Baš je gušt raditi za sebe....Ali ne prihvaćaju to svi. Jučer sam
nudila svoje usluge jednoj uglednoj hrvatskoj tvrtki. Odmah me je
primio IL PRESIDENTE....Istina da je ja posao tražim zaobilazno, ali o
tome drugi puta. To je jedna specifična strategija. Uglavnom, sjajni
ste, ali morate kod nas u radni odnos. On je stvorio korporaciju, ali
od mene želi uposlenika (čitaj roba-bez obzira na sjajnu plaću) i ne
prihvaća mogućnost da možda moja mala one man firmica adekvatna za
obavljanje tih poslova....A bilo mu je ponuđeno da sjedim u njihovom
uredu 40 sati. Pa što bi oni više....40 sati rada je dovoljno. Jer
kada si uposlenik svak ti jaši po glavi, šefovi mogu sve svoje
frustracije na tebi iskaliti, potpisuješ i ono što ne bi ni u
snu...Tek toliko da kažem da je jedno deset uposlenika radilo u 18 h,
a znamo da je uredsko radno vrijeme do 16 h....Toliko o iskorištavanju
radnika. A da ne pričamo o mobbying. Jer kad ti imaš svoje poduzeće
mobbyinga nema. Ima naravno milijun drugih problema, ali o tome drugi
puta.

Uglavnom, frajer nije prihvatio ravnopravan poziciju....Jer je IL
PRESIDENTE, i ne ne prihvaća da mu u poslu sudjeluje druga
PRESIDENTICA tj. da istom suradjeuje. Je da ja imam samo doo i tisuću kuna na rn.u. l stvar je odnosima. Kaj ne?

Konačno sam sazala što je točno Zvoimirova kletva. Znala sam ja da je Zvonimir prokleo sve Hrvate....al u čemu se kletva sastoji i zašto je prokleo svoj narod nis znala...Nisam mogla ni Netu naći.

Svi znate da je prvi hrvatski kralj bio Tomislav a da je za vrijeme Petra Kreimira IV. Zvonimir je naslijedio Petra Krešimira četvrtog, unatoč tome što nisu bili u krvnom srodstvu, a Krešimira su Normani (ovo nis sigurna da sam dobro zapamtila...???) ubili na Rabu. Zvonimir je zapravo bio kao neki ugledni župan (kao) (prilično utjecajan), a mu je papa dao krunu nakon Krešimirove smrti, a ovaj je obećao papi da će Hrvati u boriti u Križarskim ratovima. Međutim, Hrvatima to nije padalo na pamet pa su ubili mučki Zvonimira, a ovaj ih je umirući prokleo.

Danas imamo hrvatsku državu, toliko je branitelja izgubilo živote ili danas žive s trajnim posljedicama, a sudbinu hrvatske države smo dali u ruke ljudima u Haagu, ili Bruxessellu ili Washingtonu.
Žalosno. A nije nam Zvonimir kriv, nego naše bedastoće i potkupljivost pojedinica na vlasti.

A sve sam to saznala jedući Leonidas čokoladu. A tko je bio Leonidas....Pa nadam se da će to odblogati onaj ko mi je ispričao ovu priču.

Ne tako davno pisala sam kako me preplavila tuga....a ovaj vikend me je sreća zasipala sa svih strana. Srce mi je puno i ispunjeno.

Prvo sam bila u fenomenalnom shoppingu, Išla sam u posjet dugogodišnjoj prijateljici i nije bio red da dođem praznih ruku. A nisam bila sama, nego sam bila u dobrom društvu. Dozivjela sam totalan shopping, ali i vidjela da se trgovci narade ko životinje. To je strašno kojim tempom ti ljudi moraju raditi.

Kupovala sam u i Turbo Limaču. Djelatnice se nisu snalazile s novim programom, što znači da su nove, a što opet znači da Fižulić stalno mijenja radnu snagu), i njih dvije je bilo na pedeset kupaca. Strašno. Glavno da se voze jedrenjaci, a ljudi koji uslužuju kupca su svedeni na nivo robova koji su zamjenjivi (znamo tempo mijenjanja radnika u Magmi, zar ne...a i ne samo tamo). No o ovome drugom prilikom.

Naveče sam otišla u kino i od srca se nasmijala Klinki koja je prečacem postala komad. Film je bio fenomenalan, ono pusti mozak na pašu što je super....A nedjelja....Na vidiku je veliko jedna velika obiteljska fešta i frendica (ona kojoj sam kupovala poklon) mi je zapravo slavila deset godina braka (nije mi to rekla naravno-đenje fešta) . Bilo je super. A najdraže mi je od svega što je ona ostvarila sve svoje želje. I jako mi je drago zbog toga. A prepreke na njenom putu su bile ogromne. I čast mi je biti njenom prijateljicom.

Da i ja sam dobila poklon. Belle-vue....

Opet je bilo veselo. A najveselije je postalo kad je došla Celeste. Jedna od tema su bili blind date-ovi. Ima bloger s više iskustva u tome od mene, ali i on (da riječ je o njemu) ja i uvjeravali smo Sadisca da je to čist jedna ok stvar. Ljudi su počeli ne samo družiti, nego je bilo govora i o nekim zajedničkim projektima. Razmjenjuju se CD.

Pa postali smo društvo.

Uglavnom, comp, internet, cyber svijet ne mora zamijeniti real life nego isti učiniti puno boljim i zanimljivijim.

Budžet s bazom nula je opće prihvaćen koncept u svijetu na kome sam obranila svoj diplomski rad i čak dobila nagradu za isti. Riječ je o planiranju i izvršavanja budžeta za države, gradove, kapitalne objekte i slične stvari.

U međuvremenu sam odcrnčila 12 godina u našoj živoj ekonomiji, svjedočila mnogočemu i zapravo čitajući diplomski neki dan ustvrdila sam da je riječ o sasvim pogrešnom pristupu. U međuvremenu sam pohađala i postdiplomski kojem do završetka nedostaje magistarski rad, za kojeg jednostavno nisam mogla smisliti temu.

