ljeskanje

sitnice

evo, dok davor uživa u suncu i moru, ja vam šaljem malo kontinentalnih ćudljivosti vremena, ali tek u vidu jednog ugodnog i svježeg jutra, za kojeg nitko ne zna u kakav će se dan pretvoriti. Pakleno vruć, ili kišovit, novembarski... Jučer je bio vreli avgustovski dan, i moj posjet prijateljici koja stanuje u drugom gradu i s kojom se viđam tek svakih par godina, pretvorio se u susret koji mi je u moju torbicu potrpao sve najljepše komadiće jednog poslijepodneva... malo od hladnjaka zasjenjenog lozom, malo od voćnjaka plavog od modrih plodova šljive, ponešto i od njenog provlačenja rukama kroz kosu, i .... " ne znam kako da je ispravim, uvijek mi se očajno ukovrča, znaš već... "... malo od nescafea u dozama od kojih mi je tek jutros jasno zašto nisam mogla spavati.... te dovoljno da ne zaboravim, nekih starih pjesama uz gitaru koje je samo za moje uši odsvirao njen muž, a ona ga pratila zaljubljenim pogledom i glasom...
njene riječi, onako, više očima izrečene dok je on ustajao donijeti čaše, kao pitanje.... kod tebe? sve u redu? da, kažem, sve u redu...
one neke sitnice... to je u redu? da, manje više... u redu je.
sitnice...

Izgledalo je kao da smo se jučer rastale, kad sam joj u povjerenju pričala o tim nekim sitnicama koje život znače i koje su naše živote razlikovale bar onoliko koliko se razlikuju kava sa i bez šećera ili njena neukrotiva kosa od moje ravne kao metla, pa samo nastavljamo pričati tamo gdje smo jučer zastale... Ipak, taj privid neodijeljenosti vremenom, upravo je ono što i jest stvarno. Trenutak sadašnjosti u kojem smo uvijek to što jesmo, uvećani ili okrznuti za tko zna što.... ali ipak, mi. Vječni prezent našeg protjecanja, koji se na trenutak dotaknuvši s drugim, samo pomnije zagleda u vlastiti život a potom opet nastavlja teći, s možda i slučajno pospremljenim u torbicu, i više znanja o samome sebi... Ili to, pak, mi stojimo, kao stablo kojem smo samo list u krošnji... a privid protjecanja održava iluziju kretanja.

Ipak, koliko jučer bila bih joj rekla da joj je kosa zbilja očajna, ali danas sam joj rekla da joj je baš dobra, a nije...
nisam tako mislila.
v.