<	veljača, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovo je priča o stvarnom ljubavnom trokutu. Radi se o trokutu koji je prestao postojati i više se radi o mom pokušaju da ga izanaliziram.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Što mislite...

Rekao sam Njoj za ovaj blog. Pitala je da joj dam link i onda rekla da nema vremena sad pogledati, ali da hoće. Hoće li?

Ovaj blog je kao rupa u zemlji koju je mladić iskopao

Bio jedan car koji se zvao Trajan. Imao je kozje uši. Svakoga dana dolazio je po jedan brijač da ga brije. Poslije brijanja, car bi svakog od njih upitao što je vidio. Svaki je odgovorio: „Kozje uši!“. Potom bi car naredio da ih sasijeku. Došao je red na jednog brijača koji se napravi bolestan i posla svojeg mlađeg učenika k caru. Nakon što je mladić cara obrijao, car i njega upita što je vidio, na što on odgovori da nije vidio ništa. Car mu dade 12 zlatnika i reče mu da ga od sada samo on dolazi brijati. Mladić je redovno dolazio brijati cara i od svih tajio da car ima kozje uši.
Čuvanje tajne ga je s vremenom sve više mučilo, te se zbog toga zamalo razbolio. To je njegov majstor primijetio i stalno ga je pitao što mu je. Mladić mu jednom odgovori: „Da mi je nekome reći odmah bi mi bilo lakše. Majstor mu predlože. „Reci meni, ja neću nikom reći, a ako nećeš meni, a ti izađi u polje pa iskopaj rupu, zavuci glavu u nju i tri puta reci što te muči, pa opet rupu zatrpaj“.
Momak tako i učini. Iskopa jamu, zavuče glavu u nju i tri puta reče. „U cara Trajana kozje uši“, zagrnu zemlju i ode kući. Nakon nekog vremena iz tog mjesta je niknula bazga. Pastiri od nje napraviše sviralu. Kad su počeli svirati iz svirale iziđe glas: „U cara Trajana kozje uši“. To se odmah razglasilo po cijelom carstvu i na kraju saznao za to i car. Car tada pozove mladića i upita ga zašto je cijelom puku oglasio da su u njega kozje uši. Mladić se počeo opravdavati i ispriča caru sve kako je bilo. Car odluči provjeriti njegovu priču, pa zajedno s njim ode na mjesto gdje je mladić jamu iskopao. Kad tamo, a ono neposječen još samo jedan prut bazge. Car naredi da se od njega napravi svirala. Odmah tako uradiše. Kad su počeli svirati, a ono iz svirale izlazi glas: „U cara Trajana kozje uši“.
Onda se car Trajan uvjeri da se na zemlji ništa ne može sakriti.

Što treba za ljubavni trokut?

petak, 13.02.2009.