Ja mislim da magistarski rad ili bilo kakav znastveni rad treba prije svega biti orginalan, a ne prepisivati prežvakane stvari i dokazivati ono što je svakome jasno.


MOJA TEORIJA


Nula ne postoji, ona je izmišljena matematička veličina, koja je sinonim za ništa...A i ništa je nešto. Svako ulaganje nešto nosi.

Jednostavan primjer


Ako bi Hrvatska napravila auto cestu Zagreb-Sisak-Kostajnica i uvela recimo porez od 15 % na prodaju nekretnina (pretežito građevinskih zemljišta) pa i poljoprivrednih uvjerena sam da bi i jednostavna računica pokazala da je cesta ISPLATIVA naravno s ostalim izravnim i neizravnim prihodima, a najveći dobitak bi bio da bi se vratio život u taj kraj.


A željela bi nadodati da je ulaganje vrlo širok pojam. I obična pusa je velik ulog. A autoceste su važne, ali u životu ima raznih cesta i puteva do raznih stvari gdje nas čekaju prilike, neprilike, dolaze raskršća pa možeš skrenuti lijevo ili desno, a možeš i doći i na rub provalije. A zar to nije zapravo SWAT.

Neko veče....Sjednemo prijatelj i ja u Hemingway čuveni zagrebački koktel bar. Naručimo pića, malo skuplju varijantu, a ono za ciglih pet minuta dolazi nam TIP kao molim Vas da ustanete i prijeđete za drugi stol (stajanje) jer dolaze nam VIP gosti. Nevjerojatno. Uredno platiš piće i ne daju ti ga ni popiti u ciglih pet minuta.

No VIP osobe su VIP osobe, a očito za Hemingway je bitno izvući lovu iz novčanika i ako već nisi viđena faca...i stajanje ti je dobro....Naravno otišli smo i ne mislim se tamo uopće vratititi. Ikada.

Očito je da njima nisu ni gosti isti. By the way. Račun je iznosio 70 kuna.

Poslovnost i pristojnost su očito strani tom mjestu.

Na stolu nije pisalo rezervirano.

Ništa za sada od analize slabosti, prednosti, mogućnosti i mana tzv. SWAT-a.

ali slijedi

The Ultimate Marketing Plan

Proizvod: OŽUJSKA 0,5 STAKLENA BOCA
Cijena na mjestu prodaje: 0,75 GBP
Kanali distribucije: Hipermarketi i Diskonti u Velikoj Britaniji
Promocija: Picadilly circus, etno glazba Hrvatske i besplatna podjela 30.000 boca na Dan vještica....
Oglas: u Daily Mail Tema: Croatian Taste (uz sliku Dubrovnika,)....u Nedjeljnjom izdanju
Realizacija: Sastanak sa svim kupcima vodećih hiper marketa u sastavu (Loptica, Ptica i Sadistico pet dana prije promocije...obavezno nosimo tri gajbe žuje...i onward we go...

Nama plaćeni putni troškovi, dnevnice i 1% bruto prodaje u Velikoj Britaniji narednih pet godina.

I 10.000 Žuja za Blog party: Bez toga nikako.

KAD ĆE NEKA VIJEST O BLOG PARTIJU

A jel može to Ožujska pivovara i platiti ili i dalje vjeruje svojim marketing managerima koji puno toga znaju alli nemaju ono kaj nas troje ima....Mada njih nis ni pitala. A mogu ja i sama. I jedan lepi crni Hrvat od cca 27 godina koji bi mogal tegliti te tri gajbe Žuje...Jer one su neophodne.

A dopuštam i da moj plan ne valja, ali znam da postoji tamo tržište za Žuju jer prije pet godina sam srela Engleskinju sa stalnim prebivalištem u Londonu koja je furala gajbu iste jer je njen sin Englez i frendovi obožavaju. The best bier in the world.

U svakom slučaj je jeftin i provediv...

U nekoliko navrata blogeri sugeriraju da mi je pogled crno-bijeli. U svoju obranu želim reći da stvari uopće ne gledam tako. Ja volim boje i u životu na stvari i ljude gledam u bojama. Svi se zakljinju u demokraciju, pravo na izbor, milijun drugih stvari, ali ja ovdje iznosim svoj stav. Koji uopće ne mora biti ispravan, ali nije ni crni ni bijeli, a ni ove pink boje.

Stvar je u argumentima. Iskustvu i nekim drugim stvarima. U životu sam se susrela s mnogim ljudima, različitih pogleda na svijet, obrazovanja, zdravstvenog stanja, porijekla, boju očiju, i milijun sitnica koje nas čine jedinkom.

Projekti, poslovni, privatni, osobni mogu doživljaju različiti stupanj uspjeha a stvari nisu ono kako obično izgledaju.

INSIDE STORIES

Ispričati ću Vam priču o Plivi. Uspješna kompanija. Zar ne? No je li doista tako. Pliva je svojevremeno prodala licencu za Sumamed za 200 milijuna Pfizeru jer kao nije imala znanja i novaca da plasira svoj proizvod na svjetsko tržište. Neka mi bilo ko kaže jedan Plivin svjetskin proizvod. Nema ga. Pliva maksimalno siše naše zdravstvo naplaćujući generičke lijekove nekoliko više puta nego što takvi proizvodi recimo koštaju u Australiji. Za budzašto su prodali vitalne dijelove kompanije...Jest da su akvizicijama perspektivnih kompanija nešto napavili u zapadnoj Europi....ali pitanje je da li će uopće postojati Pliva Hrvatska...Jer to je u kompanija u stranom vlasništvu i već sada postoje dvije Plive, ali ko zna koliko dugo. Ljudima podijelili naizgled velike otpremnine, a danas ti isti ljudi žive od crkavice 1300 kune. Pojedini manageri koji su znali za cijeli projekt plasmana na London Stock Exchange su otkupljivali dionice za smiješne novce, i zaradili milijune. Plivaši zapošljavaju Plivaše pa su se tako raširili po cijeloj privredi, a recite mi Vi jedan naš svjetski proizvod stvoren u zadnje dvije godine.

