Zagorci Sisvete zovu Prvi Božić. Kuća mora se generalno očistiti, a za naše drage kojih nema pripremaju se darovi-cvijeće i svijeće, plati misa i obitelj se okupi i razgovara o mrtvima i njihovih životima do kasno u noć. Sisvete oduvijek doživljavam kao lijep blagdan. Beskrajno sam voljela svoje bake (djedove nisam ni upoznala) i za Sisvete dođem i poklonim im se. Zahvalim za lijepo djetinjstvo, za koji dinarek koju si mi davale (iako nijedana nije imala penziju) i imam osjećaj da su tu pored mene, ne samo taj dan nego svaki dan u mom životu.

Kad god sam bolesna, sjetim se riječi bake Marije- sve će proći do udaje. Kad god mi je imendan, za koji naravno niko ne mari (jer taj se dan nitko ne slavi) izvučem staru čestitku bake Tereze, koja mi ga je jedina uvijek čestitala (i poslala kao danas 100 kuna) koje je zaradila nadničarenjem. Imala sam super bake, a obje su otišle unutar šest mjeseci. Baka Tereza je umrla od moždane kapi, baš na Sisvete, a baka Marija iduće godine. Pokosila je proljetna gripa. U Zagorju je običaj da se tijelo izloži. Baka Tereza je bila gotovo živa, izgledala je kao da spava, a baku Mariju nisam prepoznala. Bila je mršava i drukčija i nimalo slična sebi za života.

A djedovi....Nikada ih nisam upoznala, ali čula sam bezbroj priča...I volim te priče...Jer to nisu samo priče....To su životi. Njih nema, ali naši preminuli nisu samo kosti u groblju, oni su u laticama onog cvijeća koje donesemo, u plamenu svijeća koje taj dan, a i u mnoge druge dane kad iste plamte. Oni su u nama.

Sutra je taj dan....i ja sam spremna....a danas idem na Mirogoj zapaliti svijeću braniteljima, Draženu Petroviću i mnogim znanim i neznanim. Da i Tinu Ujeviću ću ostaviti kutiju cigareta. Nije siromak imao za života, pa nek bar danas ima.

I bila ja....A kad sam došla, a ono sami blogeri. Blogerice su se kasnije pojavile:

A bili su između ostalih:

Anderlon,Nikola, Novac, Film, Dario,Dilemon,Untitled,Zagyrun, Unspeakable, Daywalker, Sadistico,Desire....

Poslije se pridružio još par blogera i blogerica (ako sam dobro vidjela), a kako sam ja dosta razgovarala s Anderlonom i svojim pa mogu već reći frendovima Sadisticom i Daywalkerom (he is back thanks god) nisam zapisala imena...nek se naknadno jave please.

Uredno sam rekla Novcu da sam ga oblogirala....ali i Dario misli da nisam u pravu tj. da je Novac ok i da su ti savjeti pravi, a ja i dalje stojim iza svog bloga...

Prošlo je brzo, a zvijezda večeri je bio jedan pesek.... Svi su odjurili na Big brothera...

.

Ali ima šanse da se blogeri srijedom i petkom spoje....Jer petak je dan za.....karaoke....zbilja puštam live snimku čim je Sadistico isporuči.

Da, pesek je bio bijeli, ali ja sam ionak kontra mainstream pa je moj črni.

Jedna od ideja je bila da svako nominira svoj best blog i da se tipa Oskar izvuku pobjednici....Mislim da je ideja odlična.

Dolazim...Maybe...Podroban izvještaj naveče....

Lopticaskocica kontra Novca

Novac:

Zašto bi teško radili za svoj novac kad on može raditi za Vas.

Moj odgovor:

Novci ne padaju s neba, ma što Vam ljudi govorili o tome. A najviše se cijeni novac koji čovjek sam zaradi. Svojim znanjem i umijećem. Pa i ljudi koji imaju brdo love rade. Jer rad je koristan i treba raditi, pa makar i besplatno, jer si tako u prilici susresti nove ljude, steći nova znanja, i nemojte da vaš novac radi za Vas, svoju lovu pametno potrošite, a najviše se čuvajte sumnjivih ulaganja. Kad plaćate životno osiguranje, vjerujte Vaš lova plati onaj silni mramor po njihovim poslovnim prostorima, a i najbolje plaće su po bankama i osiguravajućim društvima...Lijepo oni žive na vaš račun....

Novac:
...shvatio sam da ne trebamo biti zavidni na razne glumce, nogometaše i pjevače.Oni su jednostavno cijeli svoj život posvetili jednoj jedinog stvari koju jako vole, postali najbolji i gle koliko je novca im došlo.

Moj odgovor:
.... na jednog koji nogometaša koji uspije postoji najmanje tisuću njih kojima se u životu stvari ne poklope....Pitanje je da li je u životu pametno igrati na samo jednu kartu...Jer ako ne uspiju ostati će glupi nogometaši, bez obrazovanja i sličnih stvari koje su itekako važne u životu....a danas im je moderno isplaćivati gomile milijuna (ako imate adekvatnu bone structure i x factor). Sve je to lijepo i teba u životu raditi, ali da nam oni budu role model....Ma hajte...Pogledajte Janicu. Žena je zakon, osvojila je sve što se može...ali...umjesto da se pobrine za sebe i svoje zdravlje ona opet s reklamom T-mobile juriša, a tko će njoj platiti svu silnu bol koja slijedi pri slijedećem padu....U životu treba postaviti granice i ne fokusirati se na samo jednu stvar....I napredovati...Učiti, obrazovati se...zar je zaista toliko bitno da si faca na nečijem plakatu i zar zaista tvoj 1 sat ili kak je svojedobno Linda Evangelista izjavila...ne ustajem ako barem ne zaradim 20000 $ na dan...Takvo razmišljanje nikom pametnom ne može biti uzorom.

Novac:

Prilikom planiranja zarade ili investiranja možemo si pomoći ovim vrlo jednostavnim pravilom. 8% kamata godišnje imati ćemo za 9 godina duplo više love.

Odgovaram:

Lova danas i sada od imaginarnih duplo za 9 godina....Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Što o inflaciji, promjeni odnosa među cijenama, ne daj bože ratovima, općoj recesiji...Prije 9 godina što sam ja mogla kupiti za 4000 kuna, a što mogu sada za 8000...I koliko ti za 9 godina narastu potrebe...


Novac riječ je od mnogih jednom od finacijskih savjetnika koji uredno koristi besplatan web prostor da reklamira svoje usluge i svoja poluznanja. Uredno koristi Blog dobiva velik publicitet i dolazi do novih klijenata. Meni osobno to nije Cool. Jer za oglase web prostor treba platiti...

Mnozitelj opet bloga. Evo to mi je uljepšalo dan.

I trač da je danas uredno Mia Begović u pravom zvjezdanom stilu svoju djevojčicu nije dovela na vrijeme za školski izlet (to je bio sam cik zore), nego je kasnila pa recimo puno, a u ostale roditelje unijela osjećaj ...hm ne smijem to ni rec ovak javno. Kasnila jest i to puno, ali make-up je bio on....Zabadav nekim ljudima i lova i popularnost i kaj ja ja sve znam, a kad im fali osnove pristojnosti.


A kaj se brandova tiče....

Branding=brainwashing

A kvaliteta je takva da se recimo Cardinovoj torbi nakon 6 mjeseci ne radi zatvarač. A ionak sve te stvari rade manje više iste tvornice, a mi samo plaćamo marketing i priuštimo im enormne ekstra profite....A volimo biti odrani....A Tico, pouzdano znam da Daewoo TICO može furati 6, godina, bez kvara (samo redoviti servisi) i napraviti 120.000 km. Ali ne uklapa se ni u tvoj branding...a niti u moj...i zato ću ko zadnja baba kupiti C3, i platiti 30000 kuna više jer mi se više uklapa u image....Nonsence...

Moj otac je svom sinu (mom polubratu) kao kupovao komp....Pretrgala sam se dok sam našla najpovoljniju varijantu da braco može igrati ove nove igrice koje kakvi Doomovi i slično. I dođem ja s konfiguracijom k njima doma, a ono zlo i naopako. Naime u mojoj kongifiguraciji je bio AMD procesor, a on je htio Intel....U bti riječ je brandovima....Da bi komp bio dobar treba pisati kao Intel inside...Da bi tenke bile dobre treba pisati Nike....Da bi torba nešto valjala treba pisati Prada. Kad dobiješ zaručnički prsten od recimo svog 30 godina starijeg dečka onda on mora koštati 12000 dolara...

Ljudi su postali opsjednuti brandovima i lovom....Reklamama sugeriraju maloj djeci kak je korisno telefonirati, jer kako od običnih par tonova njegovog tate, telefon to postaje svjetski proizvod ( i svi će mu pomoći-aha- a ko će platiti telefonski račun)...Cijeli grad je zasut ružama jer je mladi tata dobio sms "Postati ćeš tata"...Koliko god da je komunikacija napredovala neke stvari je mnogo bolje obaviti onak po starini. Poštovati običaje i ljude...

Evo recimo sms-ovi....Suviše su kratki da bi se njima odgovarajuću komuniciralo. Iako su idealni za kratke pozitivne poruke. Mada smajlići puno pomažu...jer definiramo i osjećaje iza šturih poruka. S druge strane sms-ovi su me doveli do mnogih poslova otkad imam mob. A vjerujem i druge. Nije jednostavno napisati dobar sms...A komunikacija njime može biti zabavna....Moram priznati da sam čula dosta viceva kroz sms, a i nekih drugih stvari.

No svi vidovi komunikacije imaju svoje mjesto i vrijeme i mogu nam pomoći u mnogo stvari....ali...ne rješava se sve online.

A biti off line je danas umjetnost...A i to je izbor. Moram priznati da me fasciniraju ljudi koji su uspjeli ostati off line....Jer umijeće je i da te googlica ne zahakla tj. indeksira.

Moj se tempo u životu povećao prošli tjedan brzinu kojom vozi Schumacher, ali za razliku od njega kome ta brzina donosi brdo love, ja jesam nešto naplatila, ali zato sam na nultoj-brzini danas. Jučer sam pogledala Hellboya i film me fascinirao. Fotografija u filmu je odlična, a mi koji smo čitali svojevremeno Stripoteku (na kiosku ne vidim niti jedan časopis s takvim sadržajem) znali smo i sadržaj. Film je donio neke druge stvari. Fotografija je doista drugačija (film je gotovo crno bijeli na momente s elementima samo jedne boje), a ritam filma je odličan.

Najviše mi se dopala definicija ljudskosti.

Otprilike je glasilo....Nije bitno gdje se rodiš, kakve si rase, čovjekom te čine odluke u životu.

U biti svakom svojom odlukom približavamo se ili udaljavamo od čovječnosti....I nema opravdanja...Ne možeš se nitko vječno tješiti tipa "Svi to čine, popraviti ću drugi put...Jel druga prilika se rijetko dobiva...A priliku treba znati i stvoriti...Malo sreće, malo umijeća, i ne sve staviti na jednu kartu (ovo ne vrijedi za muško ženske odnose-jer tamo je ipak najbolje za sve igrati samo na jednu kartu)

Vani mrak..Zora rudi za 45 minuta....Iz nepoznatog razloga ja uranila ( i nije mi žao-malo bloganja u miru za promjenu)....Muzika, šminka ispred mene i poveća doza kofeina...Na obiteljskom (online slušanje) piše doslovno: "Ceste su mokre u većem dijelu zemlje, a magla smanjuje vidljivost". Sva sreća što ja imam danas u planu odvoziti samo 100 km. Ali planiram sve završiti do 14 h....Mislim posao. Prognoza , kiša i sunce (u Maksimiru je već 16)....Deru po francuskim šansonama....pa red domaćih....Danas je rođendan Dražena Petrovića....A nema ga više...I to dugo...Ali je u našim srcima....Inače Draženima je imendan veli Vicko....Čestitam Draženovo.

Odradila sam jedan velik posao i danas je bio malo sporiji dan. Nažalost nisam stigla na blog okupljanje dva, ali stići ću na broj tri. iduću srijedu ...Tako ja cijelo popodne šećem, autić je opet bio na sistematskom jer je počeo stenjati i cviljeti zadnje vrijeme (niš strašno samo su malo pritegli remenčiće i sugerirali da ak baš hoću trošiti novce da promijenim desnu poluosovinu), prošetala svojim krasnim Zaprešićem, otvorile su se u međuvremenu neke nove mogućnosti, ali glavne vijestu su:

Odgledala Vilu Mariu

(ma super su mi....citatiram Vilu Mariju:"rastavljeni muškarci ko stepski vukovi...."), a sad je jedno oko na Big Brotheru a jedno na Chocolat. Jel knjizi koju sam dobila jučer za relaksaciju. Iskreno veselila sam se kolačima jer mi je danas šogorici rođendan, ali se slavi u subotu pa se moram strpiti....ah jedva čekam....nećacima sam priredila multimedijalnu poduku engleskog jezika (treci dan zaredom-bravo ja)...a ozbiljno mi namiguje i jedan novi C3. Srebrni....

Prošli vikend sam se super provela, a vjerujem da ni ovaj neće biti lošiji. Da rekapituliram....Bila sam u petak s blogerima, a u subotu sam bila na praizvedbi Palačinki...Predstava je skroz otkačena, a na partiju poslije su naravno služili palačinke. I da on the records...Slaven Letica je nizak muškarac. Ma što naši mediji pričali o tome.

Dobila sam i sprženi Ultimo paraiso, ali izgleda da mi DVD u kompu mora na čišćenje jer ton nije baš najbolji....A obožavam taj CD..Eh znam...Sad ću si pustiti Obiteljski. Koktel Obiteljski, Big Brother i Chocolat....I utvrđivanje gradiva u Gloriji.... Inače kosa je oprana, sve kreme koje imam u kupaonici su olakšane za barem 5 mg, nokti se upravo suše, blogam, hm....Naravno iz ovoga je svakome jasno da sam ja po horoskopu.....plavuša....I spremna za vikend....

Abba je na Big Brotheru....Sve bolje i bolje...

Da sutra ranije završavam....plan za vikend unknown...i Sadistico mi je obećao moju snimku i ja ću je pustiti....Možda meni kapne koji milijun posjetitelja ;)))))

Počinje film. Pomajka....Ma super....Promjena plana....To je odličan film. Aj bok. See you tomorrow. Maybe...

Imam malo primjedbe na današnji party...Srijeda je...Usred tjedna i mi koji radimo smo već danas gecrk, a čekaju nas još dva kako kome naporna dana. Nastojati ću danas doći jer se volim družiti, ali i ideja o druženju usred tjedna nije baš najbolja i nije čudno da se prošli puta pojavilo svega desetak ljudi. Većina nas je tempirana na ponedjeljak- petak sistem, tj....a srijeda je obično kulminacija tjedna. Ali ipak pozdravljam tu ideju.

Ne žele se objaviti snimke blog koncerta jel bi kao bilo i lobotomije...Ma hajde....Blogeri su bili svjesni da ih se snima i svatko je znao da materijal će izaći u javnost....A molila sam Punoglafku da barem dobijem jednu snimku (da si malo podignem čitanost bloga....ha ha) da ljudi vide kak se dobro zabavljamo OFFLINE....Frka genralna....Svojim vjernim čitateljima se ispričavam na pogrešno plasiranoj informaciji tj. o točnoj vijesti koja je postala dezinformacija ne mojoj krivnom. Čitaj Sadistica u komentaru.

Sunčeko granulo....a i prognoza lijepo cijeli tjedan....Superiška

Nakon sunčane i ispunjene nedjelje, dođe opet ovaj ponedjeljak gdje me je magla opet maksimalno živcirala na cesti. U svakom slučaju je došla jesen. Jučer je bilo krasno u Zagrebu. Svratila sam do Kamenitih vrata i šapnula Majci Božjoj svoje tajne želje, a zatim prošetala Gornjim gradom. Uredno hrpe smeća na sve strane, kao izložba Hrvatska renesansa i Dora Maar u Klovićevim dvorima, ali uredno smeća ko u priči ispred istog muzeja. Kraj kule Lotrščak, miris kestena,a ulični svirač digao malo atmosferu cijelog nedjeljnog popodneva. Otišla sam na kesten pire u Gajevu jer tamo je najfiniji i vidjela neke zagrebačke face tipa Mirka Novosela i supruge koje je lijepo nedjeljno popodne izmamilo u šetnju. Grad je inače bio pun mama i tata s klincima koji su nakon tmurnog tjedna svoje limače malo prošetali. A jutros stvarnost. Beskrajne kolone na obilaznici, bezobrazno guranje, ali ljudi privreda nam doista napreduje. Sve je puno kamiona, a to je jedan od znakova da se privreda oporavila i više nego što nam pokazuju financijski pokazatelji. Jebiga, još je dosta toga u sivoj zoni. Ali nema veze, glavno da stvari idu naprijed....Pa makar ja svako jutro ostavila dio svojih živčeka na cesti.
I veli Drele upravo: "Magla nikako da se digne" i pjeva se "Nema pravog načina....gubim zrak...novi dan mi donosi neke stvari daleke"...

Blogeri su se opet našli....Naravno i u petak....a i čula sam da je ih su srrijedu bilo desetak...Ekipa se sastala u standardnom sastavu i održala između ostalog i koncert....OVO JE ZAPRAVO EKSLUZIVNA NAJAVA SNIMKE BLOG KONCERTA.....AUDIO SNIMKE OBJAVITI ĆE SADISTICO U PONEDJELJAK.

Sastav je bio slijedeći:
Punoglafka, Sadistico, Barby (došla je malo kasnije),Štetočina,Fotoalbum,Celeste,Mirkica,Prokleti,Kontemplativa i ja Lopticaskocica.

Nedostajao je jako Daywalker, a nažalost kak mi nije bio dostupan komp. propustila sam se dogovoriti s autorom mojeg novog loga Dylan.

Bilo je riječi i o izdavanju novog multimedijalnog kulturnog magazina na DVD u kojem aktivno sudjeluju i blogeri (Punoglafka je glavni urednik) Agrest 3D koji će izaći do kraja godine.

Sadistico će objaviti snimke:

1) Boy band- Sadistico, Fotoalbum, Stetocina,Prokleti-pjesma Barby world
GENIJALNA IZVEDBA

2) Girl duo-Barby i moja malenkost Lopticaskocica-pjesma Čerge- BRILJANTNA IZVEDBA

3) Fotoalbum solo- Fotoalbum-pjesma Country road na slovenskom-NEPONOVLJIVA IZVEDBA

4)Mix band- Sadistico, Stetocina, Kontemplativa, Prokleti, Barby- pjesma ALLWAYS LOOK ON THE BRIGHT SIDE OF LIFE- BOLJE OD NAJBOLJEG

Ima tog još, ali blog koncert ozbiljno konkurira Novogodišnjem koncertu u Beču. Poslušajte u ponedjeljak kod Sadistica.

A bilo je još.....Snimatelj: Punoglafka

Baš sam se spremala sutra na blog okupljanje, a ono bilo jučer....Toliko o čitanju i pismenosti....A tak mi je žal jel bi vam dala podroban izvještaj...ali možda nešto čujem iz druge ruke...bar se nadam da hoću.
I vidite novi (stari) mi je logo....Zaslužan je Dylan, a meni se baš dopala ova čupava Plavuša.

A kaj se blog okupljanja tiče...kaj ja mogu kad mi je mozak još u Beču. Glavno da su mi super počistili novi poslovni prostor ovi iz Čistog d.o.o..

Nevjerojatno je kako u različito vrijeme šaljemo različite vibre oko sebe. Iako naizgled nema fizičkih promjena (ista kilaža, ista frizura) u neka doba ljude privlačimo, a u neka baš i ne. Očito da je u pitanju jedan poseban sjaj u oku koji je privlačan ljudima kojeg ponekad imamo, a ponekad nemamo. Taj sjaj je odraz našeg unutrašnjeg raspoloženja i unutarnjeg stanje duha. Neki dan kad sam došla s puta su na Sanji govorili o metroseksulacima. Vidjela sam gomilu mlađih, naprlitanih muškaraca čije razmišljanje biti uređen, vježbanje je čak u tom kontekstu bilo ok, ali….Nekako opravdanje da to čine radi posla (kao ne bi oni inače) mi je malo prozirno. I kao Glumičić nije metroseksualac jer se ne depilira. Kao da je to najvažnije. Mislim depilacija. Za muškarce i žene. Izvana je važno prije svega biti uredan, a iznutra lijep. Jer ako si lijep iznutra, oko će ti imati poseban sjaj, a to je ono što zapravo privlači ljude….A neki će reć i lova….Ne bi se složila, ali to je jedan drugi blog.

Nisam se javljala jer sam od četvrtka na putu. U Beču..... Ni kiša nije ništa pokvarila jer su u Beču trenutno aktualne izložbe Rubensa i Salvadora Dalija. Ima naravno i milijun drugih stvari, a i gotovo milijun turista. Ako slučajno želite tamo otići pobrinite se na vrijeme za smještaj jer hoteli su puni. Malo me je razočarao Prater. Naime unatoč lijepom vremenu bio je prilično prazan što je pružalo otužnu sliku....A nisam bila samo u Beču....O mojim putešestvijama javljam ovih dana, a možda i ne....Naravno bloganje ću nadoknaditi.
I da...Bilo je odlično...

Opet odvratna magla.... Ali danas su se ljudi pristojno vozili...Dan je inače dobro krenuo iako si nisam čula horoskop....Ko da je isti važan. Sunce će zasjati samo što nije....Kroz jedno par sati. A mogle bi se razriješiti i neke druge stvari. Najavljuje se veliki blog meeting. Naravno da ću izvještavati o istom, iako moram priznati da tko je doista htio doći na blog okupljanje mogao je i do sada. Ništa nije bilo tajno. S druge strane me veseli što ću konačno vidjeti famoznu tvornicu. Je je...moram priznati da tamo nisam bila....A to Vam nije ništa čudno....Ponekad Vas mislim mene pregazi vrijeme u nekim stvarima. Ali ako se potrudiš može se dosta stvari i stignuti u životu, a neke ljude dostići i prestići. No nije ni to najvažnije na svijetu.

Sredina tjedna, a ja sam naglo usporila. Trebala sam nešto završiti, ali već u dva je bilo gotovo,a u pola tri sam spavala snom pravednika. Pa sve do sada....Sada je na TV-u Najslabija karika, a ja s nestrpljenjem očekujem Vilu Mariju koju nisam gledala gotovo tjedan dana. Nije bilo naprosto vremena jer sam stalno imala neke što poslovne što privatne dogovore.... Ponekad nas tempo života naprosto pregazi....Samo jurimo i jurimo. Pitam se dokle i čemu....Sutra bi me moglo dočekati ugodno iznenađenje....Bar mi je najavljeno...To bi doista bilo lijepo iako iskreno lijepe stvari su se počele nešto lijepiti na mene. I nije riječ samo o percepciji. Neke stvari sam konačno riješila, nekim putevima krenula koji zasad unatoč tome što su strmi izgledaju sasvim ok....Evo ima i loših stvati...Sad mi ne radi mi counter, a u mjesec dana sam nakupila 2057 posjeta, s tim da niti sam bila na naslovnici i stalno sam na Fresh listama. Ali kako kaže Kontemplativa biti Fresh je zapravo sasvim ok. Bar što se lignja tiče... ;-). A bitno je blogati, za sebe ponajviše.

Evo i brojač proradio u međuvremenu....

