Ljubav i brak

Moli se pošteni nalaznik mog tlaka da mi ga vrati.
Tlak se zagubio negdje nisko. Možete ga naći ako pužete po podu...Ispod nekog kamena...U travi..
Oduvijek imam nizak tlak. Nemam dijagnozu niskog krvnog tlaka, ali me sestre, koje ga mjere, uvijek, u čudu, pogledaju, u smislu-«pa kako vi živite?»..Obavezno idu pitanja jel' mi se mrači pred očima (ponekad kada ugledam neke određene osobe : )), daju mi naputke o «jačoj hrani» i «instant infuziji»-čips i mineralna.
Još ove vrućine i kilaža viška....
Još malo.
Križam, na kalendaru, dane do godišnjeg.
Osjećam se ižmikano do kada ne padne mrak, a onda živnem.
Kaže Zakoniti da sam vampir. Navečer mi se zacakle oči i izrastu očnjaci pa mu pijem krv u vrijeme kada bi on, najradije, spavao.
«Vuče me» na čips, slane ribe..Čak mi nije mrska niti Cola, Sprite, iako, inače, ne pijem gazirano.
U subotu smo planirali na more, ali Muž je radio u novom stanu do kasno popodne.
Kćer i ja smo bile kod moje mame. Na ljuljački u hladu.
Namazane faktorom 50. Za svaki slučaj.
Svejedno, navečer, Malena je bila nervozna i žalila se kako je «češu leđa»...Sva su joj se osula!!! Imala je laganu haljinicu otvorenih leđa pa su ona i ramena najviše stradala.
Nadala sam se da će, makar, imati, Muževu, tvrdu ličku kožu, ali ništa...
Ja imam, već sam to spomenula, fotosenzitivnu reakciju na sunce.
Za sebe znam lijek. Pjem beta karoten već od proljeća (osim u trudnoći kada mi koža ne reagira na sunce).
Kada bi mi baš jako izbile «piknjice», ako nisam provitamin A počela uzimati na vrijeme, popila bih kutijicu Sandoza C da reakcija nestane...Ne znam što ću s Kćerkom. Ona je malena pa ne želim ništa na svoju ruku.
Pitat ću u apoteci ili nazvati pedijatricu.
Malekca, u trbuhu, se voli maziti. Igramo se tako da joj taknem nogicu, mislim da je to nogica, ili guzu, leđa...Uglavnom onaj dio koji se ocrtava na trbuhu i onda miruje. Kada je prestanem maziti ponovo počne lupati i koprcati....
Mi se, doma, obraćamo Sari kao da je već rođena.
Kćer joj poželi dobar tek kada ručamo, pomazi trbuh, poljubi ga, kaže «dobaj dan sekica»...
Kada čitam priču Kćerki, uvjerena sam kako je sluša i Nerođena.
Jedva čekam malo kmečavo stvorenjce!!!
Odoh po kavu jer ću zaspati....

