Čovjek s vilicom u svijetu juhe

- Oče, poduči me!
- Zlatousti, sine, mogu ti samo reći ono što znam. Četiri su mudrosti.

Znanje Istoka koje kaže: Svijest nije isto što i um.
Znanje Zapada koje kaže: Iz uma ljubi, u umu primaj ljubav.
Znanje Sjevera koje kaže: Život je smrt, a smrt je život.
Znanje Juga koje kaže: Bog je hrana.

Kad si potpuno shvatio ove četiri mudrosti, na putu si majstorstva.
- Što je majstorstvo?
- Probuditi se u snu.

- Oče, otkrij mi tajnu mudrosti!
- Zlatozubi, sine moj, govoriš s takvim ushitom kao da je tajna pokrivač, a mudrost gola žena. Iako i u tome ima nešto...
- Ajde, ajde, tata, uvijek mudruješ. Platit ću!
- Vi bogataši! Sve biste pokurvali.

- Oče, otkrij mi tajnu mudrosti!
- Zlatousti, sine moj, govoriš s takvim ushitom kao da je tajna pokrivač, a mudrost gola žena. Iako i u tome ima nešto...

Jutrošnja južina donijela je neugodan pritisak i šugavost koja ovlada raspoloženjem. Blagotvorno hlađenje radijatora do jedva primjetne mlakosti ostalo je nezapaženo pod pritiskom slutnje. A sluti na kišu, hladnu, novembarsku, onu od kakve se prehlade prekrasne djevičanske udavače, i umru, pa kasnije imamo nesnosne rock-balade na tu temu. U redu, immo jednu, a nesnosnost joj slikovito dočarava nesnosnost ovakvog dana.

Trebalo je nešto poduzeti, nešto primjereno. Danas je to bio lonac „prisiljenog zelja“. Za one koji možda ne znaju za ovaj božanski dar težačkog jelovnika: jednu manju ili pola velike glavice kupusa izrežete na rezance i kuhate u umaku od rajčice, istom ili sličnom kao za ćufte ili punjenu papriku. Jede se žlicom iz dupkom punog dubokog tanjura s pireom od krumpira ili bijelim žgancima.

Neću se hvaliti kulinarskim uspjehom i užitkom u pojedenom jer o ukusima se ne raspravlja. Prioritet je bio, kako je već običaj u mojoj kući, magijskim ritualom kuhanja suzbiti čudnu frontu koja je provalila s juga u diverzantskom manevru odvraćanja, dok istovremeno sprema, u zasjedi iza brda, hladnu kišu sjevera. A ne, ne dok je ovaj kuhar na nogama i spreman na obranu posljednjih položaja!

Već huji neugodnim glasom jak vjetar i mijenja smijer. Sumrak je pojačan natopljenim oblacima. Aura zaštite neobičnog mirisa zelja i rajčice ispunila je kuhinju i širi se polako na, ah, nezahvalno susjedstvo. Oprat će ga ledena kiša. Moj pogled će počivati na tanjuru. Grijat će se moja duša koja zacijelo živi negdje u želucu.

Iz obavještajnog podzemlja

Na poznatom blogu „Ko u priči redaka“ Veljka Šarafovića objavljen je transkript telefonskog razgovora. Razgovor je vođen iz Banskih dvora.

Transkript:

- Halo Bing, kako brat? Zarobili ga somalijski pirati, ali nije imao sitnog za telefon da dogovori otkupninu? Smola. Nego, slušaj imam nešto jedinstveno. Božić. Da, Božić!. Cijena? Prava sitnica.

Kraj transkripta.