Lura...Sve bivši Plivaši. Počeo famozni Vukina. A sad ovaj Perić Brzo i fino. Ma mož misliti...Je Lura uspješna na hrvatskom tržištu, jer deru domaće potrošače, možda čak i nekaj prodaju u Bosni, ali koji im je ono svjetski brand.
Ocjena: ZELENO

Ledo je godinama tržišnu poziciju branio prelevmanima (specijalan porez koji su morali platiti svi sladoledi iz inozemstva) na sladoled, a nikad im nijedna robna marka nije zaživjela ni minute u recimo Velikoj Britaniji. Ali su ušparali u Nabavi. Pintekica (naravno Plivašica) je uvijek bila sposobna jer ekstra profite donosi nabava.
Ocjena: ŽUTO

Inker prodaje No name proizvode po Italiji, a domaći restorani porculan uglavnom kupuju u Poljskoj (oni malo bolji ipak kupe njemački porculan).
Ocjena: NARANĐASTO

HT je naravno T svijet. Bit će da je to zasluga Skarumuče, njen odabir kadrova je sigurno od HT stvorio uspješnu kompaniju. A to kaj su Nijemci pokopali svoje rupe u Deutsche Telekomu....

Getro nikako da izađe iz loko okvira....
Ocjena: SVIJETLO PLAVO

A Podravka.... Pa da ne znaju uzeti 30% svjetskog tržišta pekmeza je žalosno uz njihov okus. A Vegeta. To je plod neke druge generacije koja još nije na polici recimo Harrodsa u Londonu.
Ili je...Pa nek ga onda uslikaju.
Ocjena: SMEĐE

Plenković je dobio zlatnu medalju, ali koliko taj ljudi zapošljava.... i ukupno je boca vina izvezao.
Ocjena: ZLATNO

Končar...njih je maksimalno zajebala hrvatska država jer im nije dala ključne projekte u pravo vrijeme, pa nisu imali reference za svjetske natječaje.
Ocjena: BEŽ

Ingra- Nestala ili možda nije
Ocjena: CRNO

Hrvatska modna scena- Da se Garani Štrok šiva u Hrvatskoj još bi nekaj rekla. Švelja u Kamenskom ima plaću 1500 kuna. Živjeli.
Ocjena: PLAVO

Jamnička- Koliko to točni postotak svjetskog tržišta mineralnih voda drže...0,0005 %
Ocjena: MAYBE BAYBE

Industrogradnja- zbilja svjetska firma
Ocjena: šargopirasto

VIP- dečki su znali napraviti duopol. A to treba znati. Miocašima svaka čast.
Ocjena: SILVER

Bankarstvo.... Ma nemojte me nasmijavati. Sanirali i prodali banke strangerima jer oni su kao bolji s lovom. A sad profiti i krediti financiraju stranu privredu
Hrvati: LOOSERS

Automobile naravno znamo napraviti....jedina svijetla točka nam je zagrebački pogon AD-Plastika koji IZVOZE
Hrvati: WINNERS

Badel- Imamo hrvatsko svjetsko piće...Naravno...Čak ni šljivu ne znaju prodati Haroddsu ili bar čuveni Mirogojček.


I ovo su sve kompanije koje posluju s profitom. Na tržištu od 4,5 milijuna, ali iz vlastitog dvorišta (ex Yu se ne računa)se ne zna izaći i to je činjenica).

Brodogradilišta su nam znamo gdje, Jadran je pun jahti a mi ne znamo napraviti jedrenjak od 25 metara koji će kupovati europski bogataši. Pardon zaboravila sam onu tvornicu u Zagorci. Da ljudi Zagorci rade čamce i brodiće za izvoz.

Proizvodnje gotovo nema, a još malo će i hrvatski knjigovođe zaboraviti materijalno knjigovodstvo jer za njega nema potrebe.

Jedino Dubrovnik nam je svjetska marka. Bila sam tam 1993. Tuga, čemer, jad...ali ko zna ( a mogo bi i više) a ko ne njemu dva.

Ja samo kažem da se može....Ak Janica može do 4 zlata na jednoj Olimpijadi, ak Rukometaši mogu do Zlata, ako Ivanišević može do Wibledona....Ak smo cijelu Europu branili od najezde Turaka...

Može se...Udružimo se u prave ekipe...

Sky is the limit

I by the way...Televizija...Sve tri su nam sve bolje...Ali ko će znati prodati recimo Vilu Mariu...I drugi nastavak je ok....Hrvati znaju napraviti sapunicu. A i to može biti izvozni proizvod.

A možda nas još muči ona famozna ZVONIMIROVA KLETVA.

Priča jedan:

Slavonci, prognanici, s vrećicom došli u Novi Vinodolski bježeći s rodne grude. Vidjeli neobrađeno Bribirsko polje i pitali jel mogu ga obrađivati. Danas opskrbljuju cijelu vinodolsko-crikveničku rivijeru i lijepo žive od svoga rada.

Priča dva:

Žena, iz famoznog Bermudskog trokuta (Sisak, Kostajnica, Petrinja) ima nekoliko rali zemlje (neminirane) koju ne obrađuje. Kako nema novaca povremeno nadničari za 100 kuna na dan (primjerice kopa motikom drugim ljudima). Logika je poljoprivreda se ne isplati. Nema tržišta za istu. Milijun problema.

