:: san ::
U zadnje vrijeme me toliko zbunjuju moji snovi da osjećam veliku potrebu da ih objavim, mislim da ću napraviti poseban blog na kojem ću svakodnevno objavljivati svoje snove...
Dakle, san ::
Sanjam da moj stari i ja sjedimo u autu i u panici smo jer smo ubili dvije osobe i zakopali ih u šumi (u kojoj se trenutno nalazimo), u tom trenu dolazi cjela četa pandura sa svim mogućim pandurskim vozilima, njih barem 100 svi imaju iste face, onako vojnički ošišani, nabildani, bazizražajnog lica i par nekih brkatih starčića koji predstavljaju neke narednike valjda. Moj stari upali auto i mi krenemo i stanemo kraj jednog od brkatih kojeg kao moj stari pozna i mi se pravimo da nemamo pojma što se tu dešava pitamo ga o čemu je rijeć i on nam kaže da su dobili dojavu da su u toj šumi zakopana dva tijela. Ovi ostali pandurčići prekopavaju cjelu šumu s nekim buldožerima, čupaju drveće i nešto se dovikuju.
Dođemo moj stari i ja u grad i ja uletim u Lush gdje kao radi moja frendica Nina i ona mi kaže da upravo ide sudjelovati u nekoj igri i da idem s njom jer je zabavna i možeš osvojiti svašta.
Ona i ja dođemo u ogroman čudnovati supermarket i daju nam svakoj po beštijicu (neku malu slatku, neidentificirane vrste) i mi se uhvatimo svaka za svoju beštijicu i poletimo s njima, cilj je bio ostati na beštijici do kraja igre. Nismo jedine sudionice, ima ih masu, ali super nam ide, beštijice su divlje i cimaju se non-stop, i žderu čokoladice po tom supermarketu, Nina i ja se dogovorimo da ćemo podjeliti nagradu koja god prva dođe do cilja, ali ćemo paziti jedna na drugu, tako ona i ja putujemo i svi nas pokušavaju gurnuti, ali čuvamo se i svi padaju. Vodimo u igri, i cjelo vrijeme vidimo cilj, ali nikako da dodjemo do njega i to traje i traje i traje i traje i traje i napokon dodjemo do cilja i sve je super i dodje do toga da nam neki klaun na štulama treba reći što smo osvojile (mi smo na pozornici i milijuni ljudi su oko nas), u tom trenu dođu panduri po mene i probudim se... hmmm...
|
