmu ili kako sam pristaša ovih ili onih. Pristaša sam svih sloboda, uz dozu sarkazma i nevjerice prema svemu što je masovno, isključivo ili preozbiljno. Alergična sam na vjerski fanatizam, debele političare i sve one koji se zaklinju u nekoga ili nešt. Vjerujem u svemirce, i dobre i zločeste, smatram da ni jedan normalan intelektualac ne može slušati narodnjake i tu i tamo pročitam koju „teoriju zavjere“, samo da potvrdim gradivo. Yoga me (kao moje glavno zanimanje u ovom trenutku) uči non-attachmentu prema nepotrebnim situacijama i unutarnjem miru kada na svojoj prostirci dubim na glavi i samo dišem. I ne, nisam tipični učitelj Yoge. Ne pjevam pjesmice o Krishni, nisam vegan, ne oblačim se ko hipi curica i ne solim pamet drugima o tome kako je Yoga jedini pravi put. Nadam se da smo se skužili.
No eto, smatram da su nama, rođenima na brdovitom Balkanu, sustavno pokušavali isprati mozgove i ukalupiti nas u neki „pionir-omladinac-vojnik“ model ponašanja i svako malo se sjetim kako smo ko klinci imali malo, a bili smo happy i zadovoljni i baš nam je bilo super. Moja škotska obitelj i prijatelji iz stranih država dali su mi do znanja kako su oni mislili da mi živimo iza „željezne zavjese“, da smo cijeli dan stupali ko pravi mali komunisti i izgledali ko ratna siročad te kovali planove o preuzimanju svijeta. Svašta!
Zapravo, kad bolje razmislim, drago mi je da sam živjela u vrijeme kada smo u selu imali samo par malih trgovina s jednom prodavačicom iza pulta. Naj-slatkiši bile su rum pločice, efekta i bazooka žvake, 505 s crtom i čokoladice "Životinjsko carstvo". Odjeću smo konstantno razmjenjivali s prijateljima i rođacima, i ako si imao poznanike gastarbajtere – bio si faca jer si prvi mogao doći do boljih traperica ili onih majica sa šišmiš rukavima. Umjesto kompova, video igara, playstationa, wii-ja i ostalih jebenica, mi smo imali park, home-made luk i strijelu (igračku koja bi danas bila super-zabranjena), susjedove trešnje i graničar! I nikad ne bum zaboravila kak sam skoro pala u nesvijest na prvo kinder jaje, kak sam do susreta s barbikom imala neke debele, grde bebe obučene u domaćice, narodne nošnje i vrtlarice. Kad je mala gastarbajterica došla u park i kada sam prvi puta vidjela savršenu plavušu sa sisama i nogama koje imaju zglobove, skoro sam zamrla i taj sam dan bacila u podrum sve one pretile partizanke i zahtijevala hitnu nabavku najljepše lutke na svijetu. Ne moram ni spominjati kako je moja prva „kvazi barbika“ kupljena u Đelekovcu na prošćenju i kako je izgledala poput mentalno zaostale sestre od Barbie, ali poslužila je.
What's my point? Hm, pa evo pošto me život odnio u Ujedinjeno Kraljevstvo Svega i Svačega, moram priznati da se osjećam pomalo izgubljeno u ovom božićnom ludilu. Gledam rulju kako troši 10 puta više od prosječnog Hrvata, kako kupuju preskupa sranja koja nikome ne trebaju, kako si svi pišu neke „najbolja mama, najdivnija kćer, predivna teta, najdraža baka“ čestitke. Kuće i stanovi im izgledaju kao da ih je dekorirala baka Mraz na LSD-u, a o preslatkoj, umjetnoj hrani da ne pričam. Zapravo mi je drago da sam od malena navikla na skromne proslave svega pa tako i Božića. U mojoj obitelji nikada nismo razmjenjivali skupe poklone, zato sada ko mutava hodam po dućanima, smrdim po muškim parfemima, body losionima, pokušavam preživjeti cijeli kaos i biti u „mood-u“ jer tako to "oni" rade. Tu svi vole Božić, i svi su si super, i sve je divno...a ja ispadam Grinch. Zapravo mi je muka od fejk sranja i tek sada, kada sam daleko od kuće, moram priznati kako mi fali prizemljenost moje obitelji i prijatelja, sarma od jučer, bezrazložne prepirke, kuhano vino i stravično loš program na TV-u.
Zato svima želim malo skromniji i sretniji Božić, uz maratonske reprize Supermana na HTV-u!
Opis fotke: Božićno ludilo usred grada!
Post je objavljen 18.12.2013. u 19:35 sati.