Prodajem svoje snove

ponedjeljak, 27.06.2005.

Samo objašnjenje

Puno ljudi šta je posjetilo ovaj blog, pita me šta mi znači onaj banner u livon stupcu. Onaj koji kaže :"I'm not a prep, I'm not a punk, I'm not a goth, I'm just myself." Vjerojatno znate prevest pa vas sad neću s tin zamarat.

Dakle, taj banner san pronašla na starlightmks.com (link je isto s live strane) nakon šta san naišla na takve i slične bannere po internetu. Dio su Don't label me kampanje. U čemu je stvar? Ljudi ovih dana imaju potrebu svrstavati se u različite grupe. Na osnovu tih društveno prihvaćenih grupa oni donose prebrze zaključke i predrasude prema onima koji nisu dio grupe. Koji jednostavno ne spadaju jer su drukčiji.

Sigurno ste ih i sami sreli, to su oni koji će vas optužiti da ste pozer, umišljen, glup, isti kao i svi ostali. A oni sami su svi isti. Samo šta to ne vide. Ljudi su čudne biljke. Više nego jedanput san bila optužena da slušan Britney i ne znan, Luku Nižetića, samo zato šta se dobro oblačin. Ma daj, molin te! Neman ja ništa protiv Britney, ili Luke ili ne znan koga; ali sigurno svoju odjeću neću podrediti vrsti glazbe koju slušan. A kad se neko obuče u crno, pretpostavka je odma da je on goth, kao da mu na leđima piše. Ljudi koji imaju svoj stil, svoje mišljenje, svoj stav i svoj način gledanja svijeta; oni su originalni! Oni su drukčiji, unikatni, jedinstveni!

Eto, šta znači moj banner. A za one od vas kojima se nije dalo čitat, prilažen slikovni prikaz sa starlightmks-a.

Vaše LudeKrave





.... baš san se uozbiljila s ovin poston, tako san ponosna na sebe... :)

nedjelja, 26.06.2005.

Awwwww, fuck!

Iman ispit iz harmonije za dva dana. Bolje rečeno, popravni. I to u utorak. A neman pojma, nisan ništa vježbala, od 12 primjera iman riješenih 9, a naučen 1. Fuck. I još mi se ništa ne da. Ozbiljno, mogla bi cila dan samo ležat po kući, ne radit ništa i razmišljat o jučer. Jučer... i prekjučer mi je bilo fantastično! Prekjučer san došla kući u 3 manje 5, a jučer u 3 i po. Hehe...

A sad da van ispričan zašto? Neću. Reći ću samo da nisan ja kriva, nego jedan famozan tip šta se odlično ljubi. Hehe... postajen lagano naporna s ovin pustin hehe, hehe... Dosta više!

A šta ja mogu kad san u deliriju?! Nisan ništa spavala (get your mind out of the gutter, shame on you), s obziron da san došla kući tako kasno. Ili rano. Šta je bolje reći? Ma nema veze, bit je da san u teškon transu... Sad ćete stoposto mislit da san totalno izgorila, ali nisan. Nisan ja kriva...

Kad smo kod krivice, jučer san razbila čašu. Dok san sidila na skalama kod skippera, i nije bila moja krivica. Šta ću ja kad mi je torba tako velika?! Ali čaša se tako lipo razbila, da je sad držin u sobi kao skulpturu. Avangarda!

A nisan davno bila razbila čašu. Ali, nije ka da skipper zaslužuje više, bljak bljak. Prošli put kad san tamo uzela pit, razbila san čašu, ali namjerno. Najveća je zabava stavit čašu na pod i onda je šutat po rivi dok ne ostanu samo stakalca. I onda to prišit na torbicu. UUUU, jebote, stvarno jesan izgorila.

Ma sve je u redu, i sve je ok, kad spavaš po cile dane i padaš harmoniju.... Iden ća vježbat, neman apsolutno nikakvu želju polagat u osmon misecu. Okej, možda i postoji mala mala želja za tin, ali onda bi radije pala godinu, nego vježbala u osmon misecu. Bljak, bljak...

Pozdravlja vas vaša,

Luda
Ubitačno dosadna
Delirična
Apsolutna
Krava

četvrtak, 23.06.2005.

vrime je za novi post...