Čestitke i pozdravi

Iz čitavog svijeta stižu brojni telegrami podrške vođi mafiokratskog poretka Konduktoru el dotoreu Bingu S.Oliveru. Poslali su ih momci iz Kalabrije, Sicilije, ruska, srpska, albanska mafija, Yakuze iz dalekog Japana, pirati iz Somalije i mnogi drugi. Prenosimo jedan telegram tipičnog sadržaja:

„Čestitamo na nevjerojatnom uspjehu!. Svašta smo krali i svakom smo krali, ali nitko do sad nije ukrao Božić, mislili smo da je takav poduhvat samo moderna bajka! Čestitamo na nevjerojatnoj umješnosti i dosjetljivosti, istovremeno vam iskreno zavidimo na tako glupom narodu čiju sreću imate biti pripadnikom. To ne umanjuje tako veliki uspjeh!“

Iz svijeta

Somalski pirati jučer su iznenada bez ikakve otkupnine oslobodili zatočenog pomorca, hrvatskog državljanina. Svjedoci kažu kako su ga suosjećajno tapšali po leđima spominjući težak život bez Božića. Zanimljivo je da su pirati većinom islamisti.

Istovremeno, u veleposlanstvo republike Hrvatske u Abu Dabiju pristiglo je pismo somalskih pirata s upitom vlastima o mogućnosti dugoročnog najma jedne luke na hrvatskoj obali. Spominje se i mogućnost kupovine nekoliko brodogradilišta. „Mi samo želimo u zemlju snova!“ izjavio je zakrabuljeni pirat, navodi neimenovani diplomatski izvor.

Iz zemlje

El dotore Bing S. Oliver demantirao je krađu Božića. Do nesporazuma je došlo zato što je narod glup, tvrdi Konduktor, pa nikad ne shvati kada vlast laže, a kada samo govori neistinu, što je osnov političke filozofije aktualne vlasti. Autor ove platforme je stranački ideolog Andrija Kardelj kodnog imena Minhauzen.

Trivia

Na google-ovoj ljestvici najglupljih od najglupljih na prvo mjesto popeo se hrvatski narod, kolektivno, i nakon mnogo godina skinuo s trona Georga Busha mlađeg, lidera slobodnog svjetskog poretka. U objašnjenju stoji kako je svakakve gluposti moguće podvaliti ljudima, ali da ti netko ukrade Božić, za to treba biti ekstremno glup.

Umjesto Debelog Vrapca na ogradu balkona sleti sjenica. Isti je to tić, samo mu je trbuh žut, a glava plava. Hoću reći, nije to on, vrabac, nego je sličan, perje mu je drugačije. Nije bio sam, bio je u paru i znatiželjno je zavirivao kroz zatvorena balkonska vrata. Kad je zima i kad je mokro, ne izbacujem mrvice na balkon. Ne zato što bi mi bilo hladno istrest časkom stolnjak, ili što bih bio lijen, nego mi je netko rekao da vlažan kruh škodi pticama kad je hladno. Zato im ljudi rade one kućice. Nisam neki graditelj, a kućicu koju sam jednom bio nabavio prevrnuo je zločesti mačak pa se razbila. Mačka odavno nema, a ptice kao ptice: snalažljive. Sjenice su svladale neobičan grif jedenja naglavačke. Kao papige kad vise u kavezu i izvode vratolomije kako bi kljuckale sipinu kost. Zato sam za njih improvizirao najjednostavnije moguće zimsko hranilište. Staru kožu slanine, a uvijek možete odvojiti jednu koja neće završiti u loncu s grahom, probušim i konopcem vulgaris objesim na rešetku balkona. Bitno je jedino da na koži ima koliko-toliko masti za male lešinare. ;)))

Uz dio neobranih jabuka u vrtu, kraljevstvo kosova, uz mrvice na suhom mjestu pod stolom na balkonu za vrapca i njegove, uz slaninu na ogradi za sjenice i češljugare - nema zime za ptice!

Postaje mi običaj obljetnice obilježavati citatima, pa evo još jednog povodom pada grada, a moglo bi biti bilo kojeg grada, povodom rata, a moglo bi biti bilo kojeg rata, i povodom mira, a moglo bi biti bilo kojeg mira, jer nema mira u vremenu niti ima mira za mirne.