Priča tri:

Čovjek ima uspješnu sportsku karijeru i želi postati poljoprivrednik. Svi ga smatraju "šašavim". Njegov eko kruh danas je hit u Zagrebu. A još pred par godina su marketinški stručnjaci su tvrdili da nema marketinga za šećer, kruh i mlijeko. Koliko krivo. I odlično zarađuje,a i ostvario je svoje snove. Istina imao je i početni kapital, ali kaj je o znal o poljoprivredi ili stvaranju robne marke.

Scorpy ja znam što je bilo i kakva je situacija, ali mislim da je n.n. dao odličan komentar. Jesmo li spremni ili ne raditi i malo se potruditi u životu. Svi mi imamo mnogo tajnih želja. Žena iz primjera 2, željela bi lijepo živjeti, voli se baviti trgovinom.

A tek toliko izgradnjom Autoceste Zagreb-Sisak (koja je ipak stvar Sanadera i ekipe) to bi postalo predgrađe Zagreba i ljudi bi došli. Vrijednost zemljišta bi porasla i desilo bi se mnogo pozitivnih stvari. I možda bi se našlo radno mjesto u kojoj trgovini za moju graničarku.

Osnovni problem je u mentalitetu. A mentalitet kao i sve drugo u životu se može promijeniti. Iako mnogi tvrde drugačije. Jer pitanje je koliko je doista neko spreman živjeti od svog rada. Tj. da li je netko spreman u životu se potruditi i naučiti sve potrebno da bi mogao živjeti od svog rada.

Postoji kao izgubljena generacija. Ljudi od 45 godina na više koji su godinama bez posla. A je li doista tako. Gro tih ljudi zna raditi razne stvari (a neke i ne zna) i radi, a masu i privređuje. Ponekad premalo, ali

A osim toga tko ih sprječava da savladaju računala, da ih mlađe generacija poduči svim tajnama ovih kištrica. Da nauče novi strani jezik ili na svojoj očevini pokrenu recimo farmu kokica i patkica i zagorskih purana (svaka čast pazinskim ali zagorski su Zakon)

A glede trokuta Sisak, Kostajnica, Petrinja:

Taj kraj je jedan od najljepših u Hrvatskoj. Pitome gore, zelene udoline, čiste, zelene rijeke. Jer iskreno meni u Hrvatskoj nema nelijepog kraja. Ali drač je drač ma što mi mislili o njemu.

Ne želim nikom soliti pamet, ali mislim da svoje prilike (i ne prilike) stvaramo sami u životu. A hrabri uvijek imaju i sreće. A i Bog im se koji put slatko nasmije. A nekad zna biti grozno. Doista grozno i naopako....ali gdje su zatvorena vrata, malo se treba osvrnuti ili možda pričekati ili koji put još kucnuti, prozor nije daleko.

Gledala sam je...i izvrsna je. Hrvati konačno su napravili dobru sapunicu. Brza je dinamična, a bolji poznavatelji članaka iz Globusa i Imperijala, Glorije i inih hrvatskih manje ili više žutih novina, dobiti će "fiktivni" pregled zadnjih 14 hrvatskih godina i zakulisnih igara oko mnogih stvari. Mišljenja sam da će stvar biti urnebesno gledana, jer su situacije vrlo stvarne, a glumci ne glumataju kao u Zlatnom Vrču. Puno je eksterijera i sve izgleda SKUPO, a obično, iako ne uvijek, količina novca uloženog u nešto i kvaliteta konačnog proizvoda su u velikoj korelaciji. Biti će napeto, puno prokreta. Prava razbibriga za kad dođeš s posla i želiš ubiti vrijeme pogledati, pa gotovo da je riječ o hrvatskom dokumentarnom filmu. Kojeg bi by the way trebalo napraviti.

TEMA: Elita i što ostali Hrvati misle o istoj.

Mislim da bi još bilo interesantnije da se pojave i neke boleštine modernog doba poput pretilosti glavne junakinje (jel znamo o kojoj je nasljednici red), vidjeti ćemo. E baš ću pratiti (NARAVNO KAD STIGNEM). Ukoliko ostale epizode budu na razini prve dobiti ćemo prvi hrvatski medijski izvozni proizvod.

Big brother kraj ovog nema šanse. Tj. ima u populaciji od 15-25 godina, a ovo je ipak za drugu publiku. Mada je Daria Knez kao u Bratecu Martenu kako ga zove Davor voditeljica 1. liga. Slažem se s njim da su ljudi u istom preslični tj. nedovoljno su različiti jer je razlika gotovo u formi, a ne u sadržaju.

U stvari mislim da će bitno opasti gledanost RTL-a i NOVE u terminu Vile Marie, a i novi Stankovićev "džingl" puno obećava. No on doista nema dlake na jeziku, ali oni studenti....za zapitati je da su ljudi s takvom razinom glupošću budući hrvatski novinari. Čast iznimkama,. od koje ja nisam vidjela ni jednu.

Najslabija karika u izvedbi Danijele je solidan proizvod za razliku od blamaže Nine Violić.

A Sanja je ispod svake kritike. Žena je brbljava, ali joj fali ZNANJA. Nedostatak istog nadoknađuje kolutanjem očima što oše izgleda na televiziji. No teme emisija su izvrsno izabrane. Sve bolje i bolje. I čuje se glas raznih ljudi, pa je emisija gledana.

Zanima me kako će konkurencija odgovoriti tj. kakva će biti sapunica RTL u kojoj ne glume glumci već manekeni. Što ne mora ništa značiti jer tako je počela i velika većina etabliranih svjetskih zvijezda.

Naravno sada slijedi TAKAV JE ŽIVOT na Novoj. Genijalna serija.

Iz cijelog članka se vidi da sam imala vrlo intrigantno poslije podne. TV-freak.




A da ne kažem da sam i pogledala Zvjezdane staze. Startrekkeri rules.

A sve ovo je odmak od stvarnih problema. Jer cijela familija mi dežura na wc školjki, a ja svako malo kuham čajeve i idem u dućan po dvopek. Baš mi ih je žao, ali im ne mogu pomoći već moram čekati doma i eventualno koga odvesti liječniku.