Malo koja životna odluka ima toliku težinu i toliko dalekosežne posljedice, čak i za vaše, eventualno, potomstvo, kao odluka o tome s kim ćete se vjenčati, odnosno s kim planirate provesti ostatak života (ajme, kako ozbiljno zvuči «ostatak života» : )).
O toj odluci, uvelike, ovisi hoćete li dane i noći provesti nesretni, zamišljeni, depresivni, anksiozni, hoće li biti narušeno, ne samo vaše psihičko, nego posljedično, i fizičko zdravlje.
Od materijalne stabilnosti, brak, odnosno partner/ica, može vas dovesti do materijalne ovisnosti i nestabilnosti, možete biti subjektom emocionalnog i fizičkog malteriranja.
Možda ćete se naći u situaciji samohranog oca/majke?
Hmmmm...To baš i nije nešto o čemu ste sanjali kada ste rekli «Da».
Učinite si veliku uslugu i pažljivo birajte partera.
Potrebne su vam neke osnovne socijane vještine kao što su npr. komunikacijske vještine, vještina rješavanja sukoba i efikasno nošenje s problemima. Međutim, jednako tako, vam je potrebna osoba koja posjeduje te vještine i koja želi, s vama, stvoriti ono što, gotovo svi, želimo i za čime čeznemo: osjećaj bliskosti, pripadnosti-intimnost.
Nažalost, ili na sreću, intimni odnosi nisu znanost, «kemiju» koja se dogodi među ljudima i bez koje, nejčešće, nema niti veze, nemoguće je predvidjeti, kontrolirati, mijenjati, mjeriti...
Zbog toga nam ljubav stvara tolike probleme, ali, možda baš zbog svoje neuhvatljivosti i nepredvidljivosti, i toliko užitaka.
Mađutim, ljubav, nikako, ne bi trebala biti slijepa. Nakon nekog vremena, potrebno je skinuti ružičaste naočale i p(r)ogledati osobu koja je pored nas.
Prvi korak: sreli ste osobu za koju mislite «da, to je to, potraga za partnerom je završena», nakon prvog naleta strasti, zaljubljenosti, hormonske oluje, važno je poraditi na emocionalnoj bliskosti, upoznavanju stavova i navika, proučavanju ponašanja koje nam može, uvelike, reći kakva nas budućnost s njom/njim očekuje. Joj, znam da zvuči neromantično i kao da pored sebe imate bijelog laboratorijskog miša, ali samo tako možete nekoga, doista,upoznati.
Vrijeme radi za vas. Zbog toga, uvijek, naglašavam kako je potrebno poznavati osobu s kojom ćete se vjenčati (ili živjeti zajedno) i ne vezivati se dok traje prvi nalet zaljubljenosti (cca 6 mjeseci kažu psiholozi).
Kroz upoznavanje stječe se povjerenje, možeš li mu/njoj vjerovati ili ne. Također vidiš možeš li se osloniti na dotičnu osobu da će zadovoljiti tvoje potrebe npr. za intimnošću, razgovorom, seksom....Zatim, vrlo bitno je da je osoba ozibljna u svojim namjerama tj.da je posvećena vezi, da ulaže u nju, da se želi vezati (naravno, ako oboje želite samo avanturu, i to je OK, bitno je da oboje želite isto). I, šećer na kraju, bitna je i seksualna kompatibilnost (npr.ne možete zamisliti oralni seks, a parter/ica je luda za tim), «kemija», strast, dodir...
Tih pet sila (poznavanje, povjerenje, oslonac, posvećenost, strast) koje drže vezu na okopu trebale bi biti, za skladnu vezu, podjednake snage. Ili makar većinu vremena da su podjednake snage.
Srce i razum trebaju biti u harmoniji.
Potrebno je, neko vrijeme, ostati u «sigurnoj zoni» kako ne bismo bili povrijeđeni i razočarani.
Nebismo smjeli zanemariti neku od sila koja vezu drži na okupu i sile trebaju jačati u slijedu, jedna nakon druge...
Konkretno: ne dopustite da vas ponese strast i vezu gradite, isključivo, na seksualnom odnosu, prije nego uvidite da je partner/ica posvećen vezi. Nemojte postati posvećeni vezi, očekivati ozbiljnu vezu, prije nego uvidite da se možete osloniti na partnera/icu (prije nego vidite da ste mu važni, da zadovoljava vaše potrebe).
Nemojte očekivati zadovoljenje svojih potreba niti pretjerivati, često na svoju štetu, u zadovoljenju njegovih ukoliko mu ne vjerujete, ukoliko nema povjerenja.
I zadnje: nemojte, slijepo, vjerovati sve dok nekoga ne upoznate i uvjerite se, više kroz djela, manje kroz riječi da se osoba ponaša autentično, da vas ne «mulja» (tu može pomoći upoznavanje partrerovih prijatelja-sličan se druži sa sličnim i obitelji-jabuka ne pada daleko od stabla).
Znate li kako se partner ponaša s djecom, što o njima misli? Kakvo mu je bilo djetinjstvo i odnos s roditeljima? Kako su završile i kakve su bile prijašnje veze? Slažu li vam se mišljena i stavovi oko bitnih stvari u životu?
Najbolje ćete upoznati, nekoga, kroz uzajamno «otvaranje», iznošenje svojih misli, stavova, iskustava, te kroz zajednička iskustva i različite situacije korz koje ćete prolaziti.
I za kraj: slijedite srce bez da izgubite razum!