Mak Dizdar:

BROTNJICE

Čekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo
čekali
Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobaciti
Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih
Ima ih koji su nicali i gdje nikada sijani nisu
Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli
Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude
Ima ih što marljivo djeljali su ražanj a zec kao zec
Ima ih koji su voljeli bilo šta nego išta na visokoj grani
Al onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca dali
I gavrani tavni sjeli nam na mozak A na vrh te patnje
Nismo ih ni zvali Opsjednuti vremenom što nasilno u nas
uđe
Pamti li ikto vrijeme što iznevjerilo nije
Kroz mreže od buđe davnom obećanju idemo
Što pred nama se krije sve zbiljnije sve luđe
Dobar dan dobri dane dobrom danu još uvijek dobrimo
Kroz kupinje crno kroz drače vremena kroz vražije kroz
vrače
Ruke su još tu al još se ne rukovasmo
Od opčinjenosti još se ne izliječismo
Jer lijeka još ne nađosmo
Osim one stare molitve
Osim one stare kletve
Osim
Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i Neretve
Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre
Zapreštaju vas sa vasemim silama nebesnim urilom i
rapailom i epimilom
Da ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama
nečastivim pometenom
Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve
Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za
kletvu
Iako vraždu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo
Da oblasti se i vlasti vražje osvobodimo
I tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesečine
Izmed sokolara i gospara pokraj zdura i providura onkraj agalara
Krčimo kroz grče kroz sulude grane kroz dane od lane
Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra
Sve kroz žive rane
S golubom u ruci koja nije naša S gavranom vranim što
na tjeme pane
Otkud kaži sada Kuda kaži tada Kada kaži ikad
A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad
Opsjednuti vremenom što samo uđe u nas koji u njeg
nismo Nikto
Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto
Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje si
da si
Još se ne izliječismo od lijekova mnogih jer
Lijeka još ne nađosmo Osim ove molitve od čarne čarke
od vilne varke
I kletve ove od kletvenika mnogih do kletvenika ubogih
Zapreštaju vam dijavola sa ancilijašom akomirašom
cernicašom
Da ne prihodite ka metehu ka siemu
Al šta sam ja Glas vapijućeg u pustinji iako
Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako
Nikad nisam jeo lipov krst ni kršćavao vodom
Moja nada je prst u stubu svjetlosti
Moja svjetlost je u nadi
Ona je vjera u koju ja vjerujem
Ta što nema imena
Ona je u dobrom danu kome kažem
Gdje si da si ako si
Kao što ste već čuli
Tako mu ja
A on nema uha
Pa nehajan kao tisuć i dva gluha
Odsjekli su ga zbog otvorenosti
Prema svim stranama slova
On nema ni glasa da san naš zatalasa
Glas su mu iščupali u grkljanu na sudu pravde
A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog
kobnog usuda
I neće dan imati moći sve do jednog dana
Sve do dana kad neće biti ni noći
Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite
ljubavi
Kroz tmuše i tmače neka sve jače moćni mačevi
Neka svi lijepi neka svi dobri svi ružni i gubavi
Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove
Kao što ubice i žrtve podijeliše bratski ove grebove
Jer treba do kraja čuti ovaj plač i ovu pjesan
Da nas ne nahrani trulež
Da nas ne sahrani plijesan
Ne sudite nas po tom što nam je zamračeno lice
Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice
Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje
Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno
grozje
Kroz suro i oštro inje kroz vitice sive
Između moje molitve i kletve
Nek dođu one od vesne
Nek priđu te nebesne
Nek slete
Drobne lastavice
I kobne kukavice
Sve stajačice i lutalice
Sve pjevačice i šutalice
Prepelice jarebice i sjenice
Nek se u ruke ove zapletu
Nek se upletu u trepavice
Nek mi u sjećanje uđu
Kroz zjenice
Kroz ovo vito valovito
Kroz ovo vito
Vilovito
Jer
Na ovom putu
Sada smo prvi put zastali
Znajući da je vrijeme da vremenu pogledamo u oči
Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak riječi i djela
uzalud čekali
(Na kraju valja i ovo reći s pravom mjerom u izrazu i
glasu -
Ako nam glas i nije stigao duboko do neba
Vrisnuli smo bar
Kako treba)

