Kiltovi na vjetru https://blog.dnevnik.hr/lunachick
nedjelja, 27.04.2014.
Hrvatske frizerke - u Škotsku po novce!
Svi koji me poznaju, znaju da često mijenjam boje kose, frizure i stilove. Od punk rock ere s duginim bojama na glavi do jednostavne, ženstvene duge crvene grive. Od Sinead O'Connor-čelavke do stroge Kleopatra-zurke. Sve je krenulo vrlo davno kada me sestra počela koristiti kao zamorca za svoje lude modne pokušaje. Šišala me krojačkim škarama, izmišljala stilove koji su u doba malih pionira bili smatrani vrlo „naprednima“. Čak me stara odbila voditi na svatove u Đelekovec, jer sam s nepunih 12 godina, nakon sestrinog kreativnog kicka, izgledala ko mali, pokisli štakor. Prva sam u razredu imala onu talijanka-gljiva frizuru, a prvi undercut, prije puno godina, negdje u srednjoj kad sam upala u punk rock bend. Profa z psihologije je domiljio do mene, podigao pramen kose s dva prsta (ispod kojeg je bila obrijana glava) i samo rekao:“Pavlek, ne razumijem!“
Moja najbolja frendica je frizerka, i to jebena frizerka. Nakon nekoliko bambusa, znala sam izaći iz salona s potpuno drugačijom glavom. Svi moji dokumenti s fotkama izgledaju kao da patim od multiple personality disorder-a i često sam na aerodromima morala objašnjavati svoju potrebu za „traženjem sebe“. Nikad nisam i ne bum kužila žene koje se NIKAD ne farbaju, nemaju potrebu promijenit tu „griva u repu“-friz i koje slave svoju sijedu kosu s nepunih trideset. Fuck off! Možda sam ja taj bolesni klaun, ali beš život bez onog neprocjenjivog muževog pogleda, nakon dolaska od frizera i pitanja: „What happened to your hair??“
Nakon nekoliko mjeseci puštanja kose u tuđini i opiranja ideji o odlasku pod škare poljskim imigranticama, bukirala ja taj važan sastanak i bacila se u istraživanje sljedećeg, pomaknutog stila ove žene-djeteta koja nikako da odraste i stavi kosu u rep.
Našla ja par fotki vrlo sexy, punky kose – duge šiške, kratko odostraga, pramenići...ma divota! Kad sam nazvala frizerku, rekla mi je da moram prvo doći na dogovor. Vau, profesionalno! Me like! Dođem ja u salon, salon pun ljudi – opet vau, znači dobra je (iako je malo mlada). Kaže ona meni – „moramo napraviti test na boju“. Hahaha, mala, farbam se profesionalnim bojama od 19. godine, ali ajde – nema frke, ovo je ionak UK i tu su svi paranoični na „safety“ i all that shit.
Namazala mi je unutarnji dio ruke farbom, pogledala moje fotokopirane frizurice s interneta i poslala me doma. Ako bude reakcije, neka odmah nazovem. Kajgod, farbu sam odmah zbrisala s kože čim sam izašla iz salona jer ne bum po škotskom vjetru hodala z dignutim rukavom da vidim jel bum dobila male boginje od farbice. Ja želim novi friz pod hitno!
Za dva dana, bila sam sprema izdržati 3 sata u tom salonu jer - vrijeme je za novi image! Prvo mi je stavljala neki color-remover, onda mi je prala kosu, onda me fenirala, pa opet farbala, pa prala kosu, pa fenirala, pa stavljala pramenove, pa prala kosu, pa fenirala...sve dok napokon nije uzela mašinicu u ruke. Ja sam bila udubljena u trač-časopis jer nemam pojma ko su UK-zvijezde i zakaj se rastaju...pa sam malo utvrđivala gradivo. A onda sam dignula pogled i umjesto profesionalke, vidjela malu curicu koja se igra frizerke s mašinicom i ima pomalo zabrinuti pogled. Zapravo nisam ni kužila da mi je upropastila pola glave. Ona je i dalje bila uvjerena da će brijanjem popraviti tih trideset i pet stepenica na mojoj glavi. Kako joj je svijetlo u salonu očito išlo u prilog, nisam bila svjesna svoje nesvjesnosti. Na brzinu me isfenirala, pokazala mi stražnji dio brzinom munje (pod čudnim kutom da ne skužim epic fail) i naplatila mi posao – sedamdeset funti, tj. 600 i nešto hrvatskih kuna! Moj bi stari sad rekel – 600 ti krvavih...