P.S-Post je, ipak, za «malo starije» koji traže partnera za brak i ozbiljnu vezu. Potaknuta sam prijateljem koji se razvodi, s kojim sam jučer razgovarala, i sve većem broju razvoda u oklini te blogom brak, nadam se da autor blog-a neće zamjeriti (http://brak.blog.hr).

Teen generacija neka uživa u mladosti i zanesenosti, s dozom opreza i Durexom u džepu ;).

I am baaaaaaack! : )
Imam neki čudan odnos prema blogu. Kada pišem onda se zalaufam i stalno vrtim, u glavi, teme o kojima bih mogla pisati ili, kada se dogodi nešto zanimljivo, jedva čekam da to napišem na blog, hodočastim omiljene blogove, istražujem nove....
Kada apstiniram (ulijenim se), onda mi je sve teže ponovo se vratiti. Kao da se sramim što me dugo nije bilo, «kako ću im, nakon toliko vremena, izaći pred oči»....
Razmišljala sam i o otvaranju novog bloga, okretanju nove stranice koja bi započela novim majčinstvom, ali sam, previše, sentimentalno vezana uz «stari» blog, ovaj blog.
Što se događalo? Kakve su novosti?
Krenimo redom.
Još uvijek radim. Redovito čujem pitanja «Kada ćeš na bolovanje/porodiljni?», «Joj, kako radiš po ovoj vrućini?» i sl. Ne nosim vreće, ne varim, ne pjeskarim, ne skačem...Izdržava se, nekako. Hvala Bogu, dobro se osjećam.
Na prošlom pregledu, u mokraći, nađen mi je šećer pa, ovih dana, idem vaditi krv. Zbog toga mi kažu da sam «slatka trudnica», valjda... : )
Šalu na stranu, par sati prije pregleda najela sam se kolača i doktorica kaže da se ne brinem i da je, vjerojatno to razlog zbog kojeg imam zaslađen urin.
Apropo kolača: dobila sam 11 kg, do sada. Nije strašno.
Noge mi, baš, ne otiču. Nemam grčeve. Imam, samo, proširene vene. Ne na nogama, nego vaginalne vene. Kaže Muž da osjećaj nije loš ;)
«Neodgovorno» i u visokom stupnju trudnoće održavam seksualne odnose. Imam potrebu za bliskošću. I emocionalnom i fizičkom. S prvim djetetom Muž se brinuo je li to u redu ili nije, ali shvatio je da ga beba ne gleda, neće ga uhvatiti za «pišu» niti «ugristi», niti će imati noćne more : )
Planiram raditi do sredine srpnja pa na godišnji, a nakon godišnjeg prelazim na porodiljni koji mi započinje ponedjeljkom 08.08. Termin j e 21.09.
Kćer nestrpljivo očekuje «sekicu Saju». Za sada nije posesivna. Ja sam «Lolina mama, Sajina mama i tatina ženica».
I dalje, redovito, ide na ultrazvuk samnom. Pažljivo gleda bebu i sluša što «teta doktojica» priča. Ne znam koliko shvaća, ali čini mi se kao da sve razumije. Makar intuitivno.
Neki dan sam je pitala, kada je tražila da joj kupim lizaljku «Tko je tebe kupio mami i tati?». Malo je zastala, u čudu me pogledala i rekla «Nitko mene nije kupio». Onda je pitam «A kako si nam došla? Kako si došla kod mame i tate?». Ni pet ni šest, k'o iz topa «Tata me napjavio, a mama jodila! Bila sam u tubuhiću». Eto!
Inače, Kćer, pelene nosi samo po noći, ponekad se probudi i kaže da bi piškila, redovito kaka i piški u kahlicu ili školjku, uveseljava nas izmišljenim pjesmicama i pričama i, stvarno, uživam u njenom intelektualnom napredovanju. Vodimo prave, male, razgovore.
Uređenje novog stana, NAŠEG stana je u tijeku...Čak sam i ja, jučer, skidala tapete. Moram, nekako, doprinijeti. Ne mogu, samo, gledati (...)
Ne mogu, niti, sada, nastaviti pisati jer šefica ima specijalne zadatke za mene...
Pusa!