utorak, 26.02.2008.
Pedofil je dobio ono što je želio...
...dakle, ne nadam se da će me ponovo zvati. Za mene je prekasno, već sam se zaljubila. Govore mi, kada si zaljubljen, ništa ne može poći krivo. E, tek tada meni ništa ne polazi za rukom. Ostajem sama i valjam se u blatu i rigotini lokalnih pijandura kod kojih sam zauvijek obilježena kao jedna od onih "koje prodaju tijelo za litru Pelinkovca". I još se očekuje od mene da hodam uzdignute glave, a pogledi nejebanih djevojčura me proždiru. Spašava me to što ne živim duhom u ovome svijetu, i ovih dana maštam samo o njemu. Smrznula sam sliku njegova lica dok spava, zakopala je duboko u svojoj duši, bojeći se da je ne otopi vatra koja me guta malo-pomalo. Zapamtila sam njegov pohotni izraz lica kada me gledao kad sam mu okrenula leđa. Pogledala sam ga nevino, preko ramena, a pramen crvene kose mi je ovlaš pomazio obraz. Baš onako kako bi on htio, da smije (pred ljudima). Čitala sam mu misli, jasno sam ih vidjela u njegovim očima, a njegove filozofske rasprave nisu me zanimale, bila je bitna samo njegova ruka koja je klizila po mom bedru. Ne voli diranje vršcima prstiju, to ga škaklja, ne voli ni grebanje, kaže da ga boli. A u ovome svijetu, da bih preživjela bol koju mi drugi nanose, moram uzvraćati istom mjerom, ni manje, ni više. Danas sam ga zaboravila, koračala sam u poderanim starkama kroz zelenu jutarnju svjetlost, samo sam jedanput dotaknula tlo. Bila sam svjesna zraka kojeg udišem, laganog povjetarca koji me njiše, dok se pokušavam ispraviti u svom lebdenju. Nisam se opirala toj struji koja me nosila, nisam se ni bojala kud će me odvesti, bitno je da putujem. Učinilo mi se da sam ga vidjela, plesao je na haubi crvenog auta, neobrijan i bos. Okrenula sam glavu iako sam željela zaplesati s njim. Probudila sam se usred livade, vrhovi moje kose plutali su u rijeci, gotovo ih je odsjekao pijani paladin koji se usudio vitlati svojim mačem tik uz mene. Njogov performans su s druge strane rijeke dolazili gledati djeca kiselo nasmijanih lica i oronule starice suhih očiju. Djeca su s istim smješkom gledala kako starice umiru izgovarajuči kletvu upirući prstom u mene. A ja sam gledala kako ta djeca padaju mrtva kao pokošena dok pepeo starica još nije odletio odnesen vjetrom. Na ovu livadu više ne idem, ostavljam paladina na toj rijeci, ne želim doći u napast da mu otmem mač i prerežem njime svoj vrat. Sama ću naći put nazad. Postaje mi hladno dok trčim bez kaputa, ali možda pozvonim na Pedofilova vrata da me ugrije u svom krevetu, da se bar prividno i nakratko osjećam voljenom.
- 20:45 -
četvrtak, 21.02.2008.
Brutalno me ozlijedio...
...kao da sam ponovno izgubila nevinost. Bila sam pijana i potpuno obrijana, a on je bio iskusan i unatoč alkoholu, znao je točno što radi. Sada mi je malo žao što sam ga izgrebla do krvi svojim noktima, ali ja tako obilježavam ono što posjedujem, pa bilo to samo na nekoliko sati. Bila sam njegova malena djevojčica, neiskvarena i naivna, a on je uživao u osjećaju pedofilstva. On ne zna što sam sve proživjela, ne zna da sam prljava, propala boginja, ali uživam u toj glumi. Tako me lako uzeo u naručje i točno sam znala gdje su sve potrebne stvari u mrklom mraku. Bio je grub, a ja sam mu uzvraćala istom mjerom i zabadala otrovane igle u njegovo tijelo. Disali smo sve dublje, a ja sam se suzdržavala da ne izbacim sav onaj alkohol iz sebe. Pao je na koljena oslijepljen ljepotom mog polugolog tijela i molio me da skinem sve. To je samo isprazna vanjština koja će kad-tad biti oštećena zubom vremena. Da me vidi iznutra, gadila bih mu se više od crknutog štakora. Ne zna kakva sam zaista i da vrištim kad god me dotakne. Da se barem mogu nakratko vidjeti njegovim očima da shvatim zašto sam tako posebna. Prošlo je dosta vremena otkad sam hodala podignute glave i čvrsto stajala objema nogama na zemlji. Prekršila sam mnoga obećanja, ali čekam svoje vrijeme, vrijeme bez suza i nepotrebnog rezanja. Čekam svoje vrijeme kad ću se moći vratiti na svoj oblak i sakriti od apsurdnih ljudi koji me osuđuju prije nego im i kažem svoje jebeno ime. Čekam da dođe red na mene da pokorim svijet i da ga teroriziram do masovnog samoubojstva. Sada sam jednostavno prezbunjena, možda sam zaboravila uzeti svoju podnevnu dozu lijekova. Griješim i gutam ih pohlepno, više nego što bih smjela, ali samo tako se mogu smiriti i zaspati. Zaobilazim pravila koje su mi postavili, spretno poput mačke, bojim se što će mi učiniti kad me uhvate, ali ne mogu biti gori od mene kakva sam ja prema samoj sebi. Neću im dopustiti da me ubiju, ne ovaj put. To mogu i sama.
