Kiltovi na vjetru https://blog.dnevnik.hr/lunachick

nedjelja, 16.02.2014.

Ubij me nježno!

Moraš voljeti ovu zemlju. Barem meni nije trebalo dugo. Imaju sve – osim sunca.
Jebeš sunce, ionak sam uvijek na plaži izgledala ko sibirska mlada, pekla se danima, zaradila opekline i došla doma s bež tenom. Tako da se uklapam u činjenicu da Škoti na suncu cvrče ko oni zgodni dečki iz Sumrak sage.

Prvo su izglasali mogućnost sklapanja gay-brakova bez ikakvih natezanja, prepucavanja po medijima, razvlačenja teme u nedogled jer šačica od osamnaest „protiv“ nije imala šanse naspram stotinu i pet „za“. Hm, znači tu nitko zapravo i ne smatra da je ovo prava tema za dizanje prašine, upiranje prsta, opravdavanje, medijsku hajku, sramotu ili bilo što drugo, blisko nama Hrvatima. Prijedlog je prošao ko kad naš Sabor glasa za neki tamo stavak tri, članka 5. Zakona o lokalnom zavoju na nerazvrstanoj cesti. Nemreš vjerovat. Već se nekoliko mojih gay prijatelja javilo da se raspitam o organiziranju vikend izleta u Škotsku, uz skromno vjenčanje i večeru u pub-u! Možda bih trebala razmisliti o otvaranju agencije, hehe!

Odmah nakon ove vijesti – došla vijest o formiranju zakona o „potpomognutom samoubojstvu“ (moj prijevod), što bi značilo – ako si star, smrtno bolestan, u agoniji i bez nade u oporavak – imaš pravo na dostojanstven odlazak u vlastitoj režiji. Odlučuješ sam o tome kada želiš otići s ovog svijeta, uz medicinsku pomoć. Radi se samo i isključivo o ljudima koji nemaju više opcija, uz temeljitu evaluaciju samog pacijenta od strane nekoliko doktora i ako se radi o osobi koja nije pri zdravoj pameti i koja ne može realno prosuditi želi li to ili ne – postupak se ne provodi. Fair enough! E, sad – zakon je još uvijek u postupku i tu su se, za razliku od prijašnje spomenutog, javile vjerske ustanove i razne „pro-life“ udruge koje se protive ideji.

Nakon što sam jutros na TV-u odslušala ženu čiji je suprug to obavio u Švicarskoj – rekla sam mužu: Kad dođe vrijeme (jer sam ipak starija), nećeš dozvoliti da serem u gaće i da me hrane na slamku i da sam u takvim bolovima da haluciniram? Dragi nije htio slušati moje bedastoće, ali znam da je shvatio. Žena je ispričala tako dirljivu i lijepu priču o svom suprugu. Bio je intelektualac, hranitelj obitelji, alfa mužjak, no bolest ga je satrla i prognoze su, iz dana u dan, bile sve gore. Trpio je neljudske bolove i mogao je komunicirati samo i jedino jednim prstom na kompjuterskoj tastaturi. Nakon što su jednog dana zajedno odgledali prilog o klinici u Švicarskoj koja obavlja „assisted suicide“ napisao je svojoj ženi: “Tako ja želim otići!“ Žena je rekla da se njegovo lice ozarilo i da je odavalo vidno olakšanje dok je saznao da odlaze u Švicarsku. Cijela obitelj se okupila oko njega, svima je napisao par oproštajnih riječi i za dvadesetak minuta polako utonuo u san s velikim osmjehom na licu. Žena je, puna neke čudne mirnoće, na kraju intervjua samo rekla: “Taj ću dan pamtiti kao jedan od najposebnijih i najosobnijih u životu.„ Na kraju je jadan čovjek ipak sam mogao odlučiti o svojoj sudbini i to ga je usrećilo.

Naravno, nije sve tako jednostavno. Postoje tu mnoge stvari koje treba uzeti u obzir, od same činjenice da sustav mora itekako šljkajati da se ne bi desilo da trknute obitelji ubijaju svoje babe jer im se ne da plaćati njegu, do toga da mnoge vjere takav čin smatraju velikim grijehom, što poštujem, ali u osobnom slučaju – željela bih otići s ovog svijeta bez pelena, cjevčica i boli.

Samo kaj ak se desi da si sve lijepo središ u super modernoj klinici, okupiš najbliže, održiš govor, popiješ zadnju Margaritu i uz zvukove dobre stare Pajtonovske „Always look on the bright side of life“ utoneš u san...i probudiš se u paklu gdje te gospon Vrag dočeka riječima:“Ooohoho, pa koga ja to vidim? Gđo Eutanazer Suicidović, za vas smo rezervirali poseban kotao za one koji se igraju sudbinom! Ne brinite, tu vas nitko neće pitati kaj hoćete, nemate nikakvih opcija, bubalo vas bu do vječnosti! Buhaha!“

E to bi bio turbo fuck up!

petak, 07.02.2014.

Škotska - raj za narkiće!