Ne znan uopće zašto se trudin... Nitko ne čita moj blog... I svi imaju prijatelje koje poznaju uživo, a koji imaju blogiće. Zašto one moje frendice moraju biti tako line, i glupe za kompjutere? Pa nisan ni ja neki genije, nedajbože. Ali, nema veze. Ovaj post objavljujem za Maju, koja me se siti s vrimena na vrime, i Lucu koja nema love za internet. Valjda.

Dakle, tila san se malo osvrnit na članak koji san nedavno pročitala, tj. danas u novon ELLE-u. Istina, ELLE je dosadna i površna novina za pomodne lipotice, i one koje to žele biti; ali ima nekoliko stvari koje ja nalazin zanimljivima. A onda mora da stvarno vride čitanja, jelda? Recimo, uvik prvo pročitan kolumnu Rujane Jeger. Eto, to je žena koju bi ja tila imat za prijateljicu. I podsjeća me malo na Polu... vrlo malo. Pametna, duhovita, britka i satirična; nije opsjednuta lipoton, ima žena pametnijih stvari za radit u životu.



Danas san pročitala članak Roberta Perišića "Trebaju li lijepe žene biti zabavne?" i osvrt Rujane "Tko želi duhovite žene?". Uglavnom, oboje govore o istoj temi, Perišić s nekakvog objektivnog stajališta, a Rujana iz osobnog iskustva.

Radi se o tome da lijepe žene imaju osjećaj da im je dužnost slušati i izigravati ledenu kraljicu. Jer one si ne mogu dopustiti da se nasmiju na šalu tipa koji zabavlja cijelo društvo, da ne bi on kojim slučajem, pomislio da mu se ona upucava. Lijepa žena se tada ne bi mogla riješiti dosadnog muškarca koji šale sipa iz rukava. Zar ne? Uostalom, lijepe žene smatraju da je zadaća onih malo debljih, malo ružnijih žena da zabavljaju, budu duhovite. U njihovu je podsvijest usađena ideja da 'ružnije, deblje' žene nemaju čime zainteresirati muški spol, osim svojim govorom. A one koje su i lijepe i pametna i duhovite nemaju što tražiti u muškarcima, jer se nekako nameće mišljenje da su one same sebi dovoljne. Muškarac im više ništa ne može ponuditi.

Ipak, ne misle tako samo ljepotice. Mnogi će se pripadnici muškog spola prepasti žene koja ima 'sve': ljepotu, pamet, smisao za humor i zabavljačku sposobnost. Imaju osjećaj da joj više ništa ne mogu pružiti, i da je nemaju čime osvojiti.

Šta je uopće bila poanta cile ove moje tirade? Usput napisane na fantastičnon književnon, fala lipa, takva san kad god se uvatin nečeg ozbiljnog. Inače san više nego par puta dobivala poslove kao novinarka. Poanta je ta da hoću da me vi razuvjerite. Nisu sve žene takve, a ni su ni svi muški, jel tako?

Oćete pomoć? Ja san jučer bila vani s tipon koji je zabavan, pametan, a i ne izgleda najlošije ;). Smijali smo se cilu večer, i sudjelovala san. Jer san inače takva. Uvik ću prosut nešto da se cila ekipa ceri, znan ispričat vic i znan se smijat. A nisan baš oličenje ružnoće. (Ni skromnosti očito, al to ćemo zanemariti.) Danas mi je posla poruku, oćemo li se opet naći.

To je jedan, još ko?

U potrazi za istinom,

LudeKrave

P.S. Prava poanta je bila samo da nešto objavin, pa da ostavite koji komentar. Ali to niste čuli ni vidili, ok?

subota, 18.06.2005.

Gotova je škola!!!

Znan da malo kasnin s poston o završetku škole, ali tek san se sad uspila otrizniti. Dakle, nema više nastave, iznenadnih ispitivanja, glupih provjere ni svađe s profesorima. Ali, nema više ni kava po Pomidori, zajebavanja isprid škole, a neke ljude možda neću ni vidit cilo lito. ma glavno da nema više škole!!! Jupi! Hiphiphura! Premda se još moran vratit gori po svjedodžbu, i iman još jedan ispit u glazbenoj; bolje rečeno popravni.

On to more recent events...