Sljedeće jutro sam se skoro rasplakala kada sam u ogledalu ugledala ofucanog oposuma s mjestimičnim rupama koje izgledaju ko da sam i šugu negdje pokupila. Ali prije nego je dragi uspio otvoriti oči, vidjeti skupi uradak na dnevnom svjetlu i poslati me prvim avionom natrag na Balkan ili u zološki...navukla sam kapu i otišla ravno prvom brici u ulici.
Brico me lagano odbio jer se nisam naručila, a i „ne izgleda tak loše, bude naraslo“. Whateva, slijepi, stari Škot. Sjetila sam se da u sljedećoj ulici postoji salon i ujurila sam u njega prije nego su frizerke srknule prvu jutarnju kavu. Nakon što je odslušala moju žalopojku, prava, domaća Škotkinja samo je rekla: „Aye, don't worry love, I'll try to fix ya!“
Moja spasiteljica, Bonnie Lassie, uzela je mašinicu u ruke, nataknula najkraći nastavak i krenula u popravak katastrofe. Tražila je vrlo malo love, pa sam joj ostavila dvadesetaču za trud.
Fala Bogu da kosa – raste!
p.s. fotku ne stavljam jer me sram!
petak, 04.04.2014.
Stanari stvoreni za Tarantina!
Kad te iz dubokog sna, usred noći, probudi svađa susjeda s kojima dijeliš zid spavaće sobe i to po peti put u tjedan dana, jednostavno moraš popizdit! Dali smo im još tjedan dana i pratili svaki preglasni zvuk s druge strane. Dragi je čak uspio mobitelom snimiti brutalno pičkaranje, zvuk pljuskanja i udaranja po namještaju. Prestrašno! No, da krenem od početka i lijepo predstavim sve stanare prekrasne, stare zgrade u širem centru ovog bajkovitog škotskog grada.
U prizemlju živi starija žena koju smo samo dva puta vidjeli kako viri kroz prozor, a tu i tamo se na prozoru nađe i veliki crni mačor koji ima onaj tipičan 'whateva' pogled. Vrata s desne strane prizemlja pripadaju mršavoj ženici srednjih godina, koja izgleda ko ona Honey Bunny iz Pulp fictiona, masne kose i s čikom u zubima. Žena je hodajuća kontradikcija jer nam je u više navrata probala prodati Avon proizvode. Nekako ne izgleda da djeluje. Na prvom katu smo odmah uočili čovjeka s kojim bi se trebali skompati. Lik ima natpis na vratima: No fucking scum! Da pojasnim, termin 'scumbag' je ovdje vrlo popularan i označava škotsku, izgubljenu mladež na socijalnoj pomoći, najčešće bivši ili sadašnji ovisnici, mlade žene bez prednjih zuba s 2-4 djece i likovi s tzv. chelsea smile-om na faci (ono kad imaš veliki ožiljak od kuta usnice do pola face, zarađen ili u tučnjavi ili ako si nekoga cinkao). Pazi slučajnosti, većina ih se smjestila u našem kvartu! No, naziv 'scumbags' je malo prebrutalan za mene, pa ih ja zovem Tarantinovci.
