Moj se tempo u životu povećao prošli tjedan brzinu kojom vozi Schumacher, ali za razliku od njega kome ta brzina donosi brdo love, ja jesam nešto naplatila, ali zato sam na nultoj-brzini danas. Jučer sam pogledala Hellboya i film me fascinirao. Fotografija u filmu je odlična, a mi koji smo čitali svojevremeno Stripoteku (na kiosku ne vidim niti jedan časopis s takvim sadržajem) znali smo i sadržaj. Film je donio neke druge stvari. Fotografija je doista drugačija (film je gotovo crno bijeli na momente s elementima samo jedne boje), a ritam filma je odličan.

Najviše mi se dopala definicija ljudskosti.

Otprilike je glasilo....Nije bitno gdje se rodiš, kakve si rase, čovjekom te čine odluke u životu.

U biti svakom svojom odlukom približavamo se ili udaljavamo od čovječnosti....I nema opravdanja...Ne možeš se nitko vječno tješiti tipa "Svi to čine, popraviti ću drugi put...Jel druga prilika se rijetko dobiva...A priliku treba znati i stvoriti...Malo sreće, malo umijeća, i ne sve staviti na jednu kartu (ovo ne vrijedi za muško ženske odnose-jer tamo je ipak najbolje za sve igrati samo na jednu kartu)