:: loš blog ::

:: :: :: ::

Primijetila sam jednu čudnovatu pojavu. Sve ono sto kažem da se ne bih htjela da se ikada desi se jednostavno desi. Uporno. Npr. kad sam bila mala rekla sam mami da ću kad narastem biti odlična učenica, da ću biti mršava i da nikada neću biti umjetnica. ''Bit ću kemičarka''. Jedino od toga što sam postigla je to s kemičarkom. Sad odlično miješam spojeve laži. To je vrlo dalek primjer. Ali evo jednog vrlo blizog. Upravo sam napisala da ''odlično miješam spojeve laži''. I to će se vrlo brzo uspostaviti kao suprotno jer mi u sljedećih par dana slijedi jedna velika laž. Možemo se kladiti.
Kad sam bila mala bila sam još više ego trip nego sada. Moj tatica dragi mislio je da sam najljepše stvorenje na svijetu i non stop me fotografirao. Kad sam imala oko 10 godina oblijepila sam čitavu svoju sobu sa svojim fotografijama. Mama je pukla od smijeha. Moja mama i ja se baš i nismo slagale. Kad sam se rodila ja sam joj bila lutkica koju je oblačila u svoje neke čudne krpice i pokazivala na tzv. špici. To je bilo dok je još bila mlada i entuzijastična i mislila je da će moći prožvakati taj kurvinjski put do uspjeha kraj inertnog umjetnika koji je još živio u nekom svom hippie svijetu. Išla sam joj na živce. Postavljala sam previše pitanja. Ona se, kao i dotični joj potomak, nikad nije htjela ni mogla suočiti s istinom – a ja sam bila brutalno iskreno malo dijete. Usporavala sam ju, ali ni približno kao moj stari. Dok je skužila da ja nisam krivac za sve njene probleme prošlo je dobrih 16 godina. U mom vrlo ranom, dugotrajnom i mukotrpnom pubertetu izbjegavale smo se na široko. Bila je opsjednuta činjenicom da postoji mogućnost da ću biti debela kao moja sestrična i ona sama. Nemojte me krivo shvatiti, ja ju savršeno razumijem, samo nije imala baš neku taktiku za artikulaciju stvari koje je smatrala problematičnima. I ispala sam debela, samo prije toga je bila faza brutalne iskompleksiranosti. Neki ljudi jednostavno nemaju organizam koji im dopušta idealnu težinu. Ili mozak.
Odlučila sam prestati pričati o mami. Samo ću dodati da ju smatram jednom od top 10 žena na mojoj listi. Ako ne i prvom na popisu. Eto opet! Koliko praznovjerna mogu biti… sad sam uvjerena da, pošto sam rekla da je prva, ću je zamrziti jer nam slijedi jedno veliko rješavanje problema.
Ne mogu se više nositi sama sa sobom. Sad kad sam to napisala sjetih se da smo moja stara i ja jedno vrijeme živjele s jednom srednjoškolkom koja je bila Bosanka i uvijek je tulila ''ne moguuu'' s onim naglaskom. U to vrijeme sam morala krenuti u novi vrtić u drugom gradu i to me full plašilo pa sam rekla mami da ne mogu ići u taj vrtić. Urezalo mi se u pamćenje kako mi je rekla da ne budem kao Sabina. I dan danas kad se uhvatim da kažem ''ne mogu'' sjetim se Sabine i njenog iskrivljenog lica koje se dere ''ne moguuu''. Tako da mislim da sam svemoćna. Vezano za to, rekla sam i da