- 20:31 -
nedjelja, 17.02.2008.
Alkohol te nije...
...dokrajčio, moja jedina Badb Catha, moja majko, moja crna vrano, živote, mudrosti, moja inspiracijo i prosvijećenje. Gledaš me dugo, i ne mogu ti se sakriti. Ponekad te ne mogu vidjeti, od oblaka dima mi suze oči, ali osjećam da si blizu. Majko, ovaj svijet me guši, ne mogu disati, osjećam kako se raspadam. Sve je teže i teže zadržati prisebnost, ali ti me uspijevaš raspoložiti uz koktel alkohola i tableta. Trujemo se, ali znam da u dubini duše mariš za mene. Voljela si alkohol više od mene i uživala u njemu dok sam se potpuno sama borila s demonima. Nisi obraćala pažnju na moje suze, svaki moj bolni vrisak si ušutkavala šamarom. Najgora jutra su ona koja bi počela čašom vina a nastavljala mojom trkom dok si me lovila s krvavim nožem u ruci. Tukla si me kao bespomoćnog psa lutalicu, sve dok ti nisam počela uzvraćati udarce. Uloge smo zamijenile. Kad sam ja postala krvnik, a ti žrtva, bez riječi si nestala i za mene si dugo bila mrtva. Bila sam Atena koja se izrodila iz Zeusove glave, majku nisam imala. Nikad me nisi slušala, nikad me nisi učila, ali prestala sam te odavno mrziti. Volim noći kada osjetim tvoje grudi na svom licu, vratim se u doba kada misliti ni govoriti nisam znala (ili htjela). Danas te ne puštam od sebe, ti ne ideš nikuda, a tebe plaši zluradi osmjeh na mom licu. Ne, neću te ozlijediti, iako je iskušenje preveliko. Sada sam između radosti i tuge i pomalo razmišljam o toj ludosti. Ali majko, moram te kazniti iako si mi gospodarica i znaš da ti spremam katastrofu zbog koje neću proći nekažnjeno. Trenutno ne razmišljam, ali izvući ću se gadnim lažima. Pratit će me osjećaj pasjeg skota, ali riskirala bih. Gledaj me, gledaj me, molim te! Čuješ li moje slabe otkucaje? Ovo ti je zadnja šansa, osjeti moju bol! Vruće mi je, prevruće, hvata me ludilo, molim te, daj mi još tih tableta! Peku me oči, iskopaj ih, molim te! Otjeraj ovu bol i prestani mi se rugati. Daj mi nešto oštro, samo jedan mali rez, vidjet ćeš da će poslije sve biti dobro. I opet ću se smijati.
- 21:45 -
petak, 15.02.2008.