Stari me uvijek učio da učim, radim i krvavo štedim – to je „ispravni put“! Pogni glavu, trpi, sjedi u uredu, primaj plaćicu i ako si možeš priuštiti jedan odmor godišnje – na konju si. Pod „odmor“ mislim na onaj tip ljetovanja koji većina Hrvata prepoznaje – ušljivo odmaralište, plaža puna čikova i vrećica od smokija, preskupa kava i mali pripadnik romske manjine koji prodaje krafne od jučer. No, nakon podosta godina pognute glave, ova je individua shvatila kako je sve to bullshit. Mislim da su nas starci možda malo pogrešno učili iz straha, iz navike, iz svih onih spika „s koljena na koljeno“ jer su smatrali da je zombie-life na autopilotu jedino što ti omogućava donekle normalan život. Svako skretanje s puta jebeno se naplaćuje. Rano sam naučila da ako ne platiš 2 rate za stan – teta bankarka više nije ljubazna, žuta obavijest od Elektre znači – nema zajebancije i ako imaš minus na tekućem – ni taj usrani godišnji nećeš moći okusiti.

NO, sve to nekako pada u vodu kada se nađeš usred Škotske i jednostavno počneš primjećivati način života nekih drugih ljudi u nekoj drugoj zemlji. Odakle da krenem? Well, Škotska je relativno nenaseljena zemlja, ima malo više stanovnika od Hrvatske, a gazda joj je baka iz Engleske. Nije loše. Zapravo, zajebat će se ako se odcijepe jer će se morati skinuti s velike, bogate sise i uhvatiti se za vlastitu, što neće ići lako. Vjerovali ili ne, to je mišljenje većine starih Škota ovdje. No, vratimo se na temu – dakle, ako si mlada, neambiciozna majka s troje djece, „niš' koristi“ koji nema prebite funte u džepu, narkić ili bogec...trk u Škotsku! Narkić definitivno pobjeđuje jer vladu ovdje ne jebe ako si profućkao najbolje godine na jeftin heroin, oni ti ZAISTA žele pomoći. Dok smo svi ostali imali očeve koju su ti spuštali bogove dok si dobila dvojku iz matematike, gurnuli te na posao nakon diplome i nabili ti Jugo-dugove iz 45-te na leđa – škotski junkie lagano omamljen useljava u novi stan u kvartu. Svekrva me zove da „špijuniramo“ kroz rolete dok Johny the narkić unosi neke kutije uz pomoć osobnog „socijalnog pomagača“ koji, osim što ga svakodnevno posjećuje, vodi brigu da su računi plaćeni (opet iz državne blagajne), da Johny redovito jede i uzima lijekove i da mu se sveopće stanje poboljšava. Svekrva kipi od „nepravde“ jer narkiće re-integriraju među „normalan puk“ i dok je ona trebala raditi duple smjene da bi platila svoje račune i živjela tu gdje živi, Johny je sve dobio na pladnju, a da ne pričamo da isti ima čistokrvnu đukelu koji dobiva BESPLATNU medicinsku njegu lokalnog veterinara.

Hm da, nisam spomenula da jednom tjedno gospođa u crvenom autu donosi namirnice i čisti veš za našeg novog susjeda. Johny ne treba raditi. On samo treba razumijevanje. I novi stan, državnu pomoć, osobnog pomagača, besplatnog veterinara, tetu spremačicu i čistokrvnog đukca! Bem ti gajde!

Ok, vjerujem da će se naći oni koji smatraju da bogec Johny možda nije imao sreću roditi se u „normalnoj“ obitelji, možda je bio maltretiran, odbačen, neshvaćen, bla, bla, bla. Sve to priznajem i osobno poznajem ljude koji su debelo zagazili u ovisnost, no ako škotska vlada ovako nastavi „rješavati“ socijalne probleme, ne znam kako će sve to poplatiti. Broj useljenika je sve veći i čim im klimnu na imigracijskom šalteru i zažele ugodan boravak u UK – većina tih pizdeka odlazi ravno u državni ured tražiti pomoć za sebe i svoju poveću obitelj koja ni nakon dvadeset godina na ovom otoku ne može usvojiti normalan naglasak. Da ne spominjem rumunjske prosjake koji sjede na dekama na ulici, pikaju po mobitelu u kožnoj jakni te mole za tvoj sitniš gurajući ti prljavu Starbucks čašu u facu!

Prvo što me žena u uredu za posao pitala bilo je:“Želite li zatražiti državnu pomoć za ljude koji traže posao?“ Kada sam joj odgovorila – ne hvala, pogledala me ko da imam male boginje! Dajte moj dio Johny-jima, nek si kupe nove fotelje (da, da evo svekrva me jučer pozvala da vidim kako susjedu dostavljaju novi namještaj). Kaže meni mader in lo:“Evo, vidiš, samo je bacio staru fotelju uz kontejnere! Mi ostali moramo platiti odvoz! Njemu će odvoz financirati država!“

Zato, ako ikad skrenete s puta, gače na štap i pravac Škotska! Samo, požurite jer „još malo, pa nestalo“, ako referendum prođe!

p.s. Ako niste znali, dio filma "Trainspotting" sniman je usred Edinburgha!

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Veljača 2016 (1)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)

Opis bloga

Nakon podosta godina provedenih u sigurnoj i toploj Lijepoj našoj, ova je žena odlučila ostaviti posao u državnoj firmi, uhodani plesni studio i miran život u podravskoj preriji, strpati 20 kila života u kofer te se uputiti u uzbudljivu avanturu zvanu Škotska! Naravno, ljubav je odigrala glavnu ulogu! Sve ostalo su...nijanse! ;)

Linkovi

Karma Yoga Edinburgh
Plesni studio Jump, Croatia
Karma Yoga Edinburgh - facebook page
Pay it Forward Scotland