Prodajem svoje snove

subota, 28.05.2005.

Idemo na more...

Aaaaaa, koji je gušt ponovo se kupat. Plivati, roniti (premda je to malo teže u mom stanju; leće nisu baš izdržljive pod vodon), gušt, gušt!!! More je, ruku na srce, malo ledeno u početku, ali kad jednon počneš plivati, ne moš stat! Očito, ovi gušti događali su se u četvrtak, kada (fala ti bože) nije bilo škole. Danas nisan išla na more, jer san imala... pa nisan imala ništa raditi samo mi je bilo prevruće za maknit se. Upalila san klimu, gledala tv, pokušavala sklepat do kraja neku jadnu pismu (i ne, neću objavljivati postove s mojin pismama, dosta je bila ona usrana priča, dakle ne bojte se) i overall dosađivala se. Sad ovo pišen, jer san se prerano spremila za ić van, a znan da oni još nisu kupili pit. Premda san izričito rekla da puste sranja i kupe lipo dvi-tri vodke, pokoju tekilu, i jedan jeger (?, kako se to piše na ovon kompu) samo za mene. See, frendica slavi rođendan (osamnesti, ne moš virovat, kolko je stara) i dogovor je devet i po. Na mistu koje je otprilike dvi minute udaljeno od moje kuće.
Anyway, postat ću van sutra šta je bilo, provided da se ne utopin negdi u mandroču večeras, ili se vratin kući u šest ujutro. I zaradin kaznu. Čujemo se, čitamo se, volimo se (ne znan zašto, najedanput san dobila nagon da to napišen :)), Vaša

Jedna i Jedina (dobro ne baš Jedina, ali jedina krava kojoj radi internet)

LudaKrava

srijeda, 25.05.2005.

Pobuna radilice i razmišljanja poremećene radilice

Naša je dužnost raditi spletke profesorima
Kada dolazi od borgovske 'pobunjene radilice' tu je izjavu teško shvaćati ozbiljno. Zato se i jesan počela nekontrolirano ceriti. Donedavno odličan učenik, sada iskompleksiran i isfrustriran pobunjenik u stanju je takvu glupost izjaviti?
Hahahahahaha... jadni J. još ne zna niti šta je pobuna. Nije čuo za rječnik. Tribat će mu puuuuuno vrimena da shvati da je pobuna nešto više od zasipanja nastavničinog stola prašinon, šta je krajnje djetinjast način privlačenja pozornosti. Donedavno, taj isti mladac nije tija čuti za ništa drugo osim škole. Sada fura nekakve darkerske furke i izjave tipa "Ja sam Wiccan, pazi se" (a da ga se pita šta je to wicca, reka bi van da će vas uklet, jer - ma zamisli čuda - nema pojma šta je to), kletvi i sl.
Jadno malo dijete! Zaveo ga Buntovnik Bez Razloga (da, sa svin velikin slovima) i sad misli da ON IMA RAZLOGA ZA BILO KAKVU POBUNU.
Kakvo trošenje vrimena. A na kraju će ipak svatit da je bija u krivu cilo, cilcato vrime.

A sad nešto zabavnije....
Što bi se dogodilo da je Holofern volija ružne žene?
Svit bi bija skroz drukčiji. Možda bi Asirci vladali planetom, a Judita bi nastradala kao izdajica. Boga više ne bi bilo. U svom vlastitom očaju, On si je davno oduzeo život. Kako jedan Bog može sebi dopustiti pogrešku? Svatija je da to jednostavno nije moguće. Svatija je da je to bila veeeeelika pogreška i da je zajeba stvar.
Tada ne bi bija dopustija da Ga ljudi počnu u tolikoj mjeri štovati da i Njega samog uvjere da je NEPOGREŠIV. Eto zašto danas Živimo u usranom svitu. Jer je Holofern volija lipe žene. Jer ga je palila Judita. Bog još živi, u uvjerenju da je NEPOGREŠIV jer smo Ga mi takvim napravili. A možda je došlo njegovo vrime. Možda je ovaj svit i društvo u kojen živimo upravo Holofern kojeg, za promjenu pale ružne žene (sa svin fetišima danas, ko zna). A možda i nije.

Ovaj put u jednini,
Vaša iskrena, najdraža, ponekad odvratna, ponekad dosadna, ali uvik

LudaKrava

utorak, 24.05.2005.

Tako dakle...