Ovo mi je škola... ...i drugi put ću pametnije. Još fališ mi do bola al' sutra biće još i bolnije. Tako pjeva Gibonni. Nadam se da ne kršim copyright. Dakle što sam ja naučio? Naučio sam neke stvari o sebi. Što želim biti i što me usporava u tome. Daleko od toga da sam sve greške ispravio, ali radim na sebi i trudim se biti bolji. Nekada sam sebe iznenadim. Još uvijek otkrivam stvari koje mi se ne sviđaju, ali više ne smišljam isprike. Zašto to tu pišem? Zato što je Ona to pokrenula. Kad me vidjela kakav sam i kad je prošla zaljubljenost počela je govoriti o stvarima koje na meni ne valjaju. U kako to boli! Ali to te i razbudi. Pokušavam ih ispraviti. Još uvijek nalazim mane i greške. "Ne odustajem"... Volio bi kad bi ona to mogla vidjeti - tu promjenu u mom pogledu na mene. Zvuči jako egocentrično, ali nije jer je tu promjenu Ona poreknula. Naučio sam i stvari koje nisam trebao uopće napraviti: 1. Nisam trebao niti početi tu vezu. Ni ja ni Ona nismo baš tipovi kojima odgovara takva veza. Njoj treba netko 100%-tni, a mene pere grižnja savjest. Zbilja loša kombinacija. Imam lijepih sjećanja zbog kojih mi je drago da se to dogodilo. Također mi je drago radi toga što mi je otvorila oči. No činjenica je da bi prije ili kasnije veza završila radi sličnih razloga. Jer ona treba i zaslužuje nekog SVOG, a ne djeljenog. Hoću reći da nemam namjere ikad više raditi nešto tako blesavo jer naučio sam lekciju. No opet bi sa njom :(. Suviše je bilo lijepih stvari da bi mogao reći ne. Srećom za mene sredio sam stvari dovoljno dobro da se to neće dogoditi. 2. Nisam trebao pokušavati postati prijatelj Dok smo bili u vezi privlačio ju je jedan drugi kolega. Znam da zvuči čudno, ali je to tako. Da li mi je to smetalo? Malo. Nisam ni to malo pokazivao. Nisam pokazivao zato što sam znao da njoj treba nešto više od onog što sam mogao pružiti. Želio sam da bude sretnija i nadao se da ako i nešto bude sa njima ja neću biti katapultiran. Nakon što joj je šupak slomio sve iluzije da postoje nade za njihovu vezu bila je nesretna. Tko ju je tješio? Ja. Ja sam joj poljupcima brisao suze i govorio da je on blesav. Ta cijela situacija mi je bila čudna, ali sam ja to vidio kao "dokaz" da je naša veza višedimenzinalna. I seksualna i emotivna i prijateljska. Kad je veza umrla rekao sam joj da bi volio da ostanemo prijatelji. Ona je rekla da nemožemo ostati, nego možemo postati. I da na tome treba puno raditi. Kad sam joj spomenuo to plakanje u njenom krevetu i rekao da sam mislio da to rade prijatelji odgovorila je nešto kao "Možda si u pravu". I dan danas pokušavam biti prijatelj, ali svako toliko pokaže da ima tako loše mišljenje o meni da me to zapanji. Svaki takav događaj me deprimira. Jer istina je da nisam jako kvalitetna osoba, i istina je da je neke moje greške točno uočila. Ali nisam toliko loš kakvim me ona doživljava. Većina naše komunikacije se događa jer se ja javim. Ako je nešto ne pitam niti ne pričamo. Ako i pričamo često je sarkastična i odgovara svisoka. Trudim se i trudiću se ostati blizu nje, ali sve manje vjerujem da ima smisla. Jer ona me ne želi blizu. Can you blame her? Kako većina pokušaja komunikacije završava sa fijaskom niti ne počinjem komunikaciju osim ako joj nemam što konkretno za reći. Priča o vremenu, kućnim ljubimcima i sličnom nema nekog smisla. Zbog toga što su nam se životi toliko razišli drugih tema baš i nema puno. Nekada sam gledao u njeno ime na MSN i pokušavao smisliti neku dobru temu za razgovor sad samo gledam njeno ime... 3. Nisam trebao početi ovaj blog Nisam ni sam siguran što sam želio postići sa pisanjem ovog bloga. Napisao sam hrpu gluposti i depresivnog/patetičnog sranja. Mislim da sam sa ovim blogom želio nekome ispričati neke stvari koje su mi na srcu pa da završim sa tim. Što je zaista rezultat? Podsjetio sam se na lijepe i na ružne trenutku. Otvorio sam rane koje su skoro zarasle. Ispunio si dane sjetom. Zbog svega toga sam opet grub sa Ženom iako ona nema ništa sa tim. "Preliminarni rezultati" kažu da nisam bog zna što postigao sa ovim blogom, a vrijeme će pokazati da li možda nešto i bude. U svoju obranu moram reći da nisam patetičan. Više sam prizeman i pokušavam biti racionalan i praktičan. Ima još stvari koje nisam trebao napraviti, ali to ostavljam za neki drugi post.

ponedjeljak, 09.02.2009.

