Misao na Ljubav

<	siječanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pao sam na Zemlju kao nedozrela krušva iz nebeskog vrta. Sjećanje polako sivi kao stara fotografija. Ali srce te neprestano tjera da misliš i voliš ljude kao svoju braću. Na poticaj drage prijateljice započeo sam pisati. Nadam se da će vam se sviđati i da ćete se pronaći u ovim iskrenim riječima i to cijeniti.
Želim da vam dolazak ovdje bude mir i okrepa duši i srcu.
Svima vama braćama i sestrama želim mir i dobro!

Linkovi

Preporučam vam svima krunicu Duhu Svetomu
jer vjera bez Duha ito je kao vjera bez ploda.
Naša vjera treba biti oplođena snagom, ljubavlju i životom Duha
u poniznosti...

Nastavljamo ono što je Leticia započela!
Zajednička molitva sv. krunice za p. Luku

Radosna otajstva
1 desetica - magdalena
2 desetica - tvojim tragom
3 desetica -Veronika, ljubljena
4 desetica - Skolastika
5 desetica - Leticia

Žalosna otajstva
1. desetica - andjel, magdalena
2. desetica - osmjeh1
3. desetica - masora
4. desetica - Timotej
5. desetica - cruce

Slavna otajstva
1. desetica - rijeke žive vode..
2. desetica - Apstraktna misao
3. desetica - nemarni stvor
4. desetica - Dido
5. desetica - Leticia

Otajstva svjetla
1. desetica - katarina
2. desetica - mariela, ljubavna partitura
3. desetica - Nada
4. desetica - ossimpleljubica
5. desetica - blago meni

Molimo i jedni za druge jer među nama treba vladati razumijevanje i prijateljstvo, ponizna ljubav.
Mi smo crkva. Mi gradimo kraljevstvo Božje na zemlji...
sjetite se toga...

moj svetac zaštitnik- sv. Franjo

oni najbliži i najvjerniji Isusu, sv. Petar i sv. Pavao

ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA
UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOMU!

Charles Caleb Colton
"Najveći prijatelj istine je Vrijeme, njen najveći neprijatelj je Predrasuda, a njen stalni pratilac je Poniznost."

Jefferson Davis
„Ne budite nikad ponizni pred oholima, niti oholi pred poniznima“

Martin Luther
"Prava poniznost nikad ne zna da je ponizna; kad bi to znala, bila bi ohola."

25.01.2009., nedjelja

prepisano iz knjige "Moć pozitivnog mišljenja" Vincenta Normana Peala

„Evo deset pravila za postizanje djelotovrnih rezultata molitvom:

1. Svakoga dana odvojite nekoliko minuta. Ne govorite ništa. Jednostavno mislite na Boga.
Tako će vam um postati duhovno prijemčiv.
2. Potom se molite naglas, uslužeći se jednostavnim, običnim riječima. Recite Bogu sve što vam je na umu. Ne mislite da se morate služiti sterotipnim pobožnim frazama. Govorite Bogu svojim vlastitim jezikom. On ga razumije.
3. Molite se svakodnevno, pri svakodnevnom poslu, u tramvaju ili busu. Služite se kratkim molitvama zatvorivši oči kako biste se nakratko odvojisli od svijeta i usredočili na Božju prisutnost. Što to više budete činili svaki dan, bit ćete bliže Bogu.
4. Nemojte uvijek tražiti nešto kad molite. Ustvrdite kako ste Božje blagoslove već primili, i većinu vremena u molitvi zahvaljujte Bogu.
5. Molite se s uvjerenjem da iskrene molitve mogu dosegnuti i prožeti vaše voljene Božjom ljubavlju i zaštitom.
6. Nikada se u molitvi ne služite negativnim mislima. Samo pozitivne misli daju rezultate.
7. Uvijek pokazujte spremnost da prihvatite volju Božju. Tražite što god želite, ali uvijek budite spremni na ono što će vam Bog dati. To će možda biti bolje od onoga što ste tražili.
8. Vježbajte stav prepuštanja svega u ruke Božje. Tražite sposobnost da učinite najbolje što možete i s povjerenjem prepustite rezultate Bogu.
9. Molite se za ljude koje ne volite i koji su se loše ponijeli prema vama. Ogorčenost je najjača sila koja ometa duhovnu moć.
10. Načinite popis ljudi za koje se molite. Što se više budete molili za druge ljude, posebno one koji nisu povezani sa vama, to ćete više rezultata postići svojom molitvom.“

To bi bilo to u vezi ove prekrasne knjige „Moć pozitivnog mišljenja“. Prepuna je prelijepih iskustava kako su ljudi prihvatili život u skladu sa evanđeljem.
Navest ću neka svoja iskustva. Svaki put kad se molite mislite na to da ste već to postigli. Budite uvjereni u to. Zamišljajte to kao već istinito. Ali prije provjerite jeli to što želite volja Božja- dakle ako je cilj ljubav i sredstvo. Imajte na umu riječi: „Što god zaištete s vjerom, bit će vam.“ Molite često zajedno jer „gdje su dvojca ili trojca sabrana u moje ime tu sam i ja među njima.“
Imajte veliku vjeru da kad molite znate da je Isus uz vas. On je uvijek tu. U nama.