Neman ništa pametnijeg raditi, pa me evo opet. Triput u istom danu. Znan, znan. Vrišti mi u glavi: "Get a life!" al nema veze. Ionako ne ferman puno taj svoj alter-ego. Imam par citata koje mi je ža stavit u box, jer ih ionako niko neće pročitat. Kao ni puste pisme koje san napisala sa strane. A današnja bi ih mladež baš tribala pročitat, s obzirom na neke nedavne izjave ("Utjeha kose? Jel to ona pisma od hladnog piva?" i "Seneka? Ko je Seneka? Jel to pjevač?"). Hm, da.

Naslov zadaćnice (pogledaj doli) izvučen je iz poznatog citata Tolstoja: "Mnogo ljudi pokušava promijeniti svijet. malo ih shvaća da treba promijeniti sebe."

Još neki famozni citati:

"Samo su dvije stvari beskonačne: svemir i ljudska glupost. Premda nisam siguran za ono prvo."
Einstein

"Život je spolno prenosiva bolest."
Zaboravila san ko je to reka, čin se sitin ispravit ću :)

"Many that live deserve death, and many that die deserve life. Can you give it to them? Then be not to eager to deal out death in the name of justice. Even the wise cannot see all ends."
J.R.R. Tolkien

"Koja sreća za vođe da ljudi ne razmišljaju."
Adolf Hitler

"Najbolji način da se održi obećanje jest ne dati ga."
Napoleon Bonaparte


Današnja mladež malo pozornosti obraća onome što govore drugi. Oni su uvik u pravu! Znan, jer san i ja takva. Ponekad. Samo mrvicu. :) Oprošteno mi je, zar ne?

Zaboravnost je prokletsvo današnjice!!!

Eto, konačno se i to dogodilo! Zaboravile smo nešto. Htjedosmo samo s vama podijelit još par bisera x odjeljenja Borg kocke zvane Gimnazija Antuna Vrančića (iako je blizu preimenovanja u Gimnazija Izgubljene Nade).

Vaši mali oglasi: Traži se tema za 3. školsku zadaćnicu

Prijedlozi uvriježene publike:
1. Gimnazijalci - totalno drukčiji od drugih (moš si mislit, šta smo, viša rasa; pozor neonacisti u razredu!)
2. U ljubav vjere nemam (sad smo i kradljivci?)
3. Koliko je važno biti prihvaćen (popularnošću opsjednuti ljudi)
4. Ljeto se vratilo (iz ovog se da zaključiti da smo 2. osnovne, ali ne, NISMO! neke samo nadahnjuju godišnja doba)
5. Život u zatvoru (zamalo prihvaćeno, sad znan šta da kupin xxx za rođendan: Donat Mg!)

And finally: PRIHVAĆENO!!!

Promijeniti sebe, a ne svijet

Upozorenje: Prvo objasnite roditeljima, braći i sestrama, tetama, tj. svima koji pišu zadaću umisto vas, o čemu se u temi radi!!! Da ne bi ispalo da morate na plastičnu operaciju.

Iskreno vaše, L i Kory

Netko pošteno radi, a netko teško krade

Prvobitna ideja bijaše da i ja (L) otvorim svoj blog, ali svatih da to nema prevelikog smisla pošto zadržat visoku čitanost iz dana u dan i nije neki hobi kad ideš u gimnaziju. Pa ja odlučila posjetit moju razrednu kolegicu (op.a. to je kory a.k.a. ludekrave), i s njom razmotriti ne tako davne događaje koji lagano počinju uzdrmavat časne temelje našeg kolektiva.

A da počnemo od jučer? You ask we answer rubrika!
Koliko petokraka zvijezda ima krakova? Uistinu teško pitanje. Sigurno je i vas to mučilo u kasnim noćnim satima. A zato smo mi tu, udruženi mozgovi (11), radilice u Borgu zvanom razredno odjeljenje 2.x, da vam ponudimo odgovor. Dakle odgovor ovisi ot tome S KOJE SE STRANE ZVIJEZDA PROMATRA. Mislim, može izgledati kao da ima pet krakova, ali razredna svijest je odlučila da ih može biti i šest. Po kišnim danima čak i sedam, danima kad je magla osam. Al da ne duljim, svratite u školsku knjižnicu i usudite se pitati to "vječno nasmijanu" našu vlastitu Sedmu od Devet (sličnost je samo fikcija).

