:: loš blog ::

Draga djeco!
Zanima vas što se desilo sa našim slatkim, malim, uskrsnim zekom?

Dobrom, starom zeki je dopizdilo da ga non stop gnjave i izrabljuju pa je
pomahnitao! Počeo je piti, terorizirati, razmnožavati se, a kad je počeo ubijati svi su se počeli ljutiti... ljutnja se širila i poprimala opake razmjere. U gradu fantazije sazvan je sastanak na koji su došli deda Mraz, Zubić vila i jednorozi sa kraljicom Barbika. Došla su čak i čudovišta i precjednica udruge vještica.
Dugo su mozgali što da naprave pa se japanska verzija Crvenkapice dosjetila! Predložila je da ga uhvate pa da ga skuhaju i naprave gozbu za sve pošto ove godine neće biti poklona. Ali dok su oni taj plan skovali zeko je već bio u autu na putu za daleko daleko.
Već godinama traže zamjenu za njega, ali nitko ga ne može zamjeniti!


Odgovor zašto za prošli Božić nitko nije ništa dobio je jednostavan.

:: ta dammm ::

...ova sličica je namjenjena Marini... da, smeće sam, da, treba me tući, da, zaboravila sam tvoj rođendan... ali nikada neću zaboraviti fešticu prošle godine... u stančiću... eeeh...
Enivej, nemoj se ljutiti... znaš mene, ja sam sposobna zaboraviti i svoj vlastiti rođendan... trudim se... upisujem ih u mobitel, ali mobitele gubim jednom u 3 mjeseca... tako da... joj sorry...
Želim ti da ti bude ljepo u životu, da se budiš u jutro sretna što postojiš i da prekrasna hodaš ulicama Venecije, toliko sretna da ti je aura velika 4 i po metra i da ljudi ne mogu skinuti pogled s tebe jer zračiš. Uz to ti želim i sve one materijalne stvari. Lovu za dobar šoping, lijepi stan (ok cimere), puno boje i papira... Želim ti i hrpu kreative i ljubavi, puno pozitivnog stava, cvjeća, mora, vatre, vode, zemlje i zraka, želim ti da budeš uspješna u čemu god hoćeš, dobre odnose sa sekom i starcima, puno putovanja i novih spoznaja, znanja i slobode.
I želim da mi dođeš u goste :)
Promjenila sam blog. Iz temelja. Promjena godi.
Dopizdio mi je stari look. Voljela bi da znam raditi ta html sranja da si mogu sama napraviti pozadinu. I, da, obečajem vam da će sljedeća promjena koju budem napravila na blogu biti skroz moja. Znači sve sličice će biti made by me. Nadam se da ću skužiti kako stavljati ove linije uokolo i to... mjenjati fontove... osjećam se glupo. Ja bi najradje uzela papire i boje i cjeli blog ručno napisala, skenirala i objavila :)
Kad se preselim napravit ću si radni prostor, sve na jednom mjestu. Stol za crtanje, komp sa skenerom i adslom... jedvačekam.

jebote, kome se ja uopče obračam?

Na maxteveu vhr, smells like 90s. Alanis prekrašna u nekoj bjeloj odjećici i adidas tenama s velikom mašnom.
Taj maxteve nije loša stvar. Cjelo jutro sam gledala cartoon netvork i zabavljala se kao neko malo djete. Ti crtaći tih crtića full kuže klince. A ja uvijek kažem, ako klinci budu gledali tako pametne crtiće bit će sve pametniji i pametniji i starci ih neće moči ničemu naučiti. Jao taj Č i Ć. To je tako apsolutno nepotrebno u jeziku našem hrvackom.
Lijepo je danas. Nisam ništa posebno radila (pranje veša i peglanje se ne računa pod posebno) ni zaključila. Ali ipak je lijepo. Eto, prisječam se 90tih s muzikicom .
Prije sam bacila pogled na emisiju o najbogatijim nasljednicama na svijetu. Jebote koliko ljudi imaju love!
Neka riba će nasljediti 5 milijardi dolara. MILIJARDI! Godišnje potroši minimum milijun na odjeću i ljetuje dva tjedna i potroši mizernih 600 tisuća dolara! Pih! Ja se grizem danima kad kupim tene od 600 kuna i vrebam sniženja pa makar bila 10% popusta. Režije me bole toliko da kad palim klimu vidim kune kako lete iz nje. Od tih njenih 5 milijardi dolara da mi da 100 tisuća dolara (što je njoj sića jer je toliko dala za jedan mizerni šoping cipela i torbice koje je jednom obukla i bacila) bila bi joj doživotno zahvalna. Kupila bi si stan u Zagrebu. Pa makar u Dubravi, bio bi moj.
Počelo je so 80s pa sam prebacila na MTVadria. Neka Amy pjeva kako su je pokušali natjerati da ode na "rehab". E to je baš aktualna tema. Sad neka crna lepojka pjeva nekim ultrasweet glasićem. Ima lijepe duge nogice. Zapravo nemam ništa pametno za napisati i boli me trbuh pa postajem nervozna. Tako da ću vas pozdraviti dragi moji mnogobrojni čitatelji (vas ukupno 1,5).