Tmurno ponedjeljkovito jutro. Jutros se je bila velika magla i vozeći po obilaznici svako malo sam doživljavala bliske susrete četvrte vrste. To su naime potencijalni sudari. Mojim Zagorcima se masovno žurilo pa su preticali kolonu na potezu Zaprešić-Jankomir gdje naravno nije izgrađena autocesta u velikom broju i svi su onako ulijetali ispred mene, jer ja naravno držim pristojan razmak...pogotovo kad je magla... Nije mi jasno kako neki ljudi postaju toliko suicidalni čim sjednu za volan... A najviše što me brine što oni zapravo svojim ponašanjem na cesti ugrožavaju i moj život. Svi se bune protiv čuvenog 0,00 Zakona, ali činjenica je da su se nesreće prepolovile, a djevojke i žene masovno krenule na vozački, a i ljudi postali oprezniji i pametniji i počeli pomagati jedni drugima (ono daj me prevezi). Valjda će sada biti i manje prigovora muškog spola ono u stilu BABA ZA VOLANOM. Teška srca moram priznati da i ja tu i tamo naletim na tu kategoriju, žena recimo vozi 50, a ograničenje je 80. Ali naletim i na vrlo bezobrazne vozače, kojima je izvan svake pameti da i žene se ponekad žure i da im ide jako na živce kad budu obilažene i s desne strane ili proguravanja kad se nekoliko traka spaja. Ipak moram reći da bi nekim vozačima bolje pristajala kuhača nego volan, ali toliko o steretipima. I uvijek slušam naravno Obiteljski i jer su u to doba jutra najinformativniji...Red stanja na cestama, red prognoze, i Vicko je sasvim ok....Taj te razbudi taman da si mrtav umoran. Iako naravno ovaj petak mijenjam stanicu. Jer treba čuti Plavi radio i našeg blogera Daywalkera.

Malo sam kako bi rekli Dalmatinci u điru ovih dana, tj. redovan sam gost raznih ugostitejskih objekata. Nešto privatno, nešto poslovno, ali fascinirana sam ponudom naših restorana i kafića. Recimo u subotu sam bila u u Lovačkom rogu tj. po novom Jaegerhornu. Ma hrana odlična, cijene umjerene, posluga izvrsna, ali stolnjaci, nadstoljnaci, escajg, porculan zaostao iz vremena ko zna kojih, prikupljen s raznih strana (različitih dezena i ukrasa ili točnije neukrasa) i totalno neusklađen. Voditelj restorana zaslužio je običnu jedinicu jer je problem u njemu i nikome drugome, a definitivno je slijep na boje. I naravno restoran je bio prazan. Stvari su im još po ljeti možda funkcionirale jer im je terasa lijepo uređena, ali....I naravno nisu imali neki lovački specijalitet jer kao isti služe do pola četiri. Znači ostali su na nivou nekdašnjih menzi. Što je zapravo žalosno jer restoran uz samo promjenu malih detalja bi mogao opet postati čuven kako je nekad bio. Jer klopa je fina....Njam, njam. Ali prazan restoran nije baš mamac za doći idući puta.

U nedjelju sam promijenila svoj uobičajeni plan. Otišla sam do frendice i mi smo malo šetale Jarunom. Krasna slika. Jezero je bilo obavijeno maglom, ali bilo je dosta rolera, joggera ili šetača. Nikome nije smetalo tmurno jutro. I tako mi šetajući došle do Leuta, koji nije na tako popularno strani jezera, i u kojem sam poslovno i privatno večerala nekoliko puta. Ovaj puta nismo ušle u glavni restoran nego u onaj drugi dio koji je pizzerie i špageterie. Tamo imaju odličnu kavu, a i klopa je vrhunska i po pristupačnim cijenama za razliku od glavnog restorana koji je zapravo restoran s pet zvjezdica (s punim pravom). Slika posve različita u odnosu na dan prije. Veseli kockasti talijanski stoljnjaci u plavoj i žutoj boji, konobari u modernim rozim košuljama, a u kutu složena garnitura stolova za dječji rođendan, posve drugačija od uobičajenog izgleda restorana. Da je u pitanju rođendan zaključile po silnim napuhanim balonima. Boje usklađene, porculan jednostavan i fin (Bauscher), a na stolima veseli plavi svjećnjaci. Terasa im je bila prepuna jer tamo dolaze mame i tate s dječicom jer je dječje igralište tik ispred restorana. Sve to vodi mlada lijepa Ivana kćerka vlasnika, djevojka ranih dvadesetih koja je upravo završavala s puhanjem balona i davala zadnje upute glede svečane priike. Naravno to je mjesto na koji dolaze i vrlo viđeni Hrvati kad žele ne samo dobro pojesti nego se malo pozabaviti svojom djecom. Tako sam tamo viđala ministra Primorca, Danijelu Trbović Vlajki, a i mnoge druge manje ili više viđene Hrvate. A i estrada i mnoge firme priređuju tamo sveđane domjenke. Nije ni čudo kad je

LEUT

in

za razliku od onih restorana koji su uspjeli srozati svoj ugled i unatoč trudu osoblja zjape prazni.