Ljubavni trokuti su oko nas Malo sam razmišljao o geometriji međuljudskih odnosa. Kažu u mehanici da je najčvršći oblik troku. Zato kad pogledate metalne konstrukcije u građevinarstvu (mostovi i slično) svi se sastoje od puno malih trokuta. No nije to ono što me mučilo. Mučilo me naime koliko zaista ima trokuta oko nas. Ljubavnih. Ili "Ljubavnih". Je li moj trokut jedinstven? Rekao bih da ne. 1. trokut Znam čovjeka koji je dugo godina bio oženjen i imao ljubavnicu. Sa ljubavnicom je imao djete. I sa ženom dvoje. Navodno da je njegova žena znala za ljubavnicu, ali joj nije odgovaralo da diže buku. Hm. Sve dok se trokut nije proširio. 1a. trokut Dakle muškarac iz prethodnog trokuta ušao je u vezu sa 3. ženom. Ona je bila udata pa imamo još jedan trokut. Da ne ulazim u detalje ona je unjela priličan nemir u prethodni trokut pa su se prve dvije žene udružile da je se rješe. Pazi sad, skupa su plakale nad svojom sudbom kletom i kako je njihov muškarac u stvari bezobrazan (!). Rezultat - svi bračni parovi u ovoj kombinaciji (2x trokut ili peterokut) su se razveli. Svi muškarci iz tog peterokuta su se ponovno oženili. I samo jedna žena se udala. 1. put. 2. trokut Bračni par kojeg poznajemo Žena i ja. Djeca nam idu u isti razred pa se povremeno nadopunjujemo tako da skupljamo djecu onom drugom paru. Anyway, frajer ima ljubavnicu u drugom gradu. Ja mu iz škole skupljam djete dok on j..e! Žena kaže da je njegova legitmna žena kvalitetnija osoba i zgodnija od te krave koju on razvaljuje. No nije to poanta. Poanta je da je naravno kad je to shvatila/saznala Žena krenula drvljem i kamenjem po njemu, a ja (prokleta grižnja savjest) sam ga počeo polubraniti jer: - ti neznaš da li ona to zna, možda su u kombinaciji svi troje ili joj odgovara iz nekog drugog razloga - možda mu legitimna ne daje nešto što njemu treba - nemože biti sigurna da je to tako. Što je najgore nelegitimna i ne skriva pretjerano da je u vezi (nekakvoj) sa njim. Čak štoviše pokazala je da zna neke stvari o njegovom poslu. Najljepše je u toj priči što nelegitimna živi u drugom gradu gdje ovaj (siroče) mora često na put. Sve mu se složilo. Kako god bilo ostaje činjenica da ja skupljam njegovo djete ... 3. trokut Čovjek je otišao na privremeni rad u drugi grad. I tamo je našao ljubavnicu. Koja je bila udata i ima djete (još jedan trokut odnosno i sad četverokut). Ostavila je muža radi njega. I sad se stvar malo komplicira - on je ostao bez tog posla i morao se vratiti u rodni grad. Svojoj legitimnoj. Sad je između dva posla, ali često ide na sastanke u taj drugi grad. I ne donosi račune od hotela... Svi koji me znaju kažu da sam autističan i da imam socijalne fobije. To žele reći da nisam jako društven. Dakle ja kao autistična osoba sam našao 5 trokuta u neposrednoj (ili skoro neposrednoj) blizini. I nije da izlazim često. Niti radim u velikoj firmi. Hoću reći da trokuta ima oko nas. Svukuda. Samo ih ne primjećujemo kao što ne primjećujemo trokute na mostovima. Možda baš ti trokuti drže društvo na okupu jer treći/treća imaju ulogu "uberlaufa" (to je nešto u motoru kuda ide višak ulja). Ili sigurnosnog ventila kao na ekspres loncu. Možda bi trebalo legalizirati manage-a-trois.

srijeda, 04.02.2009.

