I am baaaaaaack! : )
Imam neki čudan odnos prema blogu. Kada pišem onda se zalaufam i stalno vrtim, u glavi, teme o kojima bih mogla pisati ili, kada se dogodi nešto zanimljivo, jedva čekam da to napišem na blog, hodočastim omiljene blogove, istražujem nove....
Kada apstiniram (ulijenim se), onda mi je sve teže ponovo se vratiti. Kao da se sramim što me dugo nije bilo, «kako ću im, nakon toliko vremena, izaći pred oči»....
Razmišljala sam i o otvaranju novog bloga, okretanju nove stranice koja bi započela novim majčinstvom, ali sam, previše, sentimentalno vezana uz «stari» blog, ovaj blog.
Što se događalo? Kakve su novosti?
Krenimo redom.
Još uvijek radim. Redovito čujem pitanja «Kada ćeš na bolovanje/porodiljni?», «Joj, kako radiš po ovoj vrućini?» i sl. Ne nosim vreće, ne varim, ne pjeskarim, ne skačem...Izdržava se, nekako. Hvala Bogu, dobro se osjećam.
Na prošlom pregledu, u mokraći, nađen mi je šećer pa, ovih dana, idem vaditi krv. Zbog toga mi kažu da sam «slatka trudnica», valjda... : )
Šalu na stranu, par sati prije pregleda najela sam se kolača i doktorica kaže da se ne brinem i da je, vjerojatno to razlog zbog kojeg imam zaslađen urin.
Apropo kolača: dobila sam 11 kg, do sada. Nije strašno.
Noge mi, baš, ne otiču. Nemam grčeve. Imam, samo, proširene vene. Ne na nogama, nego vaginalne vene. Kaže Muž da osjećaj nije loš ;)
«Neodgovorno» i u visokom stupnju trudnoće održavam seksualne odnose. Imam potrebu za bliskošću. I emocionalnom i fizičkom. S prvim djetetom Muž se brinuo je li to u redu ili nije, ali shvatio je da ga beba ne gleda, neće ga uhvatiti za «pišu» niti «ugristi», niti će imati noćne more : )
Planiram raditi do sredine srpnja pa na godišnji, a nakon godišnjeg prelazim na porodiljni koji mi započinje ponedjeljkom 08.08. Termin j e 21.09.
Kćer nestrpljivo očekuje «sekicu Saju». Za sada nije posesivna. Ja sam «Lolina mama, Sajina mama i tatina ženica».
I dalje, redovito, ide na ultrazvuk samnom. Pažljivo gleda bebu i sluša što «teta doktojica» priča. Ne znam koliko shvaća, ali čini mi se kao da sve razumije. Makar intuitivno.
Neki dan sam je pitala, kada je tražila da joj kupim lizaljku «Tko je tebe kupio mami i tati?». Malo je zastala, u čudu me pogledala i rekla «Nitko mene nije kupio». Onda je pitam «A kako si nam došla? Kako si došla kod mame i tate?». Ni pet ni šest, k'o iz topa «Tata me napjavio, a mama jodila! Bila sam u tubuhiću». Eto!
Inače, Kćer, pelene nosi samo po noći, ponekad se probudi i kaže da bi piškila, redovito kaka i piški u kahlicu ili školjku, uveseljava nas izmišljenim pjesmicama i pričama i, stvarno, uživam u njenom intelektualnom napredovanju. Vodimo prave, male, razgovore.
Uređenje novog stana, NAŠEG stana je u tijeku...Čak sam i ja, jučer, skidala tapete. Moram, nekako, doprinijeti. Ne mogu, samo, gledati (...)
Ne mogu, niti, sada, nastaviti pisati jer šefica ima specijalne zadatke za mene...
Pusa!
