Ovdje sam ljubav sahranio svoju-
U ovo more plavo i prozirno.
Gdje skoljke leze. Ona sada mirno
pociva na dnu... U tihu pokoju
Granama svojim ljube je i grle
Korali rudi... Njezin se grob svagda
preliva sjajem cistog smargada,
I sumi glasom ceznje neumrle.
Gle zraci jutra kako njojzi rone!
I svaki drsce, prezire i tone,
I rasipa se ko rubin, ko duga...
Dok ovdje gori, vise njena groba,
trepti i kruzi, bono, svako doba,
Sam jedan crni leptir-moja tuga.
Aleksa Santic
Post je objavljen 20.09.2006. u 14:04 sati.