Misao na Ljubav

17.11.2008., ponedjeljak

Dragi moji prijatelji!

Vjerujem da je među vama puno onih kojima želite pomoći...
Volio bih ljudima oko sebe...zacijeliti rane Kristovim milosrđem i ljubavlju...
Dotakuti dubinu srca svojih bližnjih Kristovom svjetlošću iz moga srca!
Volio bih donositi drugima vjeru i biti radostan sa svojim prijateljima u Kraljevstvu Božjem.
I kako je Isus rekao da je Kraljevstvo Božje među nama treba da ga mi stvorimo ljubavlju za sve ljude, osobito za one koji ne poznaju Božju ljubav...
Pozivam vas da zajedno molimo za sve naše bližnje kojima želite donijeti Isusa- utjehu i nadu
te da molimo Krunicu Duhu Svetome da obnovi naša srca da mi budemo vjerni svjedoci te vječne ljubavi i beskrajnog milosrđa onima kojima je to najveća potreba...
Sjetite se...i mi smo, po milosrđu, ljubavi i križu postali Kristovi...
Molim vas, u komentarima ostavite svoju želju da ćete moliti ovo barem do Božića svakodnevno!

KRUNICA DUHU SVETOM


Ova molitva Duhu Svetom potječe iz vremena pape Lava XIII. Papa je 5. svibnja 1895. u naputku katolicima da obavljaju devetnicu Duhu Svetom, savjetovao također kao poseban oblik molitve riječi: "Pošalji svoga Duha da obnovi svijet", preporučujući da se nastoji u ovakvoj molitvi. Iz ovoga razloga blažena Elena Guerra je sastavila ove zazive da isprosi dar Duha.

KRUNICA:

Dok se pravi znak križa govori se:

Bože u pomoć mi priteci.

Gospodine pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Svako otajstvo:
Molba za jedan dar
Ponovi se sedam puta

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet.

Otajstvo se zaključi:

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

Na koncu krunice zazivi Mariji.

1. Dođi, o Duše Mudrosti, odvoji nas od svjetovnih stvari i ispuni ljubavlju i željom za nebeskim stvarima.

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet. (7x).

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

2. Dođi, o Duše Razuma, rasvijetli naš um svjetlošću vječne istine i obogati ga svetim mislima.

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet. (7x).

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

3. Dođi, o Duše Savjeta i učini nas poslušnima tvojim nadahnućima i vodi nas putem zdravlja.

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet. (7x).

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

4. Dođi, o Duše Jakosti i daj nam snagu, postojanost i pobjedu u borbama

protiv naših duhovnih neprijatelja.

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet. (7x).

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

5. Dođi, o Duše Znanja, budi Učitelj naših duša i pomozi nam da vršimo tvoje pouke.

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet. (7x).

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

6. Dođi, o Duše Pobožnosti, dođi i boravi u našem srcu da zaposjedneš i posvetiš sve njegove osjećaje.

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet. (7x).

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

7. Dođi, o Duše Straha Božjega, vladaj našom voljom i učini da budemo spremni radije trpjeti svako zlo nego griješiti.

- Oče Sveti, u ime Isusovo

- Pošalji svoga Duha da obnovi svijet. (7x).

- O, Marijo, koja si sudjelovanjem Duha Svetoga začela Spasitelja, moli za nas.

ZAZIVI MARIJI

- O, Prečista Djevice Marijo, koja si u svom Bezgrješnom Začeću postala izabrano Svetohranište Božanstva, moli za nas.

- Da Duh Sveti dođe brzo obnoviti lice zemlje

Zdravo Marijo ...

- O, Prečista Djevice Marijo, koja si u otajstvu Utjelovljenja po Duhu Svetom postala prava Majka Božja, moli za nas.

- Da Duh Sveti dođe brzo obnoviti lice zemlje

Zdravo Marijo ...

- O, Prečista Djevice Marijo koja si u molitvi s apostolima u cenakulu napunjena Duhom Svetim, moli za nas.

- Da Duh Sveti dođe brzo obnoviti lice zemlje

Zdravo Marijo ...

