|
|
utorak, 26.09.2006.
:: san ::
U zadnje vrijeme me toliko zbunjuju moji snovi da osjećam veliku potrebu da ih objavim, mislim da ću napraviti poseban blog na kojem ću svakodnevno objavljivati svoje snove...
Dakle, san ::
Sanjam da moj stari i ja sjedimo u autu i u panici smo jer smo ubili dvije osobe i zakopali ih u šumi (u kojoj se trenutno nalazimo), u tom trenu dolazi cjela četa pandura sa svim mogućim pandurskim vozilima, njih barem 100 svi imaju iste face, onako vojnički ošišani, nabildani, bazizražajnog lica i par nekih brkatih starčića koji predstavljaju neke narednike valjda. Moj stari upali auto i mi krenemo i stanemo kraj jednog od brkatih kojeg kao moj stari pozna i mi se pravimo da nemamo pojma što se tu dešava pitamo ga o čemu je rijeć i on nam kaže da su dobili dojavu da su u toj šumi zakopana dva tijela. Ovi ostali pandurčići prekopavaju cjelu šumu s nekim buldožerima, čupaju drveće i nešto se dovikuju.
Dođemo moj stari i ja u grad i ja uletim u Lush gdje kao radi moja frendica Nina i ona mi kaže da upravo ide sudjelovati u nekoj igri i da idem s njom jer je zabavna i možeš osvojiti svašta.
Ona i ja dođemo u ogroman čudnovati supermarket i daju nam svakoj po beštijicu (neku malu slatku, neidentificirane vrste) i mi se uhvatimo svaka za svoju beštijicu i poletimo s njima, cilj je bio ostati na beštijici do kraja igre. Nismo jedine sudionice, ima ih masu, ali super nam ide, beštijice su divlje i cimaju se non-stop, i žderu čokoladice po tom supermarketu, Nina i ja se dogovorimo da ćemo podjeliti nagradu koja god prva dođe do cilja, ali ćemo paziti jedna na drugu, tako ona i ja putujemo i svi nas pokušavaju gurnuti, ali čuvamo se i svi padaju. Vodimo u igri, i cjelo vrijeme vidimo cilj, ali nikako da dodjemo do njega i to traje i traje i traje i traje i traje i napokon dodjemo do cilja i sve je super i dodje do toga da nam neki klaun na štulama treba reći što smo osvojile (mi smo na pozornici i milijuni ljudi su oko nas), u tom trenu dođu panduri po mene i probudim se... hmmm...
|
- 11:26 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 25.09.2006.
:: long time no post ::
Napokon sam si nabavila moj vlastiti kompjuter i sad mogu ponovo početi pisati postove :)
Mogu vam reći da sam vrlo sretna zbog toga.
Nakon završetka škole svi smo se, naravno, raštrkali i dugo nisam nikoga vidjela...
Moje ljeto je bilo interesantno, danas sam se vratila sa Brača, sa nekakvih radionica o demokraciji (!?).
Tamo ja upoznaše mnoge zanimljive mlade ljude iz cjele bivše Juge, pokupiše svakojake naglaske i dobro se nazabavljaše :)
Da, sječate se hita koji je bio hit ukupno 5 minuta - 365? Sjećate se Saše, Tina i Keđe? E pa Tin je recepcioner u tom hotelu u Supetru na Braču gdje sam odsjela :) bahahaaahaa Sara Dlaka bi bila ljubomorna.
Za koji dan se selim u Zg, ne osjećam nikve emocije prema tome, nit se veselim nit mi je žao. Zapravo neda mi se pakirati, a i pun mi je kurac putvanja. 12 fuckin' sati do Splita! Popizdiš fuckin busu. Jedva sam izdržala za tamo, a za natrag sam išla trajektom i to je bilo puno bolje, ali at ću vam par savjeta ako putujete trajektom
-što prije uđite u trajekt da bi mogli zauzeti dobro mjesto za spavanje
-ponesite vreću za spavanje
-kupite si hranu i cugu koja vam je potrebna prije trajekta, jer na trajektu je sve superskupo
Karta za palubu (koja je ok, možeš biti vani i unutra) košta oko 140 kn, karta od Pule do Rijeke je 70 kn (=210 kn), a povratna karta za bus je 520 kn, pa kad sve izračunaš, dođe ti jeftinije i full je ugodnije.
Ok, to je to za početak.
Do čitanja...
|
- 13:06 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