Kao podlogu ovog paragrafa, uzmimo slavnu rečenicu s malim izmjenama: "Doći ili ne doći, pitanje je sada?"
Zašto kad ne moraš? Sve te gluposti ionako moš pokupit na tv-u, a kad malo bolje pogledaš, i više (jer nakon četiri godine gimnazije, neki i dalje misle da pauci spadaju u sisavce, dok ih drugi pokušavaju razuvjeriti tupeći da su kukci). A pošto se samo umrit mora, ostaje za zaključit da ništa od ovog nije nužno, već samo tvoja dobra (?) volja da se s vrimena na vrime udostojiš pojavit. Samo onda, čuvaj leđa. Koliko se god opira bit ćeš asimiliran po naredbi Vrhovne Matice u visokim štiklama (neke malo više radilice je pokušavaju oponašati pa hodaju na deset cm tankim potpeticama). Uviđajnosti se ne morate ni u kom slučaju nadati, jer naše se Matice i hrane. Sad se pitate kako to utječe na nas? Direktno! Naša muka, njima je duševna hrana. A kad požele još malo mižerije u našima ionako mižernim životima, promine radnu smjenu! Samo tako, nema odmora dok traje obnova!

U tom grmo leži zeko. Netko pošteno radi, netko teško krade. Nas petnaest dođe, dok ostalih x pametnjakovića kući pokušava izliječit teeeeeeeeeške boleščine. Pa... ko voli nek izvoli. Samo se nemojte meni obraćat na pola puta do asimilacije. Ko je jednon nogon unutra, bit će uskoro i sa dvi.

A kad se nebo razbistri i kišni oblaci nestaju, zvizda ima pet krakova, škola je popodne, a aši lagano venu u dnevniku čekajući da ih netko zalije.

I u trenutku kada ste pomislili da bi ovo moglo imati ikakve veze sa surovon stvarnošću, "morat ćemo vas razočarati". Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima pooooootpuno je slučajna. Ako se itko od vas prepoznao u ovome, pripišite to umoru zbog noći provedenih tragajući za odgovorima. Jer na kraju krajeva, za sve je kriv sustav!!!

Sjetite se toga, vaša L

P.S. Kažu: "Nije sramota pasti, već ne znat se dignut." Pa... ZAŠTO MI NETKO NE DA RUKU???

ponedjeljak, 23.05.2005.

Apsolutno normalno

Ovo je prva stranica moje nove priče, koju san započela pisat na engleskom. Sad je već lagano počinje privodit na hrvatski, vadit ću je dio po dio vjerojatno. Priča je pod zaštitom autorskih prava, pripada samo meni, ideja je moja. Da van ne padne štogod napamet.
Vjerojatno će se zvat Apsolutno normalno, ali nisam sigurna.

Absolutely Normal

Chapter One – Getting acquainted

Alexandra, that preferred to go by the name Alex, was always interested in not-so-very-normal things. She herself was not-so-very-normal girl. She was 15, and life had already thaught her several wise lessons, though she was still a child at her heart. Alex was different than the rest, she always managed to find a way not to fit in the norms of the society. It wasn't just a rebel thing, adolescence etc. Alex felt something missing in the dull, grey world she was living in. When she was little, she used to go scavenger hunting with her friends but always ended up looking for something that wasn’t there. Alex was in many ways, a not-so-very-normal girl.

But, like any other girl her age, Alex had many friends. Her best friend, however, was Patricia, that went by the nickname Trish. Alex and Trish had known each other for ages, and this lead to them often finishing each others sentences even though one did not always agree with the other. Trish was so unlike Alex, nobody ever thought they could become friends that good. Trish was always very school-oriented, studied hard; she was a down-to-earth girl, never too fiery, never too quiet. Alex, on the other hand, was very vibrant and wild; always head over heels into some guy – everyday a different one – always into something new.

Copyright
Alexandra Withmoore, along with the rest of the characters, is owned by ludekrave.blog.hr . Unauthorized copying, translating, copying any part of the story, borrowing characters for own purposes is a violation of the authors rights. And will be punished most maliciously.

subota, 21.05.2005.

