Evo krz sat ili manje krećem u Bosnu. Iako bih ja voljela malo do Sarajeva na one čuvene ćevape, idem samo tu do ugla Bosanske Kostajnice. Moram priznati da me živo zanima kako je tamo iako zapravo nemam s čim usporediti jer zapravo u Bosni nisam nikad ni bila tj. prolazila sam samo Unskom prugom. Eh, nije istina bila sam u Hercegovini, ali ako ćemo baš cjepidlačiti to zapravo i nije Bosna. Naravno idem shoppingirati. Baš me zanima kakve su cijene i pošto kafa. Baš se guštam.

Blogeri se i dalje sastaju. Mala grupica istina, i jest da sam ih jučer opet fulala skoro, ali bilo je veselo. Piva rules među blogerima iako ja sam na mineralnoj jer sam stalnom u svom crvenom devilu (koji je baj the way rošao na tehničkom) pa ne smijem piti.

Jedna od tema je bila karneval, i to zapravo riječki koji je odličan. Nahvalili su i samoborski, ali moram priznati da se samoborskom skroz srozao ugled zadnjih par godina. Više ne mogu ni organizirati poštenu povorku mjesnih odbora. Joj kak je nekad bilo veselo na samoborskom fašniku. Sad su stvari previše industrijalizirane. Ili ja to žalim za starim dobrim vrjemenima.

Blogeri su blogeri, fašnik je fašnik a ja odo u Bosnu. Frend mi je sugerirao da ne pogledam krivo carinike. Avanura je na pomolu