LOTOS
24.09.2006., nedjelja
PRED ZIDOM VREMENA
|
radi te boli, koja nagoni oblake na bijeg i smrt u dugim ljesovima zore, radi te boli u mekom tkivu sna, kad se propinje sve do ruba tijela, do izvora krvi, vec omamljene danom, vec budne za plac, radi ovih nepoznatih bica koja tako neprimjetno nagrizaju ponosnu koru noci, sto cuva uspomene, oklop tako snazan i opet tako ranjiv, tamniji od tame, radi ove boli koju mirisom mahovine i odlozene stvari donose u sobu, krotku od tisine, u osvijetljen okvir prozora, pa pred zid na koji pljusti kisa ili dani, stala je nepoznata zena, i rukom vec tudjom i iglom vec zardjalom rastvorila vjerni sloj prasine u onaj drugi svijet, opustosen drugom boli, od koje se umire, a da se ne zna zasto, a da se ne zna kako, neprimjetno i neponovljivo. Irena Vrkljan |