Pomolimo se:

Neka dođe tvoj Duh Gospodine i oblikuje nas iznutra svojim darovima: neka stvori u nama novo srce da se možemo svidjeti tebi i neka nas uskladi s tvojom voljom.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Slijede Litanije ili Zazivi Duhu Svetom.

Na koncu:

Pošalji Duha svoga za novo stvaranje.

I bit će obnovljen svijet.

Elena Guerra

Moliti treba srcem i jasno i iskreno. Ova molitva treba postati dio našega srca...
Pokažimo sada koliko smo doista Kristovi.
Mir i dobro!
- 19:44 - Komentari (26) - Isprintaj - #

14.11.2008., petak

Poduži post, ali nađi vremena da pročitaš ga cijelog

Mnoge stvari za čovjeka neizbježne su. Svi smo stvoreni po istom kalupu, slično razmišljamo, mislimo, radimo, svi smo vrlo slični. Ono što tek novopridošlog čovjeka čeka u svijetu nisu strašno lijepe stvari. Naprotiv čekaju ga ogrebotine, čeka ga hladnoća i bezobzirnost, čeka ga za njegovo nadanje i njegovu dobrotu ismijavanje i grubost. I sve te rane, veće ili manje utječu na naš karaker. Vjerujem da je svaki čovjek rođen dobar i svet, doduše različitog karaktera no sa željom da ljubi.
Dakle svi mi, smo rođeni sveti.
Što je čovjeku dakle danas potrebno da bude sretan?
Ili preformulirat ću: Što je čovjeku potrebno da bude zadovoljan sa svojim životom, svojom okolinom i samim sobom?
Poniznost.
Jer poniznost za da čovjek nije stvoren sam za sebe,
ona zna da se svoja sreća ne može ostvariti po svome kalupu razmišljanja, stvaranja i djelovanja, ona za da je smisao u nečemu mnogo višemu, ona vidi to mnogo više, ona prepoznaje to u svakodnevnici, ona se nada i vjeruje i Onome koji je smisao, daje povjerenja Stvoritelju, ona uvijek gleda i osjeća Njegovo prisutstvo, ona zna koliko je čovjek slab i nesretan bez Boga, ona zna da je vrednije trpiti zlo negolo griješiti, ona ne shvaća da je ponizna nego darovana, ona je blaga i nježna i strpljiva, ona zna koliko je silno i beskrajno voljen od Boga i koliko je milosrdan Bog čovjeku.

Mislim da bi se svi mi, a ja prvi trebali ozbiljno zapitati kakva je naša vjera, a prije svega kolika je ljubav, kakvi su plodovi...
Bog danas govori ovo:
Ja dajem sve. Svu moć i darove svojoj djeci kao što sam i dao dok sam bio s njima da u moje ime izgone đavle i liječe. Danas govorim vama kao i njima: Nemojte se radovati zbog toga što vam se đavli pokoravaju, nego zato jer su vam imena zapisana u Nebo.
Ali danas među vama ne nalazim predanost srca koju tražim. Ja tražim da se potpuno predate meni. Da vam ništa ne bude toliko vrijedno koliko moja Riječ.
Ja tražim obraćenja srca: u načinu razmišljanja, u načinu djelovanja i življenja. Svih vas dobro poznam i znam vaše slabosti. Poznam vaša kajanja. Ali ja vama ne mogu dati svoje darove ako ih vi ne želite primiti. Svih vas ljubim i darujem kao svoju djecu. Uvijek zaboravljam na vaše grijehe, oni su ništa prema mojom ljubavi. Nijedan grijeh ne može me odvojiti od ljubavi za vas jer uvijek ćete biti i ostati moja djeca. Da biste razumijeli moju ljubavi svoje poslanje tražim od vas poniznost srca. Samo tako moći ćete primiti darove kojih niste ni dostojni, no ja dajem premilosrdnom rukom uvijek obilno.
Imena vaša zapisana su u Nebo ako vam je srce uz mene. Ja ne tražim hvale usana, već srca. Mrske su mi i odvrate molitve i hvale usana bez srdaca. Pa ipak sve vas silno volim i svih vas želim obnoviti od rana vaših grijeha kojih niste ni svjesni.

Moramo se prestati zavaravati da smo tobože pravednici. Nismo, nismo, nismo. Gori smo od onih grešnika ako to mislimo. Ja sam grešnik. Danas sam grešio. Danas sam bio neposlušan Bogu. Svjesno ili nesvjesno. Namjerno ili nenamjerno. I danas hoću da budem blizak Bogu jer vjerujem u Njegovu ljubav prema meni slabome, i hoću da budem poput Isusa.
Nije strašan grijeh, strašno je što se mi ugnjezdimo u grijehu i mislimo da smo dobri. Ne pokušavamo biti bliži Bogu. Dovoljni smo sami sebi. Sve je to oholost.
Ali oholost ničemu doborm ne dovodi. Bog kaže: Idi, slobodan si. Ja te ljubim, sve sam ti darovao sve ću ti dati, vječnu i sadašnju radost, smisao, sve...Samo mene prihvati...aho hoćeš...

Osjećate li vi kolika je ta Božja Ljubav?
Čak Bog toliko voli da pušta čovjeka slobodnog makar ga neizmjerno ljubi.
Za mene je to prestašno. Ostajem bez daha.

Kad nemamo Boga mi smo posvađani sa sobom. Da. Nismo toga ni svjesni. A ubija nas i naš prazan i isprazan i škrt način razmišljanja.

To je kao kad si posvađan sa nekim koga voliš a misliš da si u pravu. U glavi si utuviš: Ja sam u pravu. Što on zna? Ja ću po svome! Ja sam pametniji. Ja sam bolji!
I upravo to rađa tolikom ljutnjom, strašnim neizdrživim nemirom, i groznim posljedicama.
Tek kad čovjek shvati i promisli: Ma čekaj, možda ipak nisam u pravu... Možda ipak ne vrijedi se svađati i sukobljavati. Možda je ipak bitnije da se razumijemo. Možda nisam dobro postupio.

To je ono što rađa vjerom. Poniznost! Koja ne zna da je poniznost!
Blagost koja ne zna da je blagost, mudrost koja ne zna da je mudrost!
Ljubav koja ne zna da je ljubav!
„Kada te to vidjesmo Gospodine?“


Prazna su naša razmišljanja ako su bez ljubavi. Samo smo kostur bez tijela. Ili tijelo bez duše.
Žalim danas ljude. Žalim i sebe. Plačem nad sobom i drugima. Nešto u srcu se mijenja.
Nema više: Ti si kriv! Ja sam kriv! Nema.
Postoji samo. Ah čuj, ni ti ni ja nismo bili svjesni čemu vodi ovo što činimo. Nismo bili svjesni koliku moć dajemo svojim riječima i djelima.
Ništa, ni jedan pokret nije bez razloga ni bez smisla, pa isto tako, ni riječ, ni misao.

Užasno smo gladni i bjedi.

Puno toga želim još napisati ali misli mi se previše mrve. A osjećaji previše naviru pa mi je teško to kontrolirati.

Samo vas molim... Budite iskreni prema sebi i prema Bogu. Budite kao djeca, sve iznova naučite. Sve staro odbacite. Zaodjenite se plaštom čistoće i poniznosti.
Budimo ljubav prijatelji. Ljubav jer samo ona je bitna...
I molim vas da se pomolite za mene. Recite Bogu barem jednu riječ za mene. Onako iskreno i otvoreno. A ja govorim Bogu za vas svakog pojedninačno: Bože oni su divni. Prekrasni su. Nijedna zvijezda nije sjajna koliko tvoja ljubav za nas. Blagoslovi ih. Oče, daj da budemo tvoji, cijeli. Svatko od njih vrijedan je moje siromašne ljubavi...
Amen

- 23:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.11.2008., nedjelja

Tek misli svakodnevnice

Temelj naše vjere je zavoljeti sebe u zdravom smislu. Zavoljeti svoj način izražavanja, poštovati svoje misli, poštovati svoje želje, voljeti svoje tijelo, na taj način da budemo zahvalni za njega, a ne misli da smo ružni ili odvratni... To se Bogu nimalo ne sviđa.
Ta sam Bog nas je stvorio i sam Bog nas voli.
Ne trebamo biti sveti da nas On voli. Čovjek treba naučiti voljeti sebe pa makar bio ogorčen, frustriran zbog vlastitih pogreški. Osjećaj grešnosti ne smije voditi ka očajanju već prema Božjem milosrđu. Što je čovjek grešniji to je veće Božje milosrđe i ljubav, to Bog više želi potaknuti čovjeka da bude sretan. Da shvati vjerom koliko je voljen.
Vjerujem da je strah prvi koji uzrokuje naše grijehe. Svatko od nas rođen je kao dijete čisto i nevino, te odgoj najviše djeluje na mladoga čovjeka u oblikovanju svojih misli,djela i želja.
Strah da nećemo biti voljeni od okoline čini nas takvim da činimo ono što zahtjeva okolina.
Dakle prestajemo biti svoji. Biježimo od sebe. Ne volimo sebe dovoljno.
I bolje rečeno, čovjek ne voli sebe onakvog kakvog ga je Bog stvorio. A Bog nas je stvorio na radost! Na ljubav. Na dobro, ne na zlo.
Znači, kad hoćemo ono što okolina hoće, postajemo robovi okoline koja oblikuje naše misli.
Što je grijeh? Zašto griješimo? Zašto ne bismo bili čisti poput Marije i isusa?
Čovjek da bude čist mora postati dijete. Ljudi često misle kako djeca ne razumiju što se oko njih događa... A odrasli tobože razumiju?
Dijete vidi roditelje koji ga vole. A to dijete silno voli roditelje. Ono se želi igrati, želi ljubiti, grliti, smijati se... Ono želi učiniti radosnim onoga koga voli... Pa makar ne razumije što tada osjećaju roditelji. Koju radost dobivaju. Dijete je spremno upoznati ljude i zavoljeti ih kao svoju majku i svog oca.
Dijete koje je voljeno na ispravan način, uči voljeti. Dijete ne poznaje riječi niti misli da osudi nekoga. Ono je spremno voljeti i razumijeti.
Baš zato je dijete naljepši primjer svetosti.

Nije na nama da bježimo od svoje grešnosti, bojeći se samih sebe, svojih misli i grijeha.
Bježiti od sebe, znači bježati od Boga.
Na nama je da shvatimo sebe, kad shvaćamo, razumijemo, a kad razumijemo, volimo.
Nama je shvatiti i prozreti sebe, upoznati sebe, svoje misli, svoje želje, jer puno je toga čega smo robovi, a da toga nismo svjesni.
Tek kad postanemo svjesni sebe, svojega ropstva, shvaćamo zašto grešimo.

Isto svaki čovjek jest svet. U svakom čovjeku nalazi se nešto zbog čega je prekrasan.
Tek kad to shvati, postane dijete, počinje ljubiti.

I još sam o nečemu mislio.

Ono što znam, znam da je ništa. Isprazne tlapnje su kad vjerujemo da netko zna sve odgovore na svijetu. Tko je Boga vidio? Nitko. Svi samo nešto pričaju o Njemu, no treba Ga osjetiti, treba Ga doživjeti, spoznati.
Čak i tada kad čovjek spozna ljubav u svom srcu, zna da je to ništa. Samo preveliki dar.
Bogatstvo je znati da sam prazan i da je svaka punina od Boga. Ničim zaslužena, ničim zarađena.
Znam da ništa ne znam.

Čovjeku danas je puna kapa priče. On ne želi priču. On želi osjet. On želi nešto u srcu.
Boga u srcu. Jer puno njih samo mahnita besmisleno. Bez cilja, bez razloga. Samo prazno...
Nemojte suditi te ljude. To sam mogao biti ja. To ste mogli biti vi. Oni koji ne znaju da su voljeni i koliko su voljeni. Jer svatko tko ne zna koliko je voljen griješi.

I sad nas Isus svih pita: Hoćeš li ti dati ljudima moju ljubav?

Ja ću pokušati. A ti, hoćeš li ti?

- 14:13 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.