nikada neću biti s muškarcem koji je kao moj stari – samo sjedi i ne radi nikakve promjene. Tako sam ja sjedila pored svog dečka mjesec dana i molila ga da mi pomogne maknuti odvratni tapison i razmjestiti namještaj po stanu. Kad sam ga zamolila po 555 valjda put puko mi je film i znala sam da to moram sama. Tako sam ja jedno jutro zapela i pregurala dva kauča, regal, stakleni stol, termoakumulacionu peć od bar 150 kila, sa malim škaricama prerezala 20 kvadratnih metara tapisona na pola i iznjela te dvije komadine od po 50 kila. Sve sterilizirala, ulaštila parket i vratila namještaj na mjesto. Mantra mi je bila ''ti to sve možeš sama''. Izgovor mog dečka za odgoditi taj posao bio je da on i ja to ne možemo sami, da mora pozvati bar dva svoja frenda da nam pomognu.
Nakon toga mislim si, kako mogu biti toliko odlučna jedan dan, pa onda izuzetno pasivna 3 mjeseca? Ako mogu u jednom danu napraviti takav posao, zašto onda ne mogu biti toliko sposobna i u drugim stvarima?
Želim se dotaknuti prijatelja. Jeste li primijetili kako nikada ne znaš tko ti je pravi prijatelj, a tko će ti ostati prijatelj zauvijek? Tako ja, na primjer, nemam skoro uopće kontakta sa svojom best frendicom iz srednje. Opet, sa frendom s kojim se nisam puno družila imam redovne kontakte. Za sad znam da za sigurno imam samo par istinskih prijatelja. Neke kvalitete koje u jednom trenutku smatraš nebitnima ili ih čak ni ne vidiš kao kvalitete u drugom se pokažu kao presudni faktor prijateljstva. Dvoje mojih najdražih ljudi su i moji bivši partneri. Ljudi koje zapravo nikada nisam preboljela na neki način. Ove rečenice su za njih…
Gade… kako je to ironično što ti je nadimak ''Gad''. Ja sam ispala takva gadura da si nikada neću oprostiti. Navlačila sam te za nos toliko puta. Ipak, puno toga si me naučio, pokazao si mi hrpu pozitivnih osobina koje masi ljudi fale. Molim te, kao Boga, ako ti ikad opet pokušam nanjeti takvo zlo nemoj mi dopustiti. Ni pod koju cijenu me nemoj primiti natrag bar sljedećih 5 godina. Nismo se čuli jako dugo. Bojim se da stare emocije opet ne prorade i da opet ne napravimo istu glupost. Molim te još da u ime svih naših razgovora počneš ozbiljno razmišljati o faxu i lovi. Znaš da si sposoban, znaš da možeš, znaš da te svijet čeka…
Nat… kombinacijo dvije stvari koje nikada neću imati. Ti si moje malo dijete kakvo ću uvijek željeti - nikada imati i paritnerica kakvu ću uvijek željeti – nikada imati. Valjda je u tome i čar. Želim ti reći da si mi svojom pojavom dala važnu lekciju u mojoj osobnoj evoluciji kao umjetnice – shvatila sam da je istinska ljepota ono što nema potrebe likovno interpretirati već ju treba živjeti očima. Moja djetinja fasicinacija tvojom fizičkom osobom prerasla je u toliko toliko više, prerasla je u ljubav prema majci prirodi koja je sposobna stvoriti tako nešto kao što si ti.
''I just gotta get off my chest that I think that you're divine''

