nigdje ljubljena...
Nigdje, ljubljena, neće biti svijeta do u nama...
R. M. Rilke
... Jer, što je naš svijet do slika na kojoj sloj po sloj, svaki je jedan trenutak ovjekovječen na platnu života. A oni polutrenutci, oni polutreptaji, oni tek zamahnuti kistom i zadržani u zraku, neučinjeni potezi... oni sanjani, i nedorečeni, neodredivi nijednom bojom i neopisivi nijednim oblikom, obrisi... to smo mi u svjetlu platna, i jedna stalna mijena dana i noći, koja mu daje čas svjetliji čas tamniji ton.
|