I bijah ja u Bosni. I nis jela ćevape, jer Bosanska Kostajnica je mjesto s naslagama smeća i nije bilo šanse da riskiram. Samo ih dijeli most, a dva su svijeta te Kostajnice. Na hrvatskoj strani ni jednog papirića, a na bosanskoj....

SHOPPING REPORT

Cigarete su jeftine...Ima ih i po četiri kune kutija (neka R marka, a po šest se dobiju i one naša klasične Walter i slične (čak s hrvatskim markicama). Rakija je 20 kuna litra, a dizajnerske tenisice tipa(odlične kopije mogu primijetiti) Nike i Puma su po 120 kuna, a fancy trenirke (isto kopije) se mogu kupiti po 100 kuna. Zimske šuze se dobiju po 100 kuna, zlato se kupi 50% jeftinije, kruh je 2 kune, a šećer po 3,5 kuna. Moja šogorica se zabunila pa je htjela kupiti križ, koji je tamo KRST i bijelo gledanje prodavača, a imaju i spomenik OTADŽBINSKOM RATU.

Pivo je zakon. Dvije litre Apatinskog piva su 10 kuna, a poznavatelji mi kažu da je bolje od Žuje, a može se kupiti i Nikšićko. Ljubazni su i uslužni, a u bircevima su im cijene kao kod nas.

No ovaj puta sams se razočarala u Hrvatskoj. Kad se krene od Petrinje prema Hrvatskoj Kostajnici same šikare. Obrađena polja se mogu nabrojiti na prste. Nigdje živadi, ničega. Kažu da su to sve srpska sela, napuštena i da u njima ima Bosanskih Hrvata. Izgleda da ni svi Hrvati nisu isti. U Međimurju, nemre drač izrasti jer svaka grudica zemlje je iskorištena i lijepo žive ljudi od svog rada, a onaj cijeli ćošak. Ma grozno. Kad će naša država naplatiti ljudima lijenost. Tj. svuda se plaća porez u svijetu na neobrađeno zemljiše. Ma mislim Branka Šeparović bi bila presretna. Toliko drača na je jednom mjestu. Ma grozno...Mnogi nemaju prihoda a 60 km od Zagreba more neobrađene zemlje. Ja znam da se to treba razminirati. I nek to Hrvatska država plati i nek ljudi obrade i žive od svoje zemlje. Tolika je nezaposlenot u Sisku i okolici pa nek se omogući ljudima posao i rad. Pa to je plodan kraj. Jest da je riječ o višestoljetnoj granici s možda drugim mentalitetom, ali vrijeme je da se stvari konačno promijene. I da se napravi autocesta Zagreb-Sisak jer auto cesta čini mjesta bližim i tržišno konkurentnijim, a to znači posao i bržu otplatu auto ceste. I ko god tvrdi drugčije je običan demagog. A to ova nova vlada često i je. Kao i bivša. Vrijeme je da konačno dođe do smjene ljudi, mada...

Evo krz sat ili manje krećem u Bosnu. Iako bih ja voljela malo do Sarajeva na one čuvene ćevape, idem samo tu do ugla Bosanske Kostajnice. Moram priznati da me živo zanima kako je tamo iako zapravo nemam s čim usporediti jer zapravo u Bosni nisam nikad ni bila tj. prolazila sam samo Unskom prugom. Eh, nije istina bila sam u Hercegovini, ali ako ćemo baš cjepidlačiti to zapravo i nije Bosna. Naravno idem shoppingirati. Baš me zanima kakve su cijene i pošto kafa. Baš se guštam.

Blogeri se i dalje sastaju. Mala grupica istina, i jest da sam ih jučer opet fulala skoro, ali bilo je veselo. Piva rules među blogerima iako ja sam na mineralnoj jer sam stalnom u svom crvenom devilu (koji je baj the way rošao na tehničkom) pa ne smijem piti.

Jedna od tema je bila karneval, i to zapravo riječki koji je odličan. Nahvalili su i samoborski, ali moram priznati da se samoborskom skroz srozao ugled zadnjih par godina. Više ne mogu ni organizirati poštenu povorku mjesnih odbora. Joj kak je nekad bilo veselo na samoborskom fašniku. Sad su stvari previše industrijalizirane. Ili ja to žalim za starim dobrim vrjemenima.

Blogeri su blogeri, fašnik je fašnik a ja odo u Bosnu. Frend mi je sugerirao da ne pogledam krivo carinike. Avanura je na pomolu

Evo afera ide dalje. Novinari su neumorni, a bome i cijela obitelj Giriček. Svi daju svoju istinu. I javne izjave. A istina je da bogati i privilegirani osim kinte dobe još mnogo toga dobe zabadav, od poslovne klase, odjeće, putovanja, parfema. Jer htjeli mi to ili ne oni pune novine, o njima želimo čitati, kućne diskusije i susjedski tračevi se vrte oko njih. A zbilja nemamo pametnija posla.

Kaj se tiče pametnijih posla danima smo obasuti rozim (ko moj bolg kaj me imitiraju) plakatima po gradu. Brdo novaca se utrošilo u informaciju da HT narančasti postaje T-com (grimizno roze boje) ili kaj već. Ko da je to bitno. Ionak imaju monopol na tržištu i dragom BOGU je svejedno kak se zovu jer mi ne možemo birati drugog dobavljača u fiksnoj recimo telefoniji, a ovaj duopol u mobilnoj je više nego smiješan.Nedovno sam pročitala članak o tome kak smo najprofitabilniji granu u privredi prepustili strangerima. Ma glavno da će se podijeliti otkazi. I otpremnine koje će ljudi uložiti u uglavnom aute ili kakvu adaptaciju stana, a poslije neće moći živjeti od mirovine. Glavno da se utrošilo lova i lova u roze plakate koji će sada dobiti rozi natpis.