Sitnice Tijekom cijele naše veze pokušavao sam to što ne mogu učiniti velike i značajne stvari za Nju kompenzirati sa malim stvarima. Kasnije se ispostavilo da mnoge od tih stvari ona nije pretjerano doživljavala iako su bile sve samo ne jednostavne. Kao primjer koji mi prvi pada na pamet je brijanje "dolje". Naime u jednoj prilici je rekla da joj je to seksi i da bi voljela da se obrijem. To bi bilo OK da Žena nije imala dijametralno suporotno mišljenje. Njoj su pak seksi bile dlake. Kad sam Ženi najavio da razmišljam o tome da se možda i obrijem pala je u takvu dramu da sam bio šokiran, ali istinskih. Čak su bili pitanja "Od kud te pe...ske fore?" ili izjave tipa "RAZVOD!" I onda sam sačekao neko vrijeme da ode na put i obavio to. Da se razumijemo, prići oštrim predmetom tom djelu muške anatomije uopće nije jednostavno. Kao prvo teško je dostupno, a kao drugo... opasno je. Posebno kad to radis prvi put. I kad ti se ruke tresu. Anyway, kad se Žena vratila sa puta prvo smo morali proći dramljenje. Dramljenje light. Ono zašto je taj sukob bio bitan je da sam onda počeo pokazivati ZUBE ženi kad nešto želim. Tako da sam smirio te napade sa "A ti ne gledaj!" i sa "Moje dlake moji snovi". Na kraju sam rekao da dlake ionako rastu pa ako mi se ne svidi da ih neću više brijati. Ono što je bilo bitnije u tom trenutku je da se Njoj svidjelo tako da sam redovito brijao kad smo se trebali naći. Barem sam pokušavao. U medjuvremenu se i Žena navikla tako da je i prihvatila da postoje situacije kad je bolje dolje NE imati dlake. If u know what i mean. Sitnica? Recite vi.

ponedjeljak, 02.02.2009.

Nova dimenzija panike Ono što sam zaboravio spomenuti u prethodnim postovima je dodatni razlog za paničan strah od provaljivanja (čitaj da me Žena uhvati in flagranti). Naime radi nekih detalja kao što je smješkanje bez razloga (btw usred krizne situacije u kojoj nikako se nije trebalo smješkati), nestajanja bez traga i glasa, vraćanje u hotel u čudna doba, itd. itd. po firmi se počelo pričati da imam "affair". Sve bi bilo super da jedan kolega koji je direktan do bola nije me pozvao na pivo i pitao me to u facu. Pred svjedokom (isto kolegom). Ovaj prvi kolega je rekao da me smatrao ukočenim i u k..rcu i da ako je to istina da sam narastao u njegovim očima. Naravno da sam se nasmijao na to sve skupa i rekao da naravno da nije istina. Onda je on rekao da će sve ispričati i gazdi i da ću onda narasti i u njegovim očima. Super. Doduse gazda je bio u to doba prilično šarao tako da bi možda i stvarno narastao u njegovim očima. No ja sam jednostavno odbio bilo kakvu vezu sa tim. Naravno da sam se nakon toga uplašio da sam/smo toliko očiti. I pokušao sam se povući u dublju ilegalu. I čak izbjegavao Nju. I onda vrhunac vrhunaca, da bi spriječio da nekakve pričice dođu do Žene samo joj rekao o čemu se priča po firmi. U stilu "Pi..a li im materina čime se bave!!!!!!!!!!". Žena je rekla nešto kao "Ma kako mogu takvo nešto o tebi reći." Reko': "Da. Umjesto da se bavi poslom laju bezveze. Sramota!". Pita Žena "I što ćeš sad?" "Kako to misliš?" "Pa hoćeš li im reći da prestanu?" "To bi kao pomoglo?!?!!? Ma ko ih j..e." I ilegala. Teška. Pokušao sam odraditi "damage control". Ali ono što se u stvari dogodilo je da sam postao "damaged goods".