Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Prenemaganje, ili ružnije rečeno (na žalost često i točnije) preseravanje, to je jedna od onih stvari kojih sam sit, kao uostalom i tiha većina ljudi. Sasvim svejedno bilo to intelektualno, psihološko, ovakvo, onakvo prenemaganje, ili najobičniji vulgarni snobizam. Puno ljudi na puno blogova se žali na isto. Priznajem da je i to svojevrsno prenemaganje. Ipak, jednostavnost i iskrenost se nekako probiju i čovjek to osjeti. Kad piše, kao enormno olakšanje, a kad čita kod drugih, kao dah osvježenja, povjetarac nekakvog mentalnog zdravlja. "PR civilizacija" koja nas je zadesila nameće stravično puno grandioznog i grandomanskog preseravanja. Teško je, a većini valjda i nemoguće, zadržati zrno soli. Vjerojatno nam treba jedna antipreseratorska revolucija. Revolucije na leđima iznose mladi lavovi. Ovdje treba imati na umu da to nema nužno veze s godinama pojedinca. U očekivanju takve generacije, jer to će morati biti čitav naraštaj, imamo svoje male oaze, eventualno džepove otpora. Predstraže ostataka nama prispodobive zdrave pameti kao dokonu dužnost ostarjele garde.