LOTOS
30.09.2006., subota
Najkrace pjesme
|
Ptica sto pjeva u mojoj glavi I ponavljam ti da te ljubim I ponvlja mi da me ljubis Ptica sto jedno isto ruje Sutra ujutro ubit cu je. J.Prevert |
29.09.2006., petak
Ona se gasi-Sie erlischt
|
Zastor je pao. Konac drame. Vec idu kuci gospoda i dame. A jel im se komad dopao? Po pljesku sudec nije propao. Priznanje zahvalnoga svijeta Ubro je poznati poeta. No sada je kuca posve nijema I zamora i svijetla vise nema. Al kakav je to cudan zvuk Odjeknuo po praznoj bini? To mozda jedna zica puce Na nekoj staroj violini. Trcec ovim, onim smjerom Strakori suskaju parterom, I vonja sve na staro ulje. Poslednja lampa vec se gasi. Ne moze jadna sjati dalje, lako plamsati jos kusa. To svijetlo bjese moja dusa. Heinrich Heine |
28.09.2006., četvrtak
(nepoznat naslov)
|
Zima ti je. Obuci vestu. Kako koju? Pa znas koju. Onu sto kazes da mirise na mene. I ne volis da te tako gledam. A, dobro. Mozemo ugasiti svjetlo. Mozda uspijes sakriti ljubav. I neznas sta ti je. Nikad ti se to ranije nije desilo. A, dobro. Sta ces. Svakome je jednom prvi puta. Bas volim ovo pice, zato sto je jako i ne popije se brzo. Sta ce misliti o tebi? E, to stvarno ne znam. Mogu misliti da si... preljubnica, nevjernica, ljubavnica... Dobro nemoj se ljutiti odmah. Sta. Nisi ljubavnica. Dobro. Nisi. Jel me volis? Teske rijeci. Dobro, mozda me i volis. Sta. U osam ti je ispit. Dobro, navit cu sat, samo je star i moramo se moliti drugarici koja je bezgresno zacela da zvoni. Hmmm, valjda ce. Usne su ti ispucale. Za one od vjetra krema pomaze, ali, za one od ljubavi, boga mi... Strasno te volim. Ne smij se, kad kazem! Vrlo te strasno volim, i... prvo cu ti skinuti naocale. Pa cu ti onda skinuti naocale... Pa onda... Pa nisam drzak! Vidis sad. Volim te budalo. Kako volim to tvoje tijelo. Vidi, ova traka svijetlosti pada tocno na... Jel to samo moje? Reci mi. Vazno mi je to. Nisam pospan. Samo sam malo umoran. Dvoje. Koliko djece Starijeg sina i mladju kcer. A, nekako cemo se valjda sloziti kako cemo ih zvati. Da ti pricam? A da nesta malo drugo radimo? Ja stalno pricam. O mojim ljubavima? Svasta? Nista specijalno. Kao i kod drugih. Bilo ih je. I... nekako mislim da sam ih sve lagao. A tebe ne, naravno. Ti si nesto drugo. Bas si lijepa tako. Koliko me volis? Pokazi. Dobro. Onda i ja tebe volim. E...tako. Sat je zvonio. Ona nije otisla na ispit, a u bijelo sljepilo jutra smo po svim automobilima u ulici ispisali svoja imena. Kako ce vlasnici biti ljuti! A obecao sam... da nikom nista ne smijem reci, i dogovorili smo se da je nazovem. Htjela bi da izadjemo negdje. Ne znam. Nesto se mislim... Mozda cu je stvarno i nazvati. Ako bude kisa. Tako ne volim kisu sam. Hmmm, hmmm zenskih trikova... Zaboravila je rukavicu. (nepoznat autor) |
27.09.2006., srijeda
ZENA
|
Zena je dobro najvece u ljudi, (ludost je reci da to nije tako) ona nam daje zivot, dobro svako, ona nam cesto smrt i otrov nudi. Mirno se nebo u oku joj budi, a mnogo puta paklu je jednako; svijet vrijednost njenu uocava lako, a covjek pati od podle joj cudi. Ona krv daje, zivot nam podari, I Bog ne stvori od nje ludje stvari: sad andjeo je, sad gora od zmije. Voli pa mrzi, miluje pa mrvi, i zena, to je kao pustanje krvi sto katkad spasi, a katkad ubije. Lope De Vega |
26.09.2006., utorak
CIGANKA
|