Prelistavam danas i Gloriju. Ne mogu bez toga preživjeti tjedan. Horoskop mi je već dva mjeseca loš i ulažem protest jer zakaj nas Blizance astrolozi ne vole. Ni ova na Obiteljskom. Uvijek neke kritike na račun Blizanaca. Ispada kao da smo mi najgori ljudi na svijetu.
Gotovo mi je smiješno kad pišu o parfemima, kremicama i nekim stvarima koje su in. Kao novinari ne dobe koju kintu zato kaj su pohvalili neku kremetinu od 1500 kuna, a onu od 40 domaću nisu ni spomenuli (ak niš drugo novinarke ili redakcija je dobila testere-i ja bi to radila....buaaa. Uglavnom saznala sam da žena mojih godina ne može preživjeti bez kozmetičara (bože kak sam ja živa, a samo odem u solarij prekriti svoju sivo bijelu boju nakon zime-ni finkinje nisu tak bijele ko ja), a naravno afera Giriček je opisana u detalje. U biti tam najviše volim vidjeti kak pojedini ljudi urede stan. Bože kakvih zgodnih ideja ima. Iako je konfekcija totalno out. Ali fala bogu ima stolara, kojima nacrtaš kaj ti padne na pamet i za dva tjedna imaš sasvim lijep namještaj po nekoj normalnoj cijeni.

Inače baš se veselim Ivi Gačić na Novoj. Vukšić je stvarno pretjerao. Pa kaj nam mora popovati svaki dan. A da bar kaže nekaj pametno.
I opet je spomenul onog studenta koji je imal žnoru. Ima dvojke, trojke, a hoće biti liječnik. Realno da smo na Zapadu tata bi platil školarinu i dijete bi studiralo. I niko ne kaže kak je mali odlično napisal prijamni. Kao dvojke trojke, a ono 75% bodova. Možda njegova dvojka trojka je ipak realnija nego nečija petica. Ma ne branim ja nikoga, ali ja sam da svako upiše kaj god hoće, da su ispiti isključivo pismeni na zaokruživanja (BEZ PREPISIVANJA), da svi koji riješe takve ispite iznad 90% imaju besplatno školovanje, oni iznad 75% da imaju mogućnost da plate školarinu (živjeli i studenski krediti), a ostali...Potražite sreću na drugom faksu druge godine ili odite raditi.

Tabor je opet aktualan. Meni je bio u jedno drugo vrijeme dok još nisu estradne face hodočastile velečasnom Sudcu i Liniću. Prisustvovala sam seminirama kod Linića i to je sasvim ok. Druženje tamo je ok. Ljudi su otvoreni i dobronamjerni i vlada jedno sasvim drugo ozračje. I nijedan problem nikoga ne zgražava. Jest da sam Božidara Alića šokirala kad sam mu rekla da zgleda ko anđeo (bio je u crnom a dobro mu je stajalo), a crni anđeo je kakti vrag. I šokirala ga. A jel ga pretjerao u onoj bijeloj haljini, ali baš je svoj. Ali zato je Vlatkica zasjala u punom sjaju. Haljina joj je izvrsna.

Od drugih danas aktualnih tema je da saborske zastupnice vole svjetlucave tkanine. A to su sve tak životno važne situacije.

Prijateljici mi kompletiran spis prebacuju iz ladice u ladicu više od godinu dana u HZMO. Na fin način traže kintu da ga riješe. Ej Hrvatsko neki Hrvati te zbilja sramote. A ako joj sutra to ne riješe staviti ću ime dotične gospođe na blog iz HZMO-a. Pa da se zna tko to radi budale od hrvatskih umirovljenika. I kak zapravo rade državni činovnici

Moja dobra linija je u ozbiljnoj opasnosti. Naime mama i ja spremile zimnicu za sada ajvar i kisele paprike, ali koje su to silne kalorije. A riječ je o tak finim stvarima da mi sline cure i nakon kaj se najedem do grla. Evo i sama sam kriva. Mama mi bila nešto bolesna ovih dana, neka gripetina i ja preuzela kuhaču. Ali ne nisam kuhala variva nego same oblizeke. Te njoki, te mlinci, pečene patkice, piceki, safteki, home made pizza i još sam spekla kolač koji sam na kraju samo i pojela. Ona jedna kriška koju je mama pojela se ne računa. Sve si razmišljam da krenem na neku aerobiku ili jaz dance ili...ma ja bi bi najrađe odbojku, a može i nogomet. Muški nisu bedasti. Uvijek se udruže u neke grupe pa haklaju ili kaj ja već znam (jest da poslije se napiju pive) ali nema veze. Žene imaju samo tu čarobnu aerobiku, a ja nis taj tip. To jest potrebna mi je velik mentalni napor da se u isto ufuram. A kad se sjetim da bi trebala novu trenirku jer ona stara je bila moderna još u prošlom stoljeću. Ah, brige. I opet novi shopping, a još se nis ni oporavila od prošlog tjedna. A ja ne kupujem na kartice. Ni na kredu. Mislim da budu mi oduzeli državljavnstvo zbog totalno nehrvatskog ponašanja. Jer valjda sam jedina Hrvatica iznad 18 koja nema potpis na nekoj kredi. Čak mi i izdani čekovi imaju pokriće.

Naša svakodnevna sapunica se nastavlja. Pa tako saznajemo da je g. Giriček već dobro bio odriješio kesu. Tj. kupio Natašinoj obitelji vikendicu, 2 auta i prije svakog odlaska u Ameriku darovao 5000 dolara. Ak je to true, a ostavljam rezervu da novinari i g.Giriček laže....voljela bi ipak da žemska strana malo objasni kaj to one moraju raditi tj. kaj to one znaju a da mi obične žemskinje ne znamo. I kaj je zbilja tak uvrnuto razmišljanje da u životu neke stvari moraš sama zaraditi. I da je važnije samopoštovanje od punog ormara dizajnerske odjeće.

