Čitam što se dogodilo u srednjoj školi u Čakovcu. Čitam što kaže profesor, što kažu učenici, što kažu iz Ministarstva, psiholozi, pedagozi, ostali profesori...
A što na sve to kažem ja. Ja nisam ništa od gore navedenog. Ja sam ponosni otac dvojice sinova. Ponosni, jer su obojica odabrali što žele biti u svom životu i to čine. Čine to zato što to žele, a ne zato što moraju. I upravo je to temelj uspješnosti.
Pogledajmo činjenicama u oči.
Učenici srednje škole su osobe koje tek ulaze ili su već ušle u pubertet. Znamo kakvo je to razdoblje i što se od takvih učenika može očekivati. Toga moraju biti svijesni i roditelji i profesori. No, ima jedna činjenica koju svakom srednjoškolcu treba usaditi u mozak i to odmah na prvom satu srednjoškolskog obrazovanja. Srednjoškolsko obrazovanje je dragovoljno. Nitko ih nije prisilio da upišu srednju školu. Možda roditelji čine određeni pritisak, no za razliku od osnovnog školovanja koje je obavezno, srednjoškolsko nije obavezno. Dakle, ako je neki učenik upisao srednju školu, upisao ju je zato što je to htio, a ne zato što je morao!
To podrazumijeva i slijedeće. Ako si dragovoljno upisao srednju školu, tada si pristao na pravilnike prema kojima se provodi srednjoškolsko obrazovanje, pristao si na učenje predmeta koje imaš u rasporedu, pristao si da ti te predmete predaju profesori koji su za njih zaduženi.
Srednjoškolac ne može i ne smije u srednjoj školi provoditi svoja pravila i činiti ono što on želi. Srednjoškolac uvijek ima izbor, a to je ili čini ono što moraš, a moraš jer si sam upravo to odabrao ili se ispiši i idi svojim putem! Ako to usadite u glavu svim srednjoškolcima na prvom satu tada, ako učini bilo što , a što nije prema pravilniku škole, srednjoškolac mora snositi posljedice! Amen

No, postoji i druga strana priče - profesori. Postoji nekoliko vrsta profesora. Oni koji su postali profesori zato jer im je to bila životna želja i cilj , oni koji su to postali silom prilika iako su imali neke druge planove i profesori koji su to zato jer ništa drugo nisu uspjeli završiti, pa su završili fakultet i postali profesori! Vjerujte, ogromna je razlika između svake od tih vrsta profesora.
Moj primjer: Gimnazija. Prvi razred. Prvi sat matematike. Ulazi profesor i kaže. Ja sam .....i odmah da vam svima bude jasno. Pola razreda će na kraju godine imati jedinicu iz matematike. Dvije trećine od tih pola će pasti razred zbog matematike. Nitko ne može imati peticu. Za peticu znam samo ja. Oni najbolji imat će četvorku, malo slabiji trojku, a svi ostali koji će sve znati ali ne tako dobro, dovoljan!
Treći razred gimnazije. Prvi sat matematike. Ulazi profesor i kaže. Moje ime je.....! Sad neka se svatko predstavi. Odmah ću vam kazati. Došao sam ovamo kako bih vas naučio matematiku. Ali ako na kraju godine bilo tko od vas izjavi da mu je matematika odvratna, dosadna i glupa, smatrat ću to osobnim promašajem. Taj profesor nas je naučio voljeti matematiku. Zbog njega sam upisao PMF. Da nije bilo njega, vrlo vjerojatno bih i ja danas bio FRANJO! Dakle, prvi profesor je na nama trenirao strogoću. Svi smo ga se bojali, a tko je dobio dva ili više bio je sretan do neba. Taj profesor nije želio biti profesor. On je to radio zato što je morao. Ovaj drugi je bio profesor zato jer mu je to bio životni cilj. Njegov zadatak bio je ne da naučimo nego da i zavolimo matematiku!
U istoj školi ali mnogo godina kasnije, jedan bračni par je predavao matematiku.
Za njega su svi govorili da je kao čovjek čista NULA ali kao profesor čista PETICA.
Ona je bila duša od čovjeka ali kao profesor NULA.
Tko je imao sreće ( kao moj mlađi sin ) i imao njega iz matematike, taj je zavolio matematiku i kasnije upisao prirodne ili tehničke fakultete.
Tko je imao nesreću ( kao moj stariji sin ),i imao nju iz matematike, taj je zamrzio i matematiku i školu i profesore i cijeli svijet.
To je dokaz kako profesori mogu utjecati na budućnost učenika!
I zato kad čitam o Franji i o njegovim kolegicama i kolegama i kad čitam o učenicima i njihovim doživljajima u školi, tada je jasno kako su i jedni i drugi u pravu ili u krivu. Niti bi se učenici trebali i smjeli tako ponašati prema profesorima, niti bi se profesori tako trebali i smjeli ponašati prema učenicima. A rješenje je vrlo jednostavno.
One učenika koji krše pravila škole - izbaciti iz škole
One profesore koji su profesori zato jer to moraju biti ili jer nisu imali drugog izbora - izbaciti iz škole
I u srednjim će školama zavladati mir!

Oznake: Istinoljubac