Ja sam Ciganka iz strane zemlje u smedjim tajanstvenim rukama drzim karte. Dani idu za danima, jednolicni i saroliki. Prkosno gledam ljudima u lice: sto oni znaju da karte gore? Sto oni znaju da slike zive? Sto oni znaju da je svaka karta po jedna sudbina? Sto oni znaju da svaka karta koja pada iz moje ruke ima hiljadostruko znacenje? Nitko ne zna da ove ruke traze nesto. Nitko ne zna da se ove ruke dadose na put odavna. Da su ove ruke dobro upoznate sa svakom stvari, a ipak se doticu sa svime kao u snu. Ima samo jedan par ovakvih ruku na svijetu. Ove cudesne ruke grabljivice skrivam ispod crvenog platna u prkosu i melnakoliji, ukrasene prstenjem i jake. Ove smedje oci gledaju s beskrajnom ceznjom. Ove crvene usne gore u vatri koja ne trne, ove bezbrizne ruke trebaju izvrsiti svoj zadatak u noci sumorno obojenoj odsjajem vatre. Edith Södergran |
25.09.2006., ponedjeljak
Love Sonnet XI
|
Gladan sam tvojih usta, tvog glasa, tvoje kose, i tako gladan lutam ulicama sasma tih, kruh mi ne daje snagu i uznemiruje me zora, danju osluskujem zubor tvojih koraka. Izgladnjeo sam za tvojim smijehom sto klizi, za tvojim rukama boje divljeg zita, gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju, izejo bih tvoju kozu nedirnuta badema. Pojeo bih munju sagorjelu u tvojoj ljepoti, nos, vladara tvog oholog lica, jeo bih nestalnu sjenu tvojih trepavica. I gladan kruzim, i vracam se njuseci sumrak- trazeci. Trazim tvoje vrelo srce poput pume u bespucima Quitratve. P. Neruda |
24.09.2006., nedjelja
PRED ZIDOM VREMENA
|
radi te boli, koja nagoni oblake na bijeg i smrt u dugim ljesovima zore, radi te boli u mekom tkivu sna, kad se propinje sve do ruba tijela, do izvora krvi, vec omamljene danom, vec budne za plac, radi ovih nepoznatih bica koja tako neprimjetno nagrizaju ponosnu koru noci, sto cuva uspomene, oklop tako snazan i opet tako ranjiv, tamniji od tame, radi ove boli koju mirisom mahovine i odlozene stvari donose u sobu, krotku od tisine, u osvijetljen okvir prozora, pa pred zid na koji pljusti kisa ili dani, stala je nepoznata zena, i rukom vec tudjom i iglom vec zardjalom rastvorila vjerni sloj prasine u onaj drugi svijet, opustosen drugom boli, od koje se umire, a da se ne zna zasto, a da se ne zna kako, neprimjetno i neponovljivo. Irena Vrkljan |
23.09.2006., subota
SAD SI MOJA
|
Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna. Sad spava i ljubav i bol i tezina sva. Noc je sisla na nevidljivim kotacima, I ti, jedina, snivas u meni poput jantara. Nitko drugi, ljubavi moja, nece spavati u u mojim snovima. Podji, podjimo zajedno, preko vode vremena, Nitko osim tebe nece putovati samnom preko sjena, ni sunce, ni mjesec- -samo ti moja zimzelena. Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvoreni dlanova Njezne pjesme padaju i nestaju kao kapi, Sklopila si svoje oci, poput siva krila dva, Dok ja plutam vodom koja tece, koja me odnosi: A u svojoj sudbi vrti se noc, zemlja, vjetar- Ja sam bez tebe, sam, samo tvoj san. Pablo Neruda |
22.09.2006., petak
NE GLEDAJ TAKO
|
Ne gledaj tako, u ljutnji ne mrsti se Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja Niti pastirka, niti kraljica, Cak ni monahinja-bogomoljka U ovoj sivoj sam haljini od tralja U cipelama izlizanih potpetica? Ali, kao i prije, dajem vruc zagrljaj I strah nosim u velikim zjenicama Pismo moje ne paraj, mili Ne placi zbog lazi istinske I dobro ga, na samo dno, skrij Na dno svoje torbe sirotinjske. VECERNJI SATI Vecernji sati nad stolom minu Neopozivo-bjela stranica Mimoza mirise na Nicu i na vrucinu Kroz mjesecinu leti ogromna ptica Cvrsto sam kosu nocas splela Kao da ce mi trebati kosa Kroz prozor, bez tuge, dugo gledam Na more puno talasa ko otkosa Koliko snage imaju oni Sto cak ni knjizevnost ne mole! Ne podizu se kapci umorni Cak ni kad cujem da me zove. Ana Ahmatova |