Ovo je dodatak.
Sjetila sam se šta već dosta želim napisati ali uvijek zaboravim.
Pošto je srednja već jako gotova želim izreći neke stvari koje zbog "mira u kući" do sad nisam.
Idemo po redu...
Andhea - ti si mi uvijek bio ok, nemam pojma zašto su neki ljudi srali po tebi, vjerojatno jer si malo chudak - ali ja sam te uvijek simpatizirala.
Dražen - I ti si isto ok.
Sara Dlaka - dušo, ti si jedno od najsmješnijih stvorenja na svijetu, u dobrom smislu rijeći. Ok si. Znam da si malko kenjala po meni, ali to je ok. Samo nikad neću zaboraviti kad mi nisi htjela posuditi kist =)
Sara Domniku - ništa posebno. Srednje pametna, srenje lijepa, polu ok.
Marija - e tebe skoro pa da ni ne poznam, ali nisi loša.
Adi - nemam pojma. Imaš dobro dupe.
Ivan - junak u mantilu. Grafičar.
Gea - Polu pametna, s nekim umjetnim stilom, pre glasno pričaš, nisi talentirana uopče i nije mi jasno zašto se uopče guraš gdje ti nije mjesto. Mislila sam da si oke dok nisam skužila da me tračaš iza leđa i da nisi bolja od one histerične gadosti kristine. Ako imaš neke primjedbe na moj sexualni život (o kojem ti, btw, nemaš pojma) molila bih te da mi kažeš u facu, anyway - ja ga bar imam. Tu tvoju facu neće spasiti ni te ogromne ružne naočale koje furaš. nemam ništa protiv malo obline na curi, ali ti bi stvarno mogla poraditi na tom trbuhu.
Govorković - daj živi malo ženo.
Eminel - ok.
Kristina K. - ajoj. Daj poradi malo na sebi. Ne znaš se šminkati. Neznaš se obući. Ima jedna dobra stara poslovica - ispeci pa reci... ili ona - ako nemaš što pametno za reći - bolje da šutiš. A tebi bi ta tvoja usta trebalo zašiti - za tvoje dobro. Da se malo manje blamiraš.
Morović - Ma ti si jedan super tip, znaš da te volim (prijateljski, da nebi bilo zabune) i fali mi tvoja kreativna energija. Uostalom, ti znaš sve što mislim o tebi.
Barbara Oplanić - Ni tebe ne poznam baš dobro. Dobrica.
Marinčica Cvjetić - fališ mi, šmrc
Ostojić Tanja - ajme majko moja, oprosti mi tanja, ali svoj potisnuti bjes i gađenje napokon ću javno izreći! Izrode jedan retardirani, Ksenijin klone. Tvoja tzv. čednost nije ništa drugo nego BLJAK. FUJ. Nisi vrijedna rijeći. Uvjek ćeš ostati u četvrtom osnovne.
Romina - sve 5 osim tvog vjernog prišivka Tanje. Iskreno nemam ništa ružnoga za reći o tebi.
Nikola - I tebe volim, sa svim tvojim čudnovatim manama i vrlinama.
Poša - slatkica moja lijepa mala simpatična i draga.
Sunčana - ok
Shuki - i ti znaš sve što mislim o tebi.
Anamarija - nemam pojma, valjda ok, mogu na jednu ruku nabrojati rečenice koje smo izmjenile.
Eto. Sad sam sratnija.

:: tata kupi mi autooo ::

S radija dopiru zvuci dance hitova 90tih, teta Ljerka pere pod, maca spava na svom zelenom jastuku.
Divnoo je ovdje gdje trenutno živim. Gračani. Ma prekrašno je. Ali jebemumater (sorry na izrazu) treba ti 7 dana jahanja do grada. A moja malenkost je pre ljena i fobična da bi položila vozački. Toliko me strah da svaki put kad me snažnija polovica ubode s rečenicom kao "Nevo, daj položi više taj vozački" ili "bilo bi ti lakše da voziš" ja pretrpim nočne more o vožnji. Nočas, npr, sam sanjala da moram nekoga hitno odvesti u bolnicu i pokušavam voziti (naravno poprilično bezuspješno) i netko me sa stražnjeg sjedala stalno pokušava ošišati i bode me sa tim nekim malim rozim špičastim škarama. Katastrofa.
Moram vam nešto napisati i o mačkama. Super su to beštije, bez sumnje, ali postoji jedna vrsta ljudi - usidjelice s mačkama. Ispričat ću vam jednu ni malo zanimljivu priču o tome. Dakle Neva Nevičica želi mačku i odluči ne kupiti perzijanerku kakvu sam si uvjek htjela, nego napraviti dobro djelo i udomiti cicumacu nesretnicu. I tako ja preko frendice dobijem broj od gđe. Ružice. Tako dođemo moja snažnija polovica i ja u stan gđe. Ružice. Da ste vi to vidjeli! Hrpa smrdljivih i šugavih beštija živi u stanu od 30tak kvadrata s tom babom. Uvali ona nama ciceka koji je jadnik unesrećeni - klinci su mu spalili repić.
Ok, ja se raznježila i on dođe u naš mali stan. Čudak, nije htio jesti i par dana je proveo iza vešmašine. Ja se već navikla na njegovu odsurtnost i otvorila prozor da prozračim (mačke smrde, ako niste znali). Cap, mačak izletio kroz prozor. Tu mene uhvati paranoja, ne za mačku, mačke se snađu, a bio je tako lijep da ga je sigurno netko udomio, nego zbog lude babe. I luda baba popizdila. Rekla mi je da ja nikada više nesmijem uzimati beštije i da sam grozna, da da mi je dala dijamant pa da sam ga izgubila to nebi bilo toliko strašno kao što je grozno što sam joj izgubila mačka, i ostavi mi ona čak i porukicu u vratima da ću jednog dana tako izgubiti svoje dijete pa ću reći - nema veze, napravit ćemo novo! Strašno, ubila me u pojam. Kad sam se ja malo skulirala i razmislila doonjela sam zaključak - jebemumater - to je mačka! Pa mačke se snađu! Ova baba je LUDA, skroz! I, zaključak ove priče sljedi.
Tako ja nekidan nešto radim i zove me snažnija polovica i kaže da upalim Nov@ tv, ok, upalim ja - Istraga. Gđa Ružica trabunja. Susjedi se bune zbog neopisivog smrada a ona bunca kako sve mačke treba sterilizirati. Luda.
Ok, da ovo sve nebi bilo uzaludno, podjelit ću s vama par pouka :
-kad god pokušam napraviti dobro djelo - uvjek se uzjalovi i ne bude dobro nego loše djelo!
-ne uzimajte beštije od ljudi kojima je stalo do tih beštija
-ne petljajte se s ludim babama
-položite vozački

:: sve je to nekakvo čudnovato i relativno , a zapravo ... možda i nije ::

Volim proljeće u kombinaciji s tableticama protiv alergije.
Ovaj vikend je bio poslastica za ovakvog hedonista kao što sam ja. Moja snažnija polovica i ja odlučismo otići kod frenda u viksu blizu Tuhelja u nekom seocetu minijaturnom koje je toliko minijaturno da se više ni ne sjećam kako se zove. Lagani šoping mesa i povrća za roštilj, pokupšili smo Boru i Koru u Zgb i put pod kotače. Vikendica je na vrh brda, a Zagorje je nešto prekrasno. S tog brda vidiš brdašca svuda u okolo - kao u crtiću. Sve izgleda kao one Generalićeve slike, idilično, mirno i ruralno. Ruralnom feelingu je pomogla činjenica da vikendica ima modernizirani poljski "zahod" i nema uvedenu vodu nego se u cisterni skuplja kišnica i do vode dolaziš kantom kao iz bunara. Složili smo savršen roštilj, svakakvo meso, tikvice, šampinjoni, paprike, salate raznorazne, sve to popraćeno gemištovima od neke fine zdravoseljačke graševine i dobrih jointova. Planirali smo već iste večeri natrag u Zgb jer smo imali neke obaveze, ali jebeš obaveze, ostali smo i otišli u Tuheljske toplice (poznate po smrtnim slučajevima trovanjem klorom) na nočno kupanje u bazenima. E ljudi moji, ako već niste bili - otiđite! Uživanje do extaze... Vanjski bazeni su zakon, topla vodica i nema čuvara pa si bez beda možeš zapaliti cigaru ili pljugu u vodi dok ti balončići masiraju guzu. Ma nešto pre dobro. Punih 5 sati smo se brčkali u vodi. Fora je što imaš kafić na bazenu pa možeš sjesti i popit si kafe ili pivo, zapalit cigaru u miru ili naručit pizzu ili sladoled. Svi smo spavali kao male bebe. Trebali smo krenuti u jutro, ali nam nije bilo dosta uživanja pa smo skoknuli do dučana i napravili još jednu turu pre dobre hrane - koja je bila još bolja nego dan prije - a mislili smo da je to nemoguće.
Ma mogu vam reć da smo se baš pošteno nauživali!
Sljedeći weekend idemo (opet u istoj postavi+još par ljudi) u Split, Strongholdi imaju koncert, nadam se da će vrijeme biti ljijepo kao i zadnja dva dana.
Evo ovo je bio malo sladunjavi i standardniji post od Neve Papučarke.
Doselila sam se na 15 dana kod Regija (snažnija polovica) i za sad mi je super. Kao da sam na vejkejšnu. Kuća je prekrasna i ptičice pjevaju sa sljemena. Kuća graniči s parkom prirode Medvednica, odnosno "back yard" gleda u šumu.
Život je ljep odjednom.
Btw ovo je jubilarni 20ti put da sam se selila!