Pre umorna sam da pišem da je dalje...

imam problema i sa imageshackom tako da ne mogu staviti ni jednu slicicu =(

Zašto ja ne mogu objavljivati komentare? Može li mi netko na to odgovoriti? Nisam uspjela ni jedan objaviti odkad se promjenio način objavljivanja...
Ja sam službeno u besparici, dekintirana, praznog novčanika, sirotinja ili kako god hoćete.
Danas smo platili stanarinu (aaah, koliko mi je teško bilo dati sve one novčanice po 200 kn... 11 komada sveukupno... šmrc...), dala sam još dvije takve novčanice za popravak fotoaparata i još sam jednu spičkala u dućanu (kad sam došla doma skužila sam da nisam kupila ništa).
Još samo režije: voda, struja, komunalije, telefon, 2x mobitel na glupu pretplatu, par dugova... Naravno, moja veća polovica (moj partner & cimer, zanimljiva kombinacija - vjerujte mi) je navikao na lagodan život bez financijskih ograničenja i ne može se obuzdati kad je o trošenju rijeć - jednostavno ne može. Tko još kupuje majice s kratkim rukavima u sred zime? Kupio je 4 u zadnjih mjesec dana! Uvjek neki smješan izgovor tipa ''ali Nevo, dao mi je Pigi popust od 100 kn! Morao sam kupiti još te 2 majice na Dropkick Murphys-e i ovu na Agnostic Front!'', onda da 350 kn za koncert u Grazu ili Beču nemam pojma više i tamo potroši još oko 50tak eura... Onda kaže frendu da mu se jako sviđa njegova kapa i frend mu je hoće dat - ali ovaj moj biser je neće uzet nego mu zgura 100 kn u džep kao da uzgajamo pare doma (naravno da je izgubio kapu već dan poslje). Znate šta mi je kupio za Novu Godinu?? 2 original CDa! Znam, to vam ne zvuči bezveze - ali da me bolje poznajete znali bi da mene boli lijevo uho za original CDe, zapravo za CDe uopče! Nije da ja ne volim muziku, volim je čuti, ali moram priznati da mi je ponekad draža tišina, a kad sam sama jako mi rijetko padne na pamet da stavim neki CD... Ok, da mi je poklonio neku sprženu kompilaciju ''samo za mene'' još bi nešto rekla, ali dva original CDa!? I što je najbolje od svega ja oba ta dva albuma (reel big fish i sublime) imam na nekom MP3 cdu... joooj.
Sad mi je palo na pamet kako je to neobično da baš nisam neki ljubitelj muzike uopče, živciraju me zvukovi... najdraža mi je tišina. Valjda zato što sam vizualan tip. Neki ljudi slušaju muziku - ja cjeli dan gledam filmove i nešto crtam. Da, nisam vam rekla da odkad sam besposličar kreativa mi se razvila brutalno. Napravila sam milijun nekih ilustracija i sličica - ali ne onog tipa nešto crtkaraš pa poslje baciš, ne ne, s ovima sam vrlo zadovoljna. Da da, vidjet ćete kad si izorganiziram neku izložbu.
Moram vam i reći da sam donjela jednu superbitnu odluku u životu - sljedeće godine idem na prijamni na akademiji likovnih. Odlučila sam čvrsto. Držite mi fige da upadnem! Pedagoški smijer... znate što je rekao Oscar Wilde ''oni kojima neide učenje - bace se na podučavanje'' =)
Kad se obračam vama želim naglasiti da ste svi vi zapravo imaginarni i u mojoj glavi. Vi ste neki ljudi koje zanima ono što ja želim reći. S obzirom da ne postojite - ja ću pisati dugačke postove i uopče me ne interesira dal' će ih itko pročitati. To je najs.

Pogledala sam dva dobra filma: evo nešto kao recenzija:
''Prekinuta mladost'' (''Girl, interrupted'') - Angelina, Winona Ryder, Whoopie Goldberg, Jared Leto, Brittany Murphy - James Mangold
Najs najs. Brijem da se James ugledao na Flight over coo coo's nest, ublažio cijelu stvar i napravio nešto divno.
Priča je jednostavna, Susanna (Winona) je sjebana dvadesetogodišnjakinja koja ima pokoji problemčić u glavi. Ništa oko čega bi mi u današnje doba radili frku, ali radnja se događa 60tih godina i starci je strpaju u nazovi ludaru. Kroz neke njene flashbackove i bilješke vidimo što se događa u njenoj lijepoj glavici jer Winona je stvarno nešto tako lijepo... Po mom osobnom mišljenju - zasjenila je Angelinu u ovom filmu totalka. Angelinina neupitna ljepota prikazana je na neki cheap and slutty način, a Winonina na neki art idealizirajući način... anyway - pogledajte.
girl, interrupted .com
''Sve je prosvijetljeno'' (''Everything is illuminated'') - Elijah Wood - Liev Schreiber
Ma divno! Napravljeno po knjizi Jonathana Safrana Soera.
Duhovito, srcedrapateljno, zanimljivo, predivna fotografija fima, Elijah je to odlično odigrao.
Anyway, rijeć je o Jonathanu (mr. Wood), momku koji skuplja raznorazne drangulije povezane s članovima njegove obitelji, Ukrajinskim židovima koji su pobjegli u Ameriku za vrijeme II.svj.rata. Zapravo, samo je njegov pokojni djed vidio Ukrajinu. Radnja se večinom odvija u prekrasnoj Ukrajini, u pronalasku informacija i sitnih stvarčica koje želi pomažu mu unuk, djed i djedova kuja vodič slijepih koji su iz agencije za pronalaženje članova obitelji... I ovo pogledajte.
everything is illuminated .com