Dakle, na prvom katu žive stanari s kojima – samo lijepo. Lik s natpisom je stari gamer, odmah nam se predstavio i pozvao nas na pivu. Zidovi stana puni Skyrim postera, police pune video igara, kolekcionarskih figurica i retro filmova. Kako smo i dragi i ja bili višegodišnji ovisnici o World of Warcraft-u, ovaj nas je susjed odmah osvojio. Dakle, Mark je naš! U ugodnom razgovoru saznali smo sve o ostalim stanarima. Preko njega živi stari pimp, George. Ima preko 60 i glavni je šef zgrade. Njemu se treba obratiti ako imamo bilo kakvih problema s Tarantinovcima. George farba kosu u tamno smeđe, nosi kožnu jaknu i brine o čistoći zgrade, antisocijalnom ponašanju stanara te lijepi prijeteće natpise u hodniku tipa:'Uklonite govna vaših pasa iz backyarda!' E, da...jedini porok Georga su mlade prostitutke. Ako vidimo kakvu mršavu plavušu u porno štiklama kako ulazi u zgradu – to je njegova 'narudžba', i to nas ne bi trebalo smetati, kako tvrdi Mark. Hm, ooook!
No, na drugom (našem) katu – fakat smo se sje... Naime, tu žive najglasniji Tarantinovci ikad. Tip je isti mr. Pink (Buscemi), a ženska je tri puta veća i jača od njega. Oboje su glasni za popidzit, a imaju i veliko tele od pesa koji se zaletava u vrata svako malo jer ga ne šeću dovoljno. Osim što se deru usred noći i očito uživaju u sado-mazo vezi (svaki mazohista treba sadistu), tu i tamo se i poševe, a to onda zvuči prestrašno. Ti se zvukovi ne mogu povezati s ljudskim rodom. Ali bolje da se ševe nego svađaju. Oh da, njihova vrata nemrete fulat jer zapravo – umjesto vrata imaju zabijenu staru, drvenu panel ploču (jer je očito neko nasilno pokušao ući) pa nemaju love za popravak.
Ali to nije sve. Ravno preko nas doselio se korejsko-indijski par koji je do sad imao tristo pedeset partija useljenja. Kako očito žive daleko od ostatka obitelji, susjeda obavezno priča prek skype-a s rodbinom oko 11 navečer (valjda zbog vremenske razlike) i to na sav glas. Ne moram ni spominjati da su zvukovi ovog egzotično-iritantnog jezika (valjda zbog visokih tonova u njenom glasu) toliko glasni da čuješ i tetku s druge strane kak se dere! Mark je jedne večeri došao gore, dobro izlupao vrata, a kad se mala, egzotična seksi susjeda pojavila – samo je rekao:“You are making too much fucking noise, shut the fuck up!“ Ženica nije niš odgovorila, ali sudeći po istim zvukovima samo par dana poslije, imam osjećaj da ni imigranti više nisu što su nekad bili (nevidljivi i ljubazni susjedi).
Na kraju, iznad nas živi neka ekipa koju zovemo „tete u štiklama“. Naravno da imaju drvene podove, a štikle ne skidaju odmah kad dođu s posla. No, čovjek se na sve privikne. Iako sam godinama živjela u kući na selu, gdje ni pijetao nije bio preglasan, radim na toleranciji glede netolerantnih.
Moram priznati da u zgradi nikad nije dosadno, a i uživamo u dizajniranju našeg malog stančića. Možda i kupimo tipičan škotski natpis za vrata ili otirač s porukom:"Get the fuck outta here!" Izgleda da je to ovdje moderno...i neophodno.
| < | travanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Veljača 2016 (1)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)
Opis bloga
Nakon podosta godina provedenih u sigurnoj i toploj Lijepoj našoj, ova je žena odlučila ostaviti posao u državnoj firmi, uhodani plesni studio i miran život u podravskoj preriji, strpati 20 kila života u kofer te se uputiti u uzbudljivu avanturu zvanu Škotska! Naravno, ljubav je odigrala glavnu ulogu! Sve ostalo su...nijanse! ;)
Linkovi
Karma Yoga Edinburgh
Plesni studio Jump, Croatia
Karma Yoga Edinburgh - facebook page
Pay it Forward Scotland