Jučer san bila u gradu navečer. Išla san s prijateljicon i dogovor je bija ako se razdvojimo, ja sa svojin razredon, ona sa svojin, da ćemo jedna drugu nazvati, pa da se vratimo kući skupa. I tako, razišle se mi, i ja i par ženskih smo se šetkale kroz dolac (dio s najviše kafića i najviše pijanih maloljetnika, uh) kad je ona mene nazvala. Pita me di san, di ćemo se naći. I ja njoj kažen da smo kod bute, ali da ne znan oćemo li tu ostat. Kažen joj da ću je zvat za dvi minute i da krene prema doli. Mi se dogovorile, sile u peškarije, i ja nju zoven. A ona meni "ja san ti krenila kući" ljutitin glason. To je ka da si upalija fitilj na jedno dvadeset kili TNT. Ukratko, popizdila san. I ona se uvati derat na mene, kako ja njoj nisan ništa rekla, da san bezobrazna, da ona nema toliko prijatelja ka ja, pa san je tribala čekat. U meni je već sve kipilo pa san je jednostavno pitala koji je njoj kurac i poklopila slušalicu. Hmmm, i sad se neman s kin vratit kući večeras.

A šta je to večeras? Otvaranje MDF-a, Međunarodnog Dječjeg Festivala ode u Šibeniku svakog lita. Usto je i Šibenska noć, tako da se najvjerojatnije neću vratit kući do 5-6 uri ujutro, jer to tako obično završi. Bit će ludo, ako u onoj gužvi uspijen naći frendove. Jedva čekan vatromet, prošle ga godine nisan vidila jer san trčala u dolac do prijateljice. Volin gledat vatromet! A svake je godine sve bogatiji i veći i lipši.
Morate pogledati predstavu za otvaranje, nastupaju Talijani OplasTeatra, Umbertide s predstavom Julieta e Romeo. Moji su sinoć bili na generalnoj probi, kažu da je bilo famozno! Moj ludi brat si je čak kupija cd s muzikon iz predstave, toliko mu se svidila.

Di god završite večeras, i vi i ja, dobro se zabavite!

Vaše konačno-trizne-ali-svejedno-me-boli-glava

LudeKrave

srijeda, 15.06.2005.

Sretan rođendan!

Sretan rođendan, najdraža profesorice Brkić!

Ako ikad ovo pročita nadan se da će glupača tu i stati pa mi možda dati četiri. danas su joj 63 godine, i u svo to vrime njeno srce, za razliku od Grinchevog, nije naraslo niti jedan broj. Bljak!

A da ne moran sutra opet na komp, prije ispita iz klavira (harmoniju nisan izašla, vidimo se na popravnom - njih dvoje od nas 11 je izašlo i dobilo pozitivno, a pjevanje san dobila 4 woohoo), usput čestitam Mimi rođendan. Ako malo dulje čitate, sjetit ćete se njenih komentarčića. Njoj je rođendan sutra 16.06., i to 17! Hmpf, kako to da su svi stariji od mene?

Anyway, SRETAN ROĐENDAN MIMA!!!

Ljuta na ministarstvo prosvjete,

LudaKrava

nedjelja, 12.06.2005.

Wooohooo!

Osjećam se tako... dobro. Hehe... wish me luck, sutra mi je test iz harmonije. Solf. san dobila dva, jeeeee!!!

srijeda, 08.06.2005.

Bilo dugme

Mislin pošto već svi pišu o njima, da bi bija red da i ja koju kažen.

Prva i prva stvar: Bijelo Dugme više-manje već 20 godina nije izdalo ništa novo, niti singl, a kamoli album. I neće.

Drugo: Ko bi normalan da 200kn samo da gleda par starih kenjaca kako uvjeravaju sebe i publiku 'da još žare i pale'? Ne mogu oni to više. Prestari su. I točka.

Treće: Ionako su ponovo skupa samo za lovu. Prodali su se.

Dakle ovako, Bijelo Dugme nije nedajbože ekvivalent Beatlesima (kakve san komentare čula zadnjih par dana, stvarno ljudi, di su vama uši?), nikad nisu ni bili. Čak ni u trenucima svoje najveće slave, nisu im bili ni do malog prsta na nozi. Međutim, neće vas sad uvjeravati da Bili botun ništa ne valja. Valjaju oni itekako. Meni su osobno draži od Azre i Jagoda, i sličnih grupa. Ali nisu, stvarno nisu ništa posebno.