Ko zna zna, a ko ne njemu....nikaj.

A meni svakaj...jer nisam bila samo u restačima...Tam su se ionako vodile rasprave o svakakvim temama naravno u odličnom društvu...Bilo je priče o novim ljubavima, poslovima, svakodnevnim temama, mobačima i da stala sam u Kaptol centru u suknju broj 36, (36 u 36 nije loše zar ne?) gledala sam srpski film Mali svet nasmijala se do suza. Doslovno. Jest da je srpski ali je doista odičan, jer se između ostalog šale stalno na račun srpskog mentaliteta i likova. A i bilo je drugih događanja.

Recimo moja mama čita blogove ovih dana sto na sata. Pa ću uskoro prezentirati njenu top listu. Za sada vodi Trapula jer je to su njene riječi životan, smiješan, a uopće još nije stigla do japanskih priča.

To ti je kad dobro kreneš u petak (čuveni Blog rođendan....pa je veselo sve do nedjelje...A još malo pa će ponedjeljak....I još jedan radni tjedan....Pa opet petak...Tj. ovaj puta četvrtak....

Blog društvance se ponovo okupilo, ali ovaj puta je bila specijalna prilika. Sadistico je imao rođendan, a imao ga je i Stetocina. Bio je to najveseliji blog susret dosad. Uglavnom se pričalo o sexu. Tako je Daywalker izjavio da je njegova norma pet minuta, a naš slavljenik se žali da su žene u jako povlaštenom položaju jer one kao samo legnu, a sve ostalo moraju oni jadni muškarci. Da bi on rado bio domaćica uz kućnu pomoćnicu, lijepoj, visokoj, bogatoj, plavuši ali glavni je uvjet da je glupa, a takvu je žali se nemoguće naći.

Bilo je osvrta na Cool, Almost cool i Fresh liste. Tako Kontemplativa iste uspoređuje s lignjama. Cool su one smrznute, almost cool one koje je već opasno jesti, a fresh one su daleko najbolje.

Konzumiralo se najviše Velebitsko pivo i ina piva, mineralna je opasno konkurirala (naravno vozači), a put do našeg društva je pronašla i Celebrity i Soft cell. Nedostajala je Barby, Foto, ali naravno tu su bili neki uvijek prisutni kao Celeste, Punoglafka i neizostavno Daywalker. Znano je da su neki blogeri vrlo poznate face, ali Daywalker ima šanse doći na listu Blog, a i šire celebritiesa jer čovjek je upravo startao sa svojom emisijom na Plavom radiu. Termin je 7-8 h ujutro petkom. I blogeri please slušajte. Jer em što je veliki zafrkant, em što zna napisati dobru priču, famous priče s Remize i njegovo bi isčitavanje našeg dnevnog tiska moglo biti poučno i zabavno.

Da poklonili smo Sadiscu THE PREDATORA, kojeg je on kao pravi SF obožavatelj pomno pregledao.

I nisu bili samo blogeri, naime bilo je i nekoliko drugih ljudi, ali uglavnom pilo se i veselilo, tj. još se uvijek to radi....a ja kao prava požrtvovna novinarka sam otišla doma napisati ovu štoriju.

Upravo to slušam, taj CD kubanske glazbe, pijuckam kavicu, jedem napolitanke....i uživam...Naime danas je samo četiri sata posla i jest da moram još neke stvari obaviti u gradu...
Ljudi počinje vikend....Jedva sam preživjela ovaj tjedan iako je u istom bilo nekoliko odličnih dana, kao jučerašnji izlazak. I ova glazba...Cijeli tjedan je slušam, uspavala me jedno tri večeri...ma CD je mrak