Al izgleda da je Armani ipak Armani. Niš moram si kupit tak nekaj pa da vidim taj osjećaj...možda i ja promijenim mišljenje

...

....ova rečenica uvažene gđe. Giriček mi ne ide iz glave. Po kojim to kriterijima, unatoč ogromnom bogatstvu bi muževi morali punicama kupovati stanove. I stvarno mi nisu jasne naše missice i ine manekenkice u vezi s poznatim osobama. Žene dobe sve što im srce poželi. Od života s poslugom u ogromnim viletinama, odjeću s potpisom i milijun drugih nama običnim smrtnicama su stvari koje si na koncu moramo same platiti. Jel ta gđa. cijeni što je njen muž dvadeset godina svog života iz dana u dan morao ponavljati iste pokrete da bi danas bio vrijedana 16 milijuna USD. Ili koliko već. I po kojim to kriterijima kad muškarac i žena uđu u brak se imovina dijeli po pola. Doista nisam feministica, ali sam ekonomistica i američki sistem u kojem je dovoljno biti 5 minuta u braku u uzeti mužu (ili ženi pola imutka mi je nepojmljiv). Teško je ponekad svesti račune, ali u životu sam mišljenja treba biti pošten i realan. Pa ako je i ta gđa. imala karijeru u VIP-u ista ne bi donijela više od 10000 kuna mjesečna (uz velika pretjerivanja) pa onda bi valjda na tome trebalo napraviti neki izračun. A koliko joj je muž toga priuštio u tih 8 godina sigurno višestruko premašuje taj iznos. I ok mi je da muškarac mora plaćati za dijete što ovaj niti ne osporava...Ali ne i za mamu. Mama je mlada, zdrava i školovana pa nek zaradi za svoje želje i prohtjeve...A to što on hoće svoje dijete. Pa zašto ne bi htio. I muškarci imaju prava. Htjele mi to priznati ili ne. A pitanje je kakav primjer može dati osoba koja javno izjavljuje:



Istina je da se pred svećenikom kaže i u dobru i u zlu....ali ni tam se ne spominju punice, izgubljene manekenske karijerice, stanovi, dizajnerska odjeća i takve stvari.
A nije ni čudno što onda neki malo pernatiji muški bježe od ozbiljnije veze ko vrag od tamjana. Ako se oženim, pola je njeno a ja crnčio 20 i više godina.

I jesam za predbračne ugovore. Kaj je tvoje je tvoje i tvoje djece, a kaj je moje je moje i moje djece. Ono kaj je zajednički stvoreno treba podijeliti na razuman i realan način.

I nije sve u lovi. To jest ono najbolje u životu ne može se platiti u kunama, ali može se zaraditi na neke druge načine.



Kažu mi da trebam držati žensku stranu. I iako naizgled ovaj tekst ne liči na to, zapravo to je držanje ženske strane. Jer treba biti dostojantsven i realan u svakom pogledu. I imati svoj kruh. Kojeg dotična gđa. i ima.

Uistinu se teško nadati,
uistinu je lijepo živjeti,
krivi broj,
krivi spoj,
malo dole,
pa gore,
nikad u životu
ne znaš što te i
da li neko čeka

Gledam nogomet, a nisam neka drukerica i ne mrem vjerovati kak je gledati nogomet na RTL nekaj sasvim drugo od starog prežvakanog HTV-a. Komentatori

mladi,
lepi,
ugodnog glasa
i zanimljivi.

Sve je postavljeno drukčije, Zvone je odmjeren i pametan, a Igor Jagić me je u breaku razgalio. Ma frajer je i faca, kak stalno slušam Obiteljski njegov sam velik OBOŽAVATELJ.

Ono baš mi je zgodno gledati kak mišićavi momci nateravaju loptu, a pravi muškarci kojima lepo skrojena odijela skrivaju mišiće (mašta radi svašta) izkomentiraju. A i ona plavuša u poluvremenu je superiška. Istina i bog je da usput blogam, ali po boji glasa i tonu odmah znam kakva je situacija na ekranu. Još je 0:0 ali Švedi nas pritišću. Ne mrem više blogati, moram gledati....

POBIJEDILI SMO

1:0

Bravo dečki

Novine su ovih dana pune velikih naslova. Uobičajeno reklo bi se…No možda ipak nije…Pojedini Hrvati tuku svoje žene, koje o istom progovaraju sada kad se približila rastava ili je to riječ o nekoj bivšoj vezi, a sudionik (muški) je danas, kao ugledna osoba. (O.A. a da je neugledna nikom niš). U stvari nikako mi nije jasno zašto neki muškarci tuku svoje žene. I kak to ove trpe. Uopće taj odnos da odrastao čovjek mlatne odraslu ženu…I nikom ništa. A svi se prave blesavi.

Po meni…Na ženi masnica, muž u buksu na mjesec dana, pa bi vidjeli kom bi dojadilo.

No ima jedna interesantna stvar. Na stranu sve, ali simptomatična je šutnja dok «macho» man zarađuju milijune, koje one troše. Ne sporim ja da ih i one ne zaradila jer iza uspješnog muškarca krije se žena koja crnči sve u šesnaest. A masnice su valjda uračunate. Ono kao boksačke vreće su preskupe. Žena je jeftinija. Kao bude se on opametio…Ovo mu je zadnji puta…Aha..Je, je….

Epilog je da uglavnom nasilnik nađe drugu mlađu, žena pegla kartice (dok ih muž ne obustavi), ulica bruji…Jer dobro se zna tko tu koga tuče i kada. Ono, da se neke stvari dešavaju iza zatvorenih vrata…Susjedi sve znaju, samo pitam ja gdje je moral ljudi kad čuju vrisku i jecaj u svom susjedstvu, a teško im je nazvati policiju. Koja ne djeluje, a trebala bi. Kao obiteljska stvar. A da traume klinaca ne spominjem.