Moram vam biti iskren. Ljudima sam često tražio mane i podsvjesno ih vrijeđao. Nikada nikoga nisam izrekao uvredu riječiam, ali mislima jesam. I to je grijeh.
Ono što mi mislimo to izvire iz nas. Pa dobro je Isus rekao da iz obilja srca usta govore.
U mojem srcu bila je velika ogorčenost, ljutnja, osjećaj krivnje, nezadovoljstvo, i normalno da je produkt svega toga bio grijeh. Mi nemamo pravo nikog suditi. Ono što je netko rekao u datom trenutku, uvredu ili psovku, ili bilošto- mi nemamo pravo suditi tome čovjeku.
Jer ne poznamo njegovo srce. Klonite se svakog osuđivanja, suđenja, ogovaranja i ljubimo zajedno jedni druge kao sami sebe.
Mi smo zapravo stvoreni na ljubav. Ako je naše srce povrijeđeno, može li dati ljubav?
Mi želimo voljeti. To je duboka istina o čovjeku. Mi svi to želimo. Zato nas Bog ljubi. Jer smo od Boga. Zato je On uvijek uza nas. Uvijek nas razumije. Vjeruj u to.
Polazeći od sebe, vrlo malo ja svjedočim Boga. I zbog toga mi je žao. Ali stvarni problem je moj nedostatak prave vjere. Što znači biti katolik?
Na papiru napisano, kao državljanstvo?
Katolik znači ljubiti Krista i ljude svim srcem. Ali mi ne možemo sami. Nemojte pokušavati biti sveti, kao ja naprimjer, bez Boga, bez Isusa, bez Duha Svetoga.
To je uludo potrošen posao. Čovjek kada je svjestan da je voljen, on voli. Čovjek koje je voljen, voli.
Nemojte očajavati nad sobom i nad svojim grijesima, nemojte živjeti u samosažaljenju kao što sam ja proveo pa skoro godinu dana. Čovječe, ne zatvaraj svoga srca onome koji te silno voli.
Mi griješimo, jer u nama nedostaje ljubavi, povjerenja, vjere.
Dakle, pokajmo se za sve, obratimo se potpuno od svega. Nemojmo plakati za učinjene propuste. Nisi bio svjestan toga. Raduj se i ljubi jer si voljen.
Mi kad grešimo,u ljutnji, strahu, zapravo dopuštamo sebi da budemo povrijeđeni.

Još bih nešto rekao vezano za misli i molitvu. U zadnji tjedan dana tražim u ljudima oko sebe, vrline. Tek kad uvidimo vrline, zapravo možemo i voljeti. Ljudi koji mi nisu bili simpatični, odjednom su mi dragi. Uvijek je u nama problem.
Pomislim nešto dobro za drugoga, shvatim koliko se dobro i ostvarilo. Mi stvaramo okruženje u kojem ćemo živjeti. Za mene je to prestrašna spoznaja.
Mi možemo promjeniti čitav naš svijet. Kad bi htjeli.
Dakle, događalo se i ovako: Vidio sam nekog dječaka u busu neki dan. Bio je malo pognute glave, zamišljen i tužan. Uperio sam u njega pozitivne misli. Molio za njega, za roditelje i prijetelje, i na izlasku iz busa, on se smješio!
Kad sam došao u vlastito okruženje, među prijetelje, shvati sam koliko su mi odsjednom dragi. I koliko oni mene više primjećuju.
Zapamtite ovo: Onu sliku koju stvorimo o sebi i drugima i o svijetu takvi ćemo i postati u stvarnosti.
Tvoje misli te oblikuju. Ne sramim se priznati da u mislima ponekad opsujem. To mi je prije bila navika. Naravno da se ne opravdavam. Dugo vremena me je to strašno mučilo. Bile su to kao prisilne misli koje nisam želio imati, ali sam ih izgovarao iznutra.
Mislio sam da sam i bolestan. Zaboravio sam da iz obilja srca, usta govore.
I ako se ijednome od vas to događa, da u mislima vrijeđate, psujete kažem vam da se ne bojte.
Ne bojte se!
Družite se svakodnevno sa Isusom, budete mu dobar prijatelj, predajte mu sve i sve zlo će nestati. Predaj svoju ljutnju. Ona ti škodi. Predaj svoj strah, on ti škodi.

