Malo koja životna odluka ima toliku težinu i toliko dalekosežne posljedice, čak i za vaše, eventualno, potomstvo, kao odluka o tome s kim ćete se vjenčati, odnosno s kim planirate provesti ostatak života (ajme, kako ozbiljno zvuči «ostatak života» : )).
O toj odluci, uvelike, ovisi hoćete li dane i noći provesti nesretni, zamišljeni, depresivni, anksiozni, hoće li biti narušeno, ne samo vaše psihičko, nego posljedično, i fizičko zdravlje.
Od materijalne stabilnosti, brak, odnosno partner/ica, može vas dovesti do materijalne ovisnosti i nestabilnosti, možete biti subjektom emocionalnog i fizičkog malteriranja.
Možda ćete se naći u situaciji samohranog oca/majke?
Hmmmm...To baš i nije nešto o čemu ste sanjali kada ste rekli «Da».
Učinite si veliku uslugu i pažljivo birajte partera.
Potrebne su vam neke osnovne socijane vještine kao što su npr. komunikacijske vještine, vještina rješavanja sukoba i efikasno nošenje s problemima. Međutim, jednako tako, vam je potrebna osoba koja posjeduje te vještine i koja želi, s vama, stvoriti ono što, gotovo svi, želimo i za čime čeznemo: osjećaj bliskosti, pripadnosti-intimnost.
Nažalost, ili na sreću, intimni odnosi nisu znanost, «kemiju» koja se dogodi među ljudima i bez koje, nejčešće, nema niti veze, nemoguće je predvidjeti, kontrolirati, mijenjati, mjeriti...
Zbog toga nam ljubav stvara tolike probleme, ali, možda baš zbog svoje neuhvatljivosti i nepredvidljivosti, i toliko užitaka.
Mađutim, ljubav, nikako, ne bi trebala biti slijepa. Nakon nekog vremena, potrebno je skinuti ružičaste naočale i p(r)ogledati osobu koja je pored nas.
Prvi korak: sreli ste osobu za koju mislite «da, to je to, potraga za partnerom je završena», nakon prvog naleta strasti, zaljubljenosti, hormonske oluje, važno je poraditi na emocionalnoj bliskosti, upoznavanju stavova i navika, proučavanju ponašanja koje nam može, uvelike, reći kakva nas budućnost s njom/njim očekuje. Joj, znam da zvuči neromantično i kao da pored sebe imate bijelog laboratorijskog miša, ali samo tako možete nekoga, doista,upoznati.
Vrijeme radi za vas. Zbog toga, uvijek, naglašavam kako je potrebno poznavati osobu s kojom ćete se vjenčati (ili živjeti zajedno) i ne vezivati se dok traje prvi nalet zaljubljenosti (cca 6 mjeseci kažu psiholozi).
Kroz upoznavanje stječe se povjerenje, možeš li mu/njoj vjerovati ili ne. Također vidiš možeš li se osloniti na dotičnu osobu da će zadovoljiti tvoje potrebe npr. za intimnošću, razgovorom, seksom....Zatim, vrlo bitno je da je osoba ozibljna u svojim namjerama tj.da je posvećena vezi, da ulaže u nju, da se želi vezati (naravno, ako oboje želite samo avanturu, i to je OK, bitno je da oboje želite isto). I, šećer na kraju, bitna je i seksualna kompatibilnost (npr.ne možete zamisliti oralni seks, a parter/ica je luda za tim), «kemija», strast, dodir...
Tih pet sila (poznavanje, povjerenje, oslonac, posvećenost, strast) koje drže vezu na okopu trebale bi biti, za skladnu vezu, podjednake snage. Ili makar većinu vremena da su podjednake snage.
Srce i razum trebaju biti u harmoniji.
Potrebno je, neko vrijeme, ostati u «sigurnoj zoni» kako ne bismo bili povrijeđeni i razočarani.
Nebismo smjeli zanemariti neku od sila koja vezu drži na okupu i sile trebaju jačati u slijedu, jedna nakon druge...
Konkretno: ne dopustite da vas ponese strast i vezu gradite, isključivo, na seksualnom odnosu, prije nego uvidite da je partner/ica posvećen vezi. Nemojte postati posvećeni vezi, očekivati ozbiljnu vezu, prije nego uvidite da se možete osloniti na partnera/icu (prije nego vidite da ste mu važni, da zadovoljava vaše potrebe).
Nemojte očekivati zadovoljenje svojih potreba niti pretjerivati, često na svoju štetu, u zadovoljenju njegovih ukoliko mu ne vjerujete, ukoliko nema povjerenja.
I zadnje: nemojte, slijepo, vjerovati sve dok nekoga ne upoznate i uvjerite se, više kroz djela, manje kroz riječi da se osoba ponaša autentično, da vas ne «mulja» (tu može pomoći upoznavanje partrerovih prijatelja-sličan se druži sa sličnim i obitelji-jabuka ne pada daleko od stabla).
Znate li kako se partner ponaša s djecom, što o njima misli? Kakvo mu je bilo djetinjstvo i odnos s roditeljima? Kako su završile i kakve su bile prijašnje veze? Slažu li vam se mišljena i stavovi oko bitnih stvari u životu?
Najbolje ćete upoznati, nekoga, kroz uzajamno «otvaranje», iznošenje svojih misli, stavova, iskustava, te kroz zajednička iskustva i različite situacije korz koje ćete prolaziti.
I za kraj: slijedite srce bez da izgubite razum!
P.S-Post je, ipak, za «malo starije» koji traže partnera za brak i ozbiljnu vezu. Potaknuta sam prijateljem koji se razvodi, s kojim sam jučer razgovarala, i sve većem broju razvoda u oklini te blogom brak, nadam se da autor blog-a neće zamjeriti (http://brak.blog.hr).
Teen generacija neka uživa u mladosti i zanesenosti, s dozom opreza i Durexom u džepu ;).