No kao ništa, stvari nisu crno bijele, ali nisu ni sive. Mislim da je stvar osnovnog samopoštovanja ne dozvoliti si da te mlate u životu. Osigurati si financijsku neovisnost i svoje kćeri i sinove odgojiti na način da se sporovi između spolova ne riješavaju šakama.
I da je biti nasilnik sramota, koju nijedna ne mora trpiti.

Došla je jesen i počelo je kupovanje. U subotu sam onako bezazezleno otišla do King Krossa (kao trebaju mi jesenske cipele) i završila s kaputom svojih snova i jednom krasnom majicom. No ne spava vrag, otišle mi i do Peveca, a kad tamo frižider mojih snova. Prošle godine sam preuređivala kuhinju, kupila sve aparate od rosfraja i bi i frižider ali kako su u našoj kućici domaćice niske, elementi su postavljeni na 135 cm, a najniži rosfrajni frižider je bio 140 cm. Međutim izašla je novi model frižider od 124,5 cm. Ma ono idealan za našu kuhinju. Pevec je Pevec, ali ima jedan povoljan dućan kod mene iza ćoška i našla to u ponedjeljak čudo tristo kuna jeftinije. I kupila. To mi je trebalo biti upozorenje....Ali...Naveče sam izašla na kavu s frendom. Da pogledam cipele. Kao.... Užas.... Kupila dvoje cipele (jest da su na sniženju, ali to ionako prodavači kriaju cijene samo da namame iaonako shopping raspoložene kupce), ali doista nisam kriva. Naime prijatelj je taj dan bio jako raspoložen za shopping i kako su se gomilale vrećice, taj virus se spredao i na mene...

Iskreno nije mi žao. Kupila sam stvari koje su mi potrebne (ako ne računam one ekstra cipele) i koje mi se sviđaju. Nadam se samo da će mi auto proć tehnički od prve....A lijepi moj autek. Još me nije iznevjerio.

Čudan neki dan. Imam upaljen TV, ali nemam volje gledati jedan u nizu holivodskih brainwashing film ostvarenja...Na ICQ-je mir, a iskreno prespavala sam dobar dio dana. Trebala bi na jednu kavu i sad ću si to organizirati. Ak uspijem, doista neki čudan dan. Prijateljica slavi rođendan i tužna je zbog istog. Postoje neke brojke (tj.) rođendani koje mi žene izgleda ne želimo imati. Pred par godina se jedna moja frendica ukomirala jer je navršila 30, ova jel je navršila 50. U biti pitam se koje su godine kritične. Mene su moji rođendani uvijek veselili, ali...bojim se da neću izbjeći taj sveopći ženski problem. Ili možda hoću...Mislim da mene osobno ne komiraju godine nego neka životna bilanca. A rano je još za svođenje računa.

Jučer sam gledala neku modnu reviju badića na TV-u. Savršena tijela, savršene frizure, lijepo za pogledati, ali baci te u razmišljanje...U stvari u dobi od tridest i nešto godina možeš konstatirati da izgled jest važan (najvažniji kod prvog, a i nekog drugog dojma). A ljepota duše. Ogleda nam se na licu bar su mi to davno napisali spomenar.

Odgovor na sms ne stiže, poslati ću drugi, na drugo mjesto. Treba izaći među ljude, pokazati ovo naspavano lice. I malo protresti sive ćelije. Jest da je nedjelja, ali ipak treba uključiti mozak. Once in a while.

Eh Zagorje. Kak je tam drukčije. Vrijeme se kreće sporije, a opet se sve stigne. Imala sam dogovor u 9, realizirala ga u 12 i niš mi nije falilo. Jest da zato nisam stigla na BLOG okupljanje, ali se nadam da će biti toga još. Još kad je popodne zasjalo sunce i obasjalo zelene bregove. Bila sam i u Celju. Stvari su se bitno promijenile u Sloveniji. Ipak su oni postali neki drugi svijet. Jadran je danas postao morje, a u društvu se pričalo o nevarnim događajima. Kako sam nekad davno provodila praznike u Zagorju i to na samoj granici sa Sloveniji, gdje se jezici miješaju naučila sam i prilično slovenskih riječi. Danas mi je bilo jako drago kad sam razumjela svaki djelić razgovora dvaju Slovenaca i jednog Zagorca. A bilo je veselo. I oni neugodni ljudski događaji su prepričani s dozom humora. Inače informatička oprema je mnogo jeftinija u Sloveniji, a još kad se odbije PDV stvari su mnogo povoljnije.

Saznala sam da Slovenci za Hrvate kažu HRVATI TATI, a Zagorci na to uzvraćaju A SLOVENCI SU IM BRATI. U tom dijelu Slovenije, gotovo svako seosko imanje se bavi turizmom, a čula sam i da slovenskim penzionerima nije loše. Za razliku od naših koji su dobili 4% crkavice tj. povišice.

Kao i ovdje i Zagorci mijenjaju boje fasada. U modi nije više bijela boja (mislim za fasade) iako i Hajduk ima u Zagorju svojih pristaša. I tako su zagorski brijegi postali načičkani veselim šarenim kućicama, pred kojima cvjetaju šarene rožice, a trsje je puno grozdova koji će za koji tjedan u pomoć šećera i vode Zagorci pretvoriti u glavoboljček. Šalim se. Vremena su se promijenila, zagorska vina sve su bolja, a Zagorci su i zahvaljujući Sanaderu postali trezvenjaci. No tek toliko da se zna HDZ dobiva 0% na slijedećim izborima. Naravno zbog 0,00.

Da i dobila sam ponudu za besplatno noćenje. Jest da mi je to ponudila jedna trogodišnjakinja, ali i to se računa u životu. Zapravo sve se računa u životu i svi naši dugovi prije ili kasnije dospijevaju na naplatu. I ne samo naši.