Pitao si me brate i pobrate za zbitije
Što kriju ih brotnje Brotnjice
Ja rekoh ti sve što sam o tome znao
A više od toga ako hoćeš da saznaš
Ti onda tad
Zapitaj
Ptice

- Zlatousti, što je najvažnije?
- Ovdje i sada.
- Nije li „ovdje i sada“ donijelo same nevolje, ne živi li tako novi naraštaj?
- Ne živi. Njihovu nevolju donijelo je „sve i odmah“.

Vlada predlaže senzacionalni paket dalekovidnih mjera koje će uz sasvim malo samodiscipline tradicionalno raspojasanog građanstva rezultirati zemljom obilja, blagostanja i znanja unatoč globalnoj krizi! Što „Čobanski“ kaže, kleveće i laže!

Lijepo, lijepo.

Vlada uvodi nove mjere. To su još one iste mjere od Milke Planinc, ali su malo rabljene, k'o nove! Vladi dobre!

E, neka, neka.

Točno prije godinu dana Ludlud je popio svoju posljednju pilulicu i prestao biti lud. Potvrđeno službeno od doktora Nadležnog! Dosadan sam s tim, znam, ali to je važna obljetnica. Službene lječničke potvrde su važni dokumenti, iskustvo nas uči.

Jučer sam, recimo, bio na jednom od onih tužnih i velikih sprovoda kakvi budu kad umre mlada osoba. Pred odar je istupila redakcijska kolegica prerano preminule, progutala knedlu, izvadila veliki papir i počela tako što je pročitala naslov svog nekrologa:
„Intelektualac i društvo“. Prepuna dvorana ljudi na krematoriju unisono je učinila jednu stvar: podigla obrve. Uslijedio je dug i zamoran tekst koji zaslužuje biti objavljen u idućem trobroju Matice štreberske na ovom blogu. Pri čitanju je govornica grcala u suzama. „Antropologistička i sociometrijska (grc!) interpretacija validiteta poobjektivnjenja (grcgrcšmrc!) statusa misaonosti, što si ti za života toliko voljela (grc!)...“
Što god da je nesretnica za života voljela, nekako sumnjam da je baš to, uz obitelj, prijatelje, rodbinu i sve ostale, bilo najvažnije. Morala se gadno okretati od muke u onom lijesu i vjerojatno bi najradije iskočila iz njega i opalila nekom dvije-tri dobre zaušnice, prije nego joj tijelo bude pretvoreno u pepeo. Nitko normalan ne želi slušati sranja nad vlastitim odrom, možete mi vjerovati na riječ. Bio sam lud i bio sam daleko, znam ponešto o tim stvarima.

Što zapravo želim reći? Naglasiti važnost službenih lječničkih potvrda o psihičkom zdravlju pojedinaca u društvu! A vidimo na sve strane kako ljudi lako gube osjećaj za mjeru i sasvim komotno žive i postupaju u takvom stanju. Službeno nelud gledam svijet oko sebe i izgleda mi da bi svi s vremena na vrijeme trebali skoknuti po sličnu potvrdu, a ne samo mi kojima se desilo da u nekom trenutku puknemo. Ili umremo. Od muke.

Topli studeni.
Debeli vrabac. Njegov
pogled zbunjeni.