Episode III - Revenge of the Sith

Jučer san bila u zadru gledat ovaj film. Zašto? Zato što u našen divnom krasnom gradu nema kina. Nema! Nema ni veze, samo šta stalno iden u zadar gledat filmove. Ja obožavam filmove. A najdraži u rubrici Znanstvena Fantastika su mi uprav Star Wars! Nisan puno očekivala od epizode III jer su I i II ispali takvo neopisivo sranje, da je to nešto nevjerovatno.
Ali ovaj me film oduševija. Mali je Hayden naučija glumiti i stvarno zna pokazat koliko se Anakin a.k.a. Darth Vader prominija, i sve njegove unutrašnje borbe. Cilu priču nosi baš Anakin na svojim prilično razvijenim ramenima (sorry guys), i njegova cmizdrava ženica. Scene borbe su famozne, malo razvučene doduše, ali majstorski izvedene. Cili film je sniman na blue screen pozadini, a sve okolo glumaca je kompjutorska animacija. Lucas se također riješija nekih nepotrebnih likova, poput Jar Jar Binksa, a umisto njih uveo je likove koje svi pripoznajemo, kao na primjer obožavani Chewbacca.

Sad mi je najveća želja da sve šta prije izađe na dvd-u i onda ću konačno moći pogledati sve nastavke od Episode I sve do VI, i povatati ono šta san možda propustila. A onda moran zvati Mimu, pa ćemo skupa gledat (ona isto obožava SW)!!!

May the force be with you!

petak, 20.05.2005.

Šmrc...

Maturanti su otišli. Eto rekla san to. Otišli. I nikad ih više nećemo viditi. Znan da je to maaaalo, malčice, mrvicu dramatično, ali baš me briga!!! Otišli su, a ja oću da se vrate. Volin ih sve, i one koje nikad nisan upoznala, i one koji su mi prijatelji. Oću ih nazad!!!

I ko nan sad ostaje? Ovi maturanti su nam bili uzor, svi su tili bit ka oni, falili su se ako bi koga slučajno pitali žvaku. Oni su nam bili idoli, baš onakvi kakvi smo tili biti, buntovni, a pametni (bez smija molim). Naravno da ćemo ih još viđat, ali ovo je službeno rastanak i zavređuje pravi govor. Jer bez njih, ova škola lagano postaje niko i ništa. To je zadnja generacija živo-me-se-jebe ljudi, onih koji su se usuđivali nešto prominit, koji se nisu mirili s nepravdama. Sadašnji trećaši, za koji misec maturanti ne virde pišljivog boba. Čast iznimkama. Moran reći da iskreno žalin nove prvašiće, jer one neće nikad upoznati onakve ljudi s kojima smo mi, sada drugaši, dogodine trećaši, išli dvi godine svaki dan u školu. Sidili u Pomidore, pili kave, pušili.

Ža mi je šta su otišli, falit će mi. Falit će mi BigVoice, i njegovo neprestano višenje po pomi, uzdisanje moga razreda nad malim Karlon i prijateljen Davidovicen, Zlatka i Luka i njihovo konstantno vatanje po wc-ima (to je freakin šala, no offence), luda Maja, Sanja koja mi je sve provjere dala (dugujen joj puno, s obziron na sve one nezaslužene petice), svi, svi!!! Ovo nije niti mali dio njih. Sritno na kojem god faksu koji izaberete!!! ŽIVILI LEGENDE!!!

petak, 06.05.2005.

dizajn

Ide mi na živce ovaj glupi dizajn. Oću nešto svoje!!! I pokušavam, zahvaljujući famoznom tutor.blog-u, ali mi ne ide. Možda sam ja simply glupa za takvo nešto. A možda mi i uspije, kad nađen vrimena s tin se pozabavit kako triba. Moran reći da mi ne radi printer, tako da ništa ne mogu, jer tutorial triba i pročitati, a ja ne mogu buljit u ekran po ure. Bole me oči od toga! A ništa provat ću nešto napravit, vidit ćete ako mi uspije.
C ya,
lk

utorak, 03.05.2005.

probat pa šta bude

Eto, zaključila ja da ionako neman dovoljno obaveza, uz one dvi škole u kojima se svakodnevno ubijan, da ne bi bilo loše otvorit blog i reći svitu šta se to dosadnog sve u mom životu dešava. Došla san uprav iz one ubitačne gimnazije, pa mislin, ako svaki dan uspijevan priživit opet iznova ista sranja neće valjda bit tako teško otvorit nlog. I napisat koju 'pametnu' rič s vrimena na vrime.
Sad ode duljin, a eto nova san i svi su mi grijesi oprošteni. Hopefully...

	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv