Ono što sam zaboravio spomenuti u prethodnim postovima je dodatni razlog za paničan strah od provaljivanja (čitaj da me Žena uhvati in flagranti). Naime radi nekih detalja kao što je smješkanje bez razloga (btw usred krizne situacije u kojoj nikako se nije trebalo smješkati), nestajanja bez traga i glasa, vraćanje u hotel u čudna doba, itd. itd. po firmi se počelo pričati da imam "affair". Sve bi bilo super da jedan kolega koji je direktan do bola nije me pozvao na pivo i pitao me to u facu. Pred svjedokom (isto kolegom). Ovaj prvi kolega je rekao da me smatrao ukočenim i u k..rcu i da ako je to istina da sam narastao u njegovim očima. Naravno da sam se nasmijao na to sve skupa i rekao da naravno da nije istina. Onda je on rekao da će sve ispričati i gazdi i da ću onda narasti i u njegovim očima. Super. Doduse gazda je bio u to doba prilično šarao tako da bi možda i stvarno narastao u njegovim očima. No ja sam jednostavno odbio bilo kakvu vezu sa tim.
Naravno da sam se nakon toga uplašio da sam/smo toliko očiti. I pokušao sam se povući u dublju ilegalu. I čak izbjegavao Nju. I onda vrhunac vrhunaca, da bi spriječio da nekakve pričice dođu do Žene samo joj rekao o čemu se priča po firmi. U stilu "Pi..a li im materina čime se bave!!!!!!!!!!". Žena je rekla nešto kao "Ma kako mogu takvo nešto o tebi reći." Reko': "Da. Umjesto da se bavi poslom laju bezveze. Sramota!". Pita Žena "I što ćeš sad?" "Kako to misliš?" "Pa hoćeš li im reći da prestanu?" "To bi kao pomoglo?!?!!? Ma ko ih j..e." I ilegala. Teška.
Pokušao sam odraditi "damage control". Ali ono što se u stvari dogodilo je da sam postao "damaged goods".
Post je objavljen 02.02.2009. u 12:10 sati.