Ovo mi je škola...
...i drugi put ću pametnije.
Još fališ mi do bola
al' sutra biće još i bolnije.
Tako pjeva Gibonni. Nadam se da ne kršim copyright. Dakle što sam ja naučio? Naučio sam neke stvari o sebi. Što želim biti i što me usporava u tome. Daleko od toga da sam sve greške ispravio, ali radim na sebi i trudim se biti bolji. Nekada sam sebe iznenadim. Još uvijek otkrivam stvari koje mi se ne sviđaju, ali više ne smišljam isprike. Zašto to tu pišem? Zato što je Ona to pokrenula. Kad me vidjela kakav sam i kad je prošla zaljubljenost počela je govoriti o stvarima koje na meni ne valjaju. U kako to boli! Ali to te i razbudi. Pokušavam ih ispraviti. Još uvijek nalazim mane i greške. "Ne odustajem"... Volio bi kad bi ona to mogla vidjeti - tu promjenu u mom pogledu na mene. Zvuči jako egocentrično, ali nije jer je tu promjenu Ona poreknula.
Naučio sam i stvari koje nisam trebao uopće napraviti:
1. Nisam trebao niti početi tu vezu.
Ni ja ni Ona nismo baš tipovi kojima odgovara takva veza. Njoj treba netko 100%-tni, a mene pere grižnja savjest. Zbilja loša kombinacija. Imam lijepih sjećanja zbog kojih mi je drago da se to dogodilo. Također mi je drago radi toga što mi je otvorila oči. No činjenica je da bi prije ili kasnije veza završila radi sličnih razloga. Jer ona treba i zaslužuje nekog SVOG, a ne djeljenog. Hoću reći da nemam namjere ikad više raditi nešto tako blesavo jer naučio sam lekciju. No opet bi sa njom :(. Suviše je bilo lijepih stvari da bi mogao reći ne. Srećom za mene sredio sam stvari dovoljno dobro da se to neće dogoditi.
2. Nisam trebao pokušavati postati prijatelj
Dok smo bili u vezi privlačio ju je jedan drugi kolega. Znam da zvuči čudno, ali je to tako. Da li mi je to smetalo? Malo. Nisam ni to malo pokazivao. Nisam pokazivao zato što sam znao da njoj treba nešto više od onog što sam mogao pružiti. Želio sam da bude sretnija i nadao se da ako i nešto bude sa njima ja neću biti katapultiran. Nakon što joj je šupak slomio sve iluzije da postoje nade za njihovu vezu bila je nesretna. Tko ju je tješio? Ja. Ja sam joj poljupcima brisao suze i govorio da je on blesav. Ta cijela situacija mi je bila čudna, ali sam ja to vidio kao "dokaz" da je naša veza višedimenzinalna. I seksualna i emotivna i prijateljska. Kad je veza umrla rekao sam joj da bi volio da ostanemo prijatelji. Ona je rekla da nemožemo ostati, nego možemo postati. I da na tome treba puno raditi. Kad sam joj spomenuo to plakanje u njenom krevetu i rekao da sam mislio da to rade prijatelji odgovorila je nešto kao "Možda si u pravu". I dan danas pokušavam biti prijatelj, ali svako toliko pokaže da ima tako loše mišljenje o meni da me to zapanji. Svaki takav događaj me deprimira. Jer istina je da nisam jako kvalitetna osoba, i istina je da je neke moje greške točno uočila. Ali nisam toliko loš kakvim me ona doživljava. Većina naše komunikacije se događa jer se ja javim. Ako je nešto ne pitam niti ne pričamo. Ako i pričamo često je sarkastična i odgovara svisoka. Trudim se i trudiću se ostati blizu nje, ali sve manje vjerujem da ima smisla. Jer ona me ne želi blizu. Can you blame her? Kako većina pokušaja komunikacije završava sa fijaskom niti ne počinjem komunikaciju osim ako joj nemam što konkretno za reći. Priča o vremenu, kućnim ljubimcima i sličnom nema nekog smisla. Zbog toga što su nam se životi toliko razišli drugih tema baš i nema puno. Nekada sam gledao u njeno ime na MSN i pokušavao smisliti neku dobru temu za razgovor sad samo gledam njeno ime...
3. Nisam trebao početi ovaj blog
Nisam ni sam siguran što sam želio postići sa pisanjem ovog bloga. Napisao sam hrpu gluposti i depresivnog/patetičnog sranja. Mislim da sam sa ovim blogom želio nekome ispričati neke stvari koje su mi na srcu pa da završim sa tim. Što je zaista rezultat? Podsjetio sam se na lijepe i na ružne trenutku. Otvorio sam rane koje su skoro zarasle. Ispunio si dane sjetom. Zbog svega toga sam opet grub sa Ženom iako ona nema ništa sa tim. "Preliminarni rezultati" kažu da nisam bog zna što postigao sa ovim blogom, a vrijeme će pokazati da li možda nešto i bude. U svoju obranu moram reći da nisam patetičan. Više sam prizeman i pokušavam biti racionalan i praktičan.
Ima još stvari koje nisam trebao napraviti, ali to ostavljam za neki drugi post.
|
