Tmurno ponedjeljkovito jutro. Jutros se je bila velika magla i vozeći po obilaznici svako malo sam doživljavala bliske susrete četvrte vrste. To su naime potencijalni sudari. Mojim Zagorcima se masovno žurilo pa su preticali kolonu na potezu Zaprešić-Jankomir gdje naravno nije izgrađena autocesta u velikom broju i svi su onako ulijetali ispred mene, jer ja naravno držim pristojan razmak...pogotovo kad je magla... Nije mi jasno kako neki ljudi postaju toliko suicidalni čim sjednu za volan... A najviše što me brine što oni zapravo svojim ponašanjem na cesti ugrožavaju i moj život. Svi se bune protiv čuvenog 0,00 Zakona, ali činjenica je da su se nesreće prepolovile, a djevojke i žene masovno krenule na vozački, a i ljudi postali oprezniji i pametniji i počeli pomagati jedni drugima (ono daj me prevezi). Valjda će sada biti i manje prigovora muškog spola ono u stilu BABA ZA VOLANOM. Teška srca moram priznati da i ja tu i tamo naletim na tu kategoriju, žena recimo vozi 50, a ograničenje je 80. Ali naletim i na vrlo bezobrazne vozače, kojima je izvan svake pameti da i žene se ponekad žure i da im ide jako na živce kad budu obilažene i s desne strane ili proguravanja kad se nekoliko traka spaja. Ipak moram reći da bi nekim vozačima bolje pristajala kuhača nego volan, ali toliko o steretipima. I uvijek slušam naravno Obiteljski i jer su u to doba jutra najinformativniji...Red stanja na cestama, red prognoze, i Vicko je sasvim ok....Taj te razbudi taman da si mrtav umoran. Iako naravno ovaj petak mijenjam stanicu. Jer treba čuti Plavi radio i našeg blogera Daywalkera.
Post je objavljen 04.10.2004. u 21:11 sati.