21.09.2006., četvrtak
Goruci tulipan
|
Jednom ce iz mog groba izrasti Bezbrojni, crveni tulipani. I gorjet ce rumenim plamenom. Ne cudi se tome, o najljepsa, Sjeti se koliki je silan zar Ljubavi tebi posvecene Gorio nekoc u zivom covjeku. Kad mrtav toliko plamti. Hafiz IZGOREN Ne postojim vise, Bijah jednom i nestadoh u plamenu moje ljubavi. Jedna ogromna vatra. Lagani pepeo rasu se u zraku I pada njezno pred tvoje noge. Ne zgazi ga, u njemu kuca jos moje srce. Hafiz |
20.09.2006., srijeda
MOJA LJUBAV
|
Ovdje sam ljubav sahranio svoju- U ovo more plavo i prozirno. Gdje skoljke leze. Ona sada mirno pociva na dnu... U tihu pokoju Granama svojim ljube je i grle Korali rudi... Njezin se grob svagda preliva sjajem cistog smargada, I sumi glasom ceznje neumrle. Gle zraci jutra kako njojzi rone! I svaki drsce, prezire i tone, I rasipa se ko rubin, ko duga... Dok ovdje gori, vise njena groba, trepti i kruzi, bono, svako doba, Sam jedan crni leptir-moja tuga. Aleksa Santic |
19.09.2006., utorak
Hvala vam od srca za sucut ...
|
Vecina vas je saznala za smrt mog tate iz mojih komentara s bloga, bila sam jednostavno u soku i nisam mogla da povjerujem da je to istina...da jedan telefonski poziv moze da promjeni moj zivot... Tog trenutka da saznam, da gubim nekog tko mi je bio sve... Pored tog tragicnog saznanja i bola, skupila sam svu snagu da organizujem avionsku kartu i sve ostalo sto mi je bilo potrebno za put. Uspjela sam da otkazem sve poslovne termine uz pomoc mojih prijatelja koji su bili uz mene i pomogli mi oko organizacije. Tako sam bila iscrpljena poslije pogreba, da sam ostala doma oko mjesec dana a pored toga sam morala da sredim papirologiju i jos neke privatne stvari, vezane za tatinu smrt... Onda sam otputovala u Sarajevo da se odmorim od svega, osjecala sam se potpuno praznom i bila mi je potrebna tisina gdje mogu da razmisljam.U Sarajevu sam ostala jos tri mjeseca da se odmorim i na novo organizujem jer vise nije bilo tatinog ramena, gdje sam se mogla osloniti i odmoriti... Preuzela sam obaveze koje su cekale na mene i rjesavala ih... po zavrsetku sam se vratila u Zürich... Ovdje me je docekala gomila poslovnih i privatni obaveza. Tako da sam bila okupirana s poslovne strane i imala sam premalo vremena za blog, ali sam bila s vama i nisam nikog zaboravila. Nakon svega toga jos mi je i lap top bio u defektu, sada radi...a moj tata zivi i dalje u meni, ja sam stara lotosica koja samo koraca novim stazama i voli vas sve! Hvala vam na podrsci dragi moji prijatelji! Zivot je ispleten od tuge i veselja a mi smo puni zelja... |
18.09.2006., ponedjeljak
ISTRAZIVANJE UNDP: SRBI, BOSNJACI I HRVATI SU ZA SUZIVOT
|
Rezultati: Srbima, Bosnjacima i Hrvatima uglavnom ne smeta susjedstvo. Vecina zeli zajednicku zemlju, ali ne i postelju. Istrazivanje koje je nedavno objavio UNDP pokazalo je da Bosnjaci, Hrvati i Srbi u BIH zele zajedno zivjeti, ali ne i imati suvise bliske, porodicne veze. Razvojni program Ujedinjenih nacija objavio je izvjestaj prema kojem Srbi, Hrvati i Bosnjaci u velikom procentu zele djeliti zemlju s "onima drugim", zivjeti s njima u istom susjedstvu ili zajedno skolovati djecu, no vrlo je mali procenat gradjana koji su spremni na nacionalno mjesovite brakove. |