U svakom slučaju, Bijelo Dugme vridi poslušati, ali samo ako vas to neće doći više od 20kn i neće oduzeti uru vašeg vrimena. Sad su ponovno digli prašinu, ali sve će se to sleći za nekih pola godine. A tih dvista-trista-ili-onih-1000eura-za-svečanu-ložu stvarno možete potrošiti na nešto pametnije.



A sad na nešto veselije. Ne idem u školu danas!!! Jeeeee!!! Iman probu sa zboron i jučer mi je razrednica pristala sve opravdati. Juhu, juhu, juhu! Sad ću se malo izležavat, jutros san vježbala za ispit iz solfa. Moran malo i klavir počet vježbat. Jednog od ovih dana postat ću vam sliku svog klavirčića, pa da vidite šta je to šta me ponekad toliko živcira da bi ga najradije iscipala.

Sincerely yours,

LudeKraveUMojojGlaviPlešuIPlešuIPlešuISvirajuKlavir

subota, 04.06.2005.

Rafting

If you love the thrill of white-water rafting...

Tako je išla naša nedavna lekcija iz engleskog. Pa sad, se i ostvarila. Evo, baš san se vratila sa razrednog izleta na Cetinu. U našen razredu vlada opći dojam da je svaka godina bez izleta propala. Prošle godine smo bili na skijanju, ove godine smo se odlučili za rafting.

To je nešto najlipše šta san ja ikad iskusila. Prekrasno! Predivna priroda, uzbuđenje na brzacima, zabava s prijateljima i zgodni skiperi! A ne morate čak ni biti u formi! Ja san baš jučer jedva napravila tridesetak sklekova za pet, a danas san prošla četiri i po ure raftinga. Da, četiri i po ure, skoro pet je trajalo. Zajedno sa stankama (voćni obrok, kupanje u tenisicama, gaćama i majicama), bez njih traje otprilike tri sata. Cili je razred bija u tri broda, potrebna oprema su bili: kupaći, kratke gaće, majica, tenisice, prsluk i kaciga. I naravno, vesla.

A put van ide otprilike ovako. Prvi dio je lagan, u biti samo navikavanje na brod, vesla i općentio. Taj je dio najduži jer je voda najmirnija i najsporija. Posli ide drugi, brzi dio, i treći prid sam kraj. Krenili smo sa vrha, polako, ali sigurno na začelju. Nismo se smočili sve dok nismo počeli prilazit one isprid nas. Napali su nas! Bezobraznici jedni! Tako da smo završili kompletno mokri! Na mirnon dilu, samo smo se, sve onako obučeni, i u patikama bacili u vodu. Posli smo dobili voćni obrok (koji smo halapljivo proždrli, već smo uru i po raftali), i morali smo se odlučiti. Isprid nas je bija najsnažniji brzac na Cetini, u kojem je već 9 ljudi poginilo. Mogli smo ili ići okolo pješke, ili se spustiti do brzaca, izaći prije njega i proći kroz špilju do druge strane. Jedina je caka bila šta je špilju tribalo priplivat, a voda je bila zamrzavajuća! Bez pretjerivanja! I onda smo se tribali popet uz stine za izać iz špilje, i posli opet spustit nazad. Palo je malo izigravanja Indiane Jonesa :). Imali smo još par velikih, teških brzaca (u jednon me kompletno zalilo, skoro mi leće nisu ispale), i konačno zadnji, mirni dio. Tu nan je skiper priča svoje dogodovštine s turistima. Jedan je čovik, kad je čuja da je isprid njih najopasniji brzac, bacija svoju ženu sa broda ravno u brzac. Ljutija se šta su je skiperi uspili spasiti! Ludo, ludo...

Bilo je stvarno fantastično, a sad moran ići. Već smo se dogovorili za van, za uru vrimena. Jedva čekan svoju tekilicu, a užasno me bole noge i ruke i sve živo. Ma nema veze!!!

Vole vas sve vaše ludekrave-rafterke i bikovi-rafteri iz 2.x

P.S. Posebna pusa svima koji su posjetili ovaj blog za vrime mog nejavljanja! U školi je ludnica, ništa ne stižen!

P.P.S. Ne da mi da van postan sliku sa Cetine, kaže da je veća od dopuštenih 20 KB. Kako da to prominin?

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv