Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Za razliku od mog Običnog doktora (onaj opće prakse) koji je pravi paničar, Nadležni je vrlo cool prema administraciji. I sad, kako je to zaista dugo bolovanje, ne može proći bez nekakve komisije na kraju svakog mjeseca. Nadležni je na onaj papirić s povijesti bolesti napisao nešto u stilu kako „pacijent nije u stanju na komisiju sam, pa preporuča da ode supruga“. Obični doktor vrti papirić, gunđa i mršti se. Nešto se ne uklapa u njegovu štrebersku sliku. A šta će, Nadležni je Nadležni, što je napisano napisano je, glavno da je crno na bijelom, dakle njegova odgovornost nije...

I tako moja voljena na kraju svakog mjeseca ode tamo, ovjeri papire i država mi uredno isplati skresanu crkavicu koju saborski zastupnici s indignacijom odbijaju jer, hvala bogu, oni bolovanja otvarati ne moraju, kako znamo, pa makar ležali i u zatvorskoj bolnici.

Već da će i proljeće granut, a moja draga vraća se s novošću:
- Idući put moraš otići osobno. Komisija te želi vidjeti, papirologija više nije dovoljna.

Doktor Obični trijumfalno diže obrvu. Zastava birokracije zavijorila je novom snagom i on opet osjeća čvršće tlo pod nogama. Jedva se suspreže trljati ruke što se Hipokrat još jednom okrenuo u grobu. Kotačići Zlog Imperija vraćaju se na mjesto i krv još jedne neduže žrtve podmazat će nezaustavljivi birokratski stroj. Njemu će tamo neki Nadležni slat ženu umjesto žrtve u ralje komisije...