11.09.2006., ponedjeljak
KO CE DA MI VRATI VREME
|
Od ko zna koliko hiljada minuta, i pregrst sati, dana i nedelja, kad se sve skupi i oduzme, za ceo svoj zivot si: tri godine bio u autobusu, 71 sata stajao na semaforu, sto sati si se svadjao sopstvenom zenom, a ostalo s postarom... 30 sati si hranio svog psa, i dvije godine se izlezavao nakon sna, ...bolje je da mi ne kazu koliko je prespavano... i svaki me put ubiju istine i procene, slike i statistike, uzasi istine izgubljenog vremena, kratka kriza analiza... koliko li sam se sati samo gledala u ogledalu, prala, zube, sudove il prozore, minut po minut- propao dan, dan po dan- propala godina, godina po godina-baceni snovi i ubiju me ti racuni i popisi, dva izgubljena pisem, tri promasena pamtim... i niko mi ne kaze koliko sam vremena stracila voleci tebe- bez sumnje bi me tek to ubilo, od svih moji pjesama i redova koliko li je tebi bilo napisano... Evo, sve ih bacam sada, na gomilu, pa pravo u vatru jer mi se sad sve cine lazne, a kome da cvilim za odstetu, jer tako propalo vreme malo se kome desilo na svijetu. I stajati ispred crvenog na semaforu, imalo je vise smisla nego voljeti tebe, i juriti pjenu po masnim tanjurima, skupljati srcu i cistiti cipele, dvjesta sati hraniti golubove, pola vjeka raspremati krevet, ma bolje je bilo otici sa cergom, pa hraniti konje i popravljati kisobrane, nego se ijedan tren probuditi kraj tebe! Jer bi i taj jedan posejao ostale, dane muke, zaluda i besmisla bolje je bilo utopiti se u glupoj statistici, nego biti dio sopstvenog racuna i poraznog bilansa, i onih sedamdeset, i onih pedeset, i onih tamo nekoliko sitnih, ja sam ceznula za tobom, da nisam znala da ceznem za sopstvenom fikcijom, da nisam znala da ceznem za nekim svojim zaostalim snom, a da je covjek tvog lika, adrese i maticnog broja, jedan blijedi covjek od papira i magle, sa tudjim pricama i frazama, pun promaje i belanca umjesto slaga, i secera umjesto marcipana, mnogo buke-praznih dana. Ja sad hocu svoje vreme natrag, sve te dane ja hocu sa kamatom da opet mogu onako da volim, i da opet budem onako gladna, onako spremna onako pitka, mila i mlada, da budem i krotka ako treba glupa, samo ne gorka...ovako gorka, opora i hladna, ko jesen umorna a da sam se svadjala tolike sate sa postarom sa prodavcem kokica i prvim komsijom i cekala zeleno, i hranila psa pa makar bi malo sunca ostalo ma makar bi malo jos toga zasjalo, i nebi sve tako trajno potonulo, i pojelo godine i sve oko njih... Na svaki sto sati, neko i sto baci al mu mnogo ise treba da to shvati. Jelena Markovic |
06.09.2006., srijeda
od Zdravka Colica-Smijem se bez smisla
|
Cinilo se nocas da si opet ovdje i da te ljubim kao sto sam znao htio sam da pitam otkud se vracas i njezan da budem i otrovan, zao Htio sam da priznas da ti je sad zao i da me ko nekad opet volis malo aonda se jutro razlilo po nama i sve se u meni prekinulo, stalo Uzalud sebudim ponovo je vece u bucnome stanu neki cudni ljudi piju moje vino govore o tebi nemarno bez srca pripiti i ludi I ja nesto glumim smijem se bez smisla pobjednik u lazi i putnik bez cilja znam da je lakse kad nikog nema plakao bi glasno zaspao od vina ovako u guzvi smijem se bez smisla Cinilo se nocas da si opet ovdje i da te ljubim kao sto sam znao htio sam da pitam otkud se vracas i njezan da budem i otrovan, zao Htio sam da priznas da ti je sad zao i da me ko nekad opet volis malo a onda se jutro razlilo po nama i sve se u meni prekinulo, stalo... |