U zemlji Mordor sluge Sauronove osmisliše izbore, neobičnu zabavu za roblje u kojoj se dvojica natječu za kapetana trolovske straže. Vrlo kompliciran Morgothov sustav prebrojavanja glasova do zadnjeg trenutka izbor čini neizvjesnim – na radost robova željnih zabave i na korist Prstena željnog prijevare. Nitko ne zna hoće li pobijediti onaj koji dobije najviše glasova ili pak onaj koji je dobio manje, a za kojeg je Gospodar već unaprijed odlučio da će pobijediti. Ovaj put svi predviđaju pobjedu mlađeg i vesele joj se. Orak Babama ima široku podršku sirotinje, zatim glumaca, pjevača i drugog lakomislenog imućnog svijeta, ali i podršku manjina. Neke od tih manjina su neonacisti, skinheadsi, Ku Klux Klan, i drugi rasisti koji već unaprijed mrze Babamu jer je crn. Kakva je to čudna vijest? Kakav je to sad paradoks? U stilu domaćih dnevnopolitičkih komentatora koji misle da je komentirati isto što nabrajati očigledne opcije, i mi ćemo ponuditi dvije moguće. Ili su ekstremni desničari naglo progledali i osjetili toplinu oko srca prema novoj uzdanici revolucionarnog preokreta prema svijetu mira i ljubavi... ili je Orak Babama obećao nešto što im je bilo tako primamljivo da su spremni zaboraviti da ga mrze samo zato jer nekog moraju u životu mrziti i kako će njegova pobjeda, ako je pretrpe i ako je podrže, donijeti još mnogo više plodonosne mržnje u njihova trula srca.

Pogledajmo načas refleksiju slične situacije u Svračjem Zakutku, kako našu velebnu zemlju rado naziva Gospon Profesor. Kad biste, u nekom čudnom bunilu koje bi vas moglo obuzeti, ili nekom nezgodnom konstelacijom ponuđenih, na izborima glasovali za kandidata kojeg podržavaju i ekstremni desničari stidjeli biste se samog sebe, a vaši mordorskom demokracijom i civilnim društvom osviješteni prijatelji bi vam se rugali. Još bi netko pomislio, ili vas ocrnio, da slušate Thompsona! Ti isti koji bi vam se zbog toga rugali, da žive u Mordoru, dali bi svoj glas Babami i bilo bi ih baš briga ako ga podržava ekstremna desnica, jer to je demokracija. U Svračjem Zakutku demokracija je nešto drugo, jer sve je uvijek nešto drugo, i ništa nije ono što jest.

I u Mordoru je demokracija nešto drugo. Je li nacizam ostao ono što jest, ili dobiva novo lice? Možda lice s naslovnice? Osim boje kože, nije li savršen? Kako herclih vlada NLP-jem! Mordor je veliki uzor mnogim Svračjim Zakutcima svijeta, pa će sigurno i Orak Babama biti dobar uzor. Zašto izmišljati nešto svoje, kad iz Mordora tako sjaji, kad je sve tako veliko i sretno, puno nade, puno novca za kampanje, gdje čak i KKK voli svog Babamu, a Babama voli čitav svijet. It is, after all, his oyster.

O ljudi, o orci...

Stvarno mi nije jasno zašto su se svi uskomešali oko toga hoće li pobijediti Obama ili McCain. Uz sav respekt prema položaju supersile, nejasno je zašto se oko toga pjene ljudi izvan Sjedinjenih Država.

Ovo je u svakom slučaju win-win situacija na globalnoj razini. Odlazi George Bush! Teško je zamisliti gore kadrovsko rješenje od dosadašnjeg za položaj lidera slobodnog svijeta, ili vođu novog svjetskog poretka, ovisno kako gledate na stvar.

S pesimističkog stajališta opet je svejedno. Izabrali oni (Amerikanci) orka ili goblina, pa makar izbori prošli i pošteno, to neće promijeniti vladavinu Sauronovu niti otkloniti opasnost za Middle-earth.

Utinu en lokirim! Ron feuya ten' lle.