Ispričat ću vam i moju najljepšu molitvu. Sjedio sam pred Milosrdnim Isusom oko 2 sata. Ništa nisam rekao. Ali sam slušao. Bila je to najljepša molitva u kojoj je splasnula sva moja ljutnja i ogorčenost.

Da ne dužim, volim vas svih! Bog vas voli. Vjerujte u to.

- 19:33 - Komentari (19) - Isprintaj - #

13.01.2009., utorak

Anthony de mello o svjesnosti početak

O buđenju

Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udavaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, i umiru spavajući, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, kršćani, nekršćani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista čudan paradoks. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Muči ih noćna mora.
Prošle godine čuo sam na španjolskoj televiziji ovu priču o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac viče: "Ustani, moraš ići u školu!" Jaime kaže: "Neću ići u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." reče Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i treće, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "Čuj, ja ću ti reći tri razloga zašto moraš ići u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš četrdeset i pet godina; i treće, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igračkama.
Većina ljudi reći će vam da bi željeli izaći iz dječjeg vrtića, ali nemojte im vjerovati. Nemojte im vjerovati! Sve što žele da učinite za njih je da im popravite njihove potrgane igračke. "Vratite mi moju suprugu. Vratite mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono što žele - žele nazad svoje igračke. To je sve što žele. Čak i najbolji psiholozi će vam to reći, da ljudi u stvari ne žele ozdraviti. Ono što žele je olakšanje, ozdravljenje je tegobno.
Buđenje je, naime, neugodno. U krevetu vam je lijepo i udobno, buđenje vas razdraži. To je razlog zašto mudar guru nikada neće pokušati probuditi ljude. Nadam se da ću ovdje mudro postupiti i da vas ničim neću pokušati probuditi ako spavate. To zaista nema nikakve veze sa mnom, čak i ako ću vam ponekad reći: "Probudite se!" Moj posao je da se bavim svojim stvarima, da plešem svoj ples. Ako ćete od toga imati koristi, dobro, ako ne, šteta! Arapi bi rekli: "Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u močvari raste trnje, a u vrtu cvijeće."

Hoću li vam pomoći na ovim duhovnim vježbama?

Mislite li da bih ikome mogao pomoći? Ne! O ne, ne, ne, ne, ne! Ne očekujte da ću ikome pomoći. Isto tako mislim da neću nikome naškoditi. Ako vam ovo naškodi, sami ste krivi, a ako vam pomogne, vi ste zaslužni. Zaista ste uspjeli! Mislite li da vam ljudi pomažu? Ne, ne pomažu vam. Mislite da vas ljudi podupiru? Ne, ne podupiru vas.
U jednoj terapeutskoj skupini koju sam vodio bila je prisutna jedna redovnica. Rekla mi je: "Imam osjećaj da me moja poglavarica ne podupire." Upitao sam je: "Što želite time reći?" Odgovorila mi je: "Moja poglavarica, provincijalka, nikada se ne pojavljuje u novicijatu u kojem sam ja magistra. Nikada. Nikada ne kaže niti jednu riječ pohvale." Rekao sam joj: "Dobro, sada ćemo napraviti jedan mali igrokaz. Zamislite da poznajem vašu provincijalku. U stvari, zamislite da točno znam sve što misli o vama, i kažem vam (igrajući ulogu provincijalke): ‘Znaš, Mery, nikada ne dolazim u novicijat zbog toga što je to jedino mjesto u provinciji koje je bez poteškoća, gdje nema problema. Znam da si ti tamo poglavarica i da je zato sve u redu.’ Kako se sada osjećate?" Rekla je: "Odlično se osjećam." Onda sam joj rekao: "Dobro, hoćete li sada, molim vas, izaći iz prostorije na minutu ili dvije. To je dio vježbe." Nakon što je izašla, rekao sam ostalim članovima skupine: "Još uvijek sam njezina provincijalka, u redu? Ova Mery, koja je izašla van, najgora je magistra novakinja koju sam ikad imala u cijeloj povijesti provincije. U stvari, nikada ne posjećujem novicijat zato što mi je teško gledati što radi. To je upravo užasno. Ali ako joj kažem istinu, to će samo pogoršati stanje u novicijatu, novakinje će još više trpjeti. Za godinu ili dvije dobit ćemo novu magistru koju sada pripremamo. Ove lijepe stvari koje sam joj rekla pomoći će joj u međuvremenu. Što mislite o tome?" Odgovorili su: "To je bila jedina stvar koju ste u tim okolnostima mogli učiniti." Zatim sam pozvao Mery natrag u skupinu i pitao je da li se još uvijek osjeća odlično. "O, da", reče ona. Jadna Mery! Mislila je da dobiva potporu, ali bila je u krivu. Problem je u tome što većinu onoga što mislimo i osjećamo stvaramo u svojoj glavi, uključujući i to da nam drugi pomažu.
Mislite li da pomažete ljudima zato što ste u njih zaljubljeni? No, moram vam priopćiti jednu vijest. Nikada u nikoga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste samo u svoje predrasude i nadobudne ideje o toj osobi. Uzmite si minutu vremena da razmislite o ovome: nikada ni u koga niste zaljubljeni, zaljubljeni ste u svoje mišljenje o toj osobi. Prestajete biti zaljubljeni kad se promijeni vaše mišljenje o osobi u koju ste zaljubljeni, zar ne? "Kako si me mogao iznevjeriti kada sam ti toliko vjerovao?", kažete nekom. Jeste li mu zaista vjerovali? Nikada nikome ne vjerujete. Ostavite se toga! To je samo jedan od načina na koji vam vaše društvo ispire mozak. Nikada nikome ne vjerujete. Vjerujete samo svom mišljenju o toj osobi. Zašto se onda žalite? Činjenica je da u stvari ne volite priznati da vam je prosudba bila slaba. To vam baš ne laska, zar ne? Zato radije kažete: "Kako si me mogao iznevjeriti?"
To je, dakle, to: ljudi u stvari ne žele odrasti, ne žele se mijenjati, ne žele biti sretni. Kao što mi je netko rekao tako mudre riječi: "Nemoj pokušavati usrećiti ih, samo ćeš upasti u poteškoće. Nemoj se truditi da naučiš svinju pjevati; tratiš svoje vrijeme i razdražuješ svinju." Kao neki poduzetnik koji je ušao u jedan lokal i vidio čovjeka s bananom u uhu! Razmišljao je: "Ne znam da li da mu to kažem ili ne. Ne, to nije moja stvar." Ali ta misao mu nije dala mira i nakon što je popio čašicu ili dvije, reče neznancu: "Oprostite, imate bananu u uhu." Neznanac upita: "Što?" "Imate bananu u uhu", ponovi ovaj. I neznanac ponovno upita: "Što ste rekli?" Ovaj se počne derati: "Imate bananu u uhu!" "Pričajte glasnije", kaže neznanac, "Imam bananu u uhu!"
Uzaludno je dakle. "Odustani, odustani, odustani", ponavljam si. Reci svoje i idi dalje. Ako su od toga imali koristi, dobro, ako ne, šteta!

- 21:51 - Komentari (23) - Isprintaj - #

09.01.2009., petak

Anthony de Mello- svjesnost

Lijepljenje na iluzije

Ako ste se na nešto prilijepili, vaš život je uništen. Ako na nečem visite, prestajete živjeti. O tome govore mnoge stranice Evanđelja. I do toga se dolazi shvaćanjem. Shvaćanje. Shvatite da je iluzija i to da je sreća isto što i uzbuđenje ili ushićenje. To je još jedna iluzija: da se do ushićenja dolazi ostvarivanjem želja. Želja rađa tjeskobu, i prije ili kasnije, donosi za sobom mamurluk. Kada se budete dovoljno napatili, bit ćete to spremni vidjeti. Hranite se ushićenjima. To je kao da trkaćeg konja hranite slasticama, kao da mu dajete kolače i vino. Tako se trkaći konj ne hrani. To je kao da čovjeka hranite lijekovima. Lijekovima se nećete nasititi. Potrebno vam je dobro, zdravo i hranjivo jelo i piće. Morate sve ovo sami shvatiti.
Još jedna iluzija je da to netko drugi može učiniti umjesto vas, da to neki spasitelj, guru, ili učitelj može učiniti umjesto vas. Čak ni najveći guru na svijetu ne može učiniti niti jedan korak umjesto vas. Sami ga morate učiniti. Sveti Augustin je to tako lijepo rekao: “Sam Isus Krist nije mogao učiniti ništa za mnoge od onih koji su ga slušali.” Ili da ponovim onu zgodnu arapsku poslovicu: “Kiša je posvuda jednaka, ali uzrokuje da u močvari raste trnje, a u vrtu cvijeće.” Vi to morate učiniti. Nitko drugi ne može vam pomoći. Vi ste taj/ta koji/koja mora probaviti svoju hranu, vi ste taj/ta koji/koja mora shvatiti. Nitko drugi to ne može shvatiti umjesto vas. Vi ste taj/ta koji/koja mora tražiti. Nitko ne može tražiti umjesto vas. I ako je ono što tražite istina, onda to vi morate učiniti. Ne možete se ni na koga oslanjati.
Postoji još jedna iluzija - iluzija da je važno biti poštovan, voljen i cijenjen, da je važno nekome ili nečemu pripadati. To je krivo. Odbacite ovu iluziju i naći ćete sreću. U našoj je naravi potreba da budemo slobodni, da volimo, a ne da budemo voljeni. Ponekad se na svojim psihoterapijama susretnem s jednim čestim problemom: “Nitko me ne voli. Kako onda mogu biti sretan(sretana)?” Objasnim mu(joj) to ovako: “Hoćete reći da u vašem životu nema trenutaka kada zaboravite da niste voljeni, da prestanete misliti da to i da ste sretni?” Sigurno da ima i takvih trenutaka.
Uzmimo, kao primjer, neku ženu koja se udubila u film. Gleda komediju i valja se od smijeha, i u tim blaženim trenucima zaboravila je da je nitko ne voli, nitko je ne voli, nitko je ne voli. Sretna je! A onda izađe iz kina i njezina prijateljica s kojom je gledala film ode sa svojim dečkom ostavljajući tu ženu samu. I počne ona razmišljati: “Sve moje prijateljice imaju dečke, a ja nemam nikoga. Tako sam nesretna. Nitko me ne voli!”
Mnogi siromašni ljudi u Indiji počeli su nabavljati radio prijamnike, koji su za njih prilično veliki luksuz. Čujete ljude kako govore: “Svi imaju tranzistor, ali ja ga nemam. Tako sam nesretan.” Dok svi nisu počeli nabavljati tranzistore, bili su savršeno sretni i bez njih. Tako je to i s vama. Dok vam netko nije rekao da ne možete biti sretni ako niste voljeni, bili ste savršeno sretni. Možete postati sretni a da niste voljeni, da ni za nikoga niste poželjni ili privlačni. Sreću ćete postići dodirom sa stvarnošću. To je ono što donosi sreću: dodir sa stvarnošću od trenutka do trenutka. Tu ćete naći Boga; tu ćete naći sreću. Ali većina ljudi nije spremna ovo čuti.
Sljedeća iluzija je da izvanjski događaji imaju moć povrijediti vas. Nemaju. Vi ste taj/ta koji/koja im dajete moć da vas povrijede.
Sljedeća iluzija: mislite da zaista jeste sve one etikete koje ljudi stavljaju na vas, ili ih vi sami stavljate na sebe. Niste, niste! I zato se ne morate na njih lijepiti. Onoga dana kad mi netko kaže da sam genij i kad to uzmem ozbiljno bit ću u velikoj nevolji. Možete li shvatiti zašto? Zato jer ću postati napet. Moram živjeti na toj razini, moram to zadržati. Poslije svakog predavanja moram saznati: “Da li vam se predavanje svidjelo? Mislite li još uvijek da sam genij?” Shvaćate? I zato morate pokidati etikete. Pokidajte ih i bit ćete slobodni! Nemojte se poistovjećivati s tim etiketama. To je nešto što netko drugi misli. Tako vas je on(na) tada doživio(doživjela). Jeste li stvarno genij? Jeste li skrenuli? Jeste li mistik? Jeste li ludi? Zar je to važno? Naravno, ako ostanete svjesni, ako živite od trenutka do trenutka. Kako je to divno opisano u ovim riječima iz Evanđelja: “Pogledajte ptice nebeske: niti siju niti žanju…..” (Mt 6, 26-28). Tako govori pravi mistik, probuđena osoba.
Zašto ste onda tjeskobni? Možete li sa svim tim tjeskobama dodati jedan jedini trenutak svom životu? Zašto se opterećivati sa sutrašnjicom? Postoji li život poslije smrti? Hoću li poslije smrti i dalje živjeti? Zašto se opterećivati sa sutrašnjicom? Uđite u sadašnjost! Netko je rekao: “Život je nešto što nam se događa dok smo zaposleni pravljenjem drugih planova.” To je patetično. Živjeti u sadašnjem trenutku. To je jedna od stvari za koju ćete primijetiti da vam se događa kada se probudite. Živjet ćete u sadašnjosti i moći ćete okusiti svaki trenutak koji proživljavate. Još jedan prilično dobar znak je kada čujete zvukove simfonije kako dolaze jedan za drugim bez želje da se zaustavite na bilo kojem od njih.

- 09:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.