Stojim gola pred tobom…
… a nemilosrdna kiša kaplje po meni, razmazuje šminku s mojih očiju, mokra kosa cijedi se po mojim leđima i grudima. Pokušavaš me zagrliti, a ja uzmičem. Padaš na koljena i pokušavaš obgrliti moje bokove svojim drhtavim rukama. Želiš ljubiti ono što si davno tako strasno i pohlepno ljubio. Bojim se više no ikad, ali ipak ti dopustim da me uzmeš u naručje i odvedeš svojoj kući. Nježno si me polegnuo na krevet i kad si me ispustio, sklupčala sam se, mokra i promrzla u kutu kreveta. Pravio si se da nisi uzbuđen, no meni nije promakla izbočina na tvojim hlačama. Zapalio si mi cigaretu, koju sam pohlepno pušila suzdržavajući se da ne zakašljem. Sjedio si pored mene i gledao me kao boginju. Nisam te gledala, pravila sam se kao da ne postojiš. Skinuo si se do gola baš kad sam povukla zadnji dim, vidjela sam da me želiš. Polako si dopuzao pored mene s namjerom da me ugriješ svojim tijelom. Ionako nemam kuda ove noći, dopustit ću da me zagrliš. Slušala sam tvoje duboko disanje, osjetila sam tvoje ruke kako prelaze preko mog tijela. Ljubio si mi leđa, centimetar po centimetar, a ja sam počela uživati. Istodobno sam počela plakati. Okrenuo si me prema sebi i ljubio mi suze koje su tekle u potocima. Zabijala sam glavu u tvoja prsa i počela vrištati. Zagrlio si me kao majka svoje tek rođeno dijete, a ja sam drhtala kao cvijetak usred bure. Ne znam koliko je to dugo trajalo, ali uspio si me smiriti. Brisao si mi suze i crne tragove šminke, a ja sam se osjećala umorno. Ponovno smo legli, licem u lice. Tvoja ruka na mom struku lagano je klizila gore-dolje. Mislila sam da ću zaspati, ali htjela sam te osjetiti. Približila sam ti se, poljubila tvoje usne, obraze, očne kapke, pohlepno i kao da je to zadnje što ću ikada ljubiti. Spustio si se ispod pokrivača i u mraku tražio ono za čim si čeznuo svih ovih mjeseci. Udario me grom. Obuhvatila sam tvoju glavu svojim bedrima i prstima te snažno hvatala za kosu. Željela sam biti pojedena, završiti cijela u tvojim ustima. Vratio si se do mog lica, sav mokar oko ustiju i tako životinjski miomirisan. Okrenula sam ti leđa i navalio si. Nismo spavali cijele noći, istraživali smo svoje granice i uživali u našoj ljubavničkoj mržnji. Kiša je padala cijeli idući dan, kao i noć. Iz kreveta nismo izlazili.
- 15:47 -
srijeda, 13.02.2008.
Ljubio si me...
...na plaži, a pijesak koji je ulazio u svaku moju poru, bio je ružičast. Ljubio si me i nije te smetala moja borba s demonima, moji vriskovi i zapomaganja. Ljubio si me dok sam gledala nagu preplanulu djevojku koja se kupala pokraj nas. Tad sam se zastidjela svoje blijede kože. Moja crna haljinica topila se pod tvojim prstima, pretvorila se u prah i bila odnesena vjetrom. Ovaj put se nisam opirala, čak sam te grlila i zabijala ti glavu u svoje grudi. Moji ožiljci bili su ti nevidljivi, čak i oni svježi, još krvavi. Dirao si me takav način da sam pomislila kako su kroz tvoje ruke prošle tisuće žena, sve jedna gora od druge. Ali ja ih sve nadmašujem, bit ću ti najgora ikad! Nakon mene počet ćeš voljeti muškarce, jer će ti ženski rod biti odbojan. Ali ostat ću neko vrijeme s tobom na našoj plaži jer uskoro pada noć i pojavljuje se Mjesec koji će nam se rugati gledajući tvoje tijelo kako se izvija od prebrutalne strasti, i moje, koje drhti od hladnoće i napada sveopćeg ludila. Ostvaruješ sve ono o čemu sam sanjala, još nevina i neiskvarena, čiste, neprodane duše, znojeći se pod pokrivačem radeći ono zbog čega sam se trenutak poslije sramila. Malo krvi na gaćicama nije me smetalo. Čula sam jeku glazbe koja mi je odavno poznata, i prešla sam u drugu dimenziju. Dotaknula sam stratosferu, a ti si plesao oko moje lomače. Tako lijep, tako poželjan i jebozovan. Gledala sam te očima smrtnice, ali pogled mi je bio ciničan. Dao si mi gutljaj vina, pazeći da te ne zahvati vatra. Željela sam osjetiti povjetarac na svom licu dok me plamen gutao. Ožiljci su počeli krvariti, počela sam vrištati. Zašto, oh zašto sam se smijala kad si plakao? Zašto sam plakala kad si me ljubio? Zašto sam te mrzila kad si me volio? I zašto si mi sve to opraštao? Sada si mi tako daleko, na drugom kraju galaksije, a ja izgubljena u svom plamtećem svemiru. Čekat ću te na onoj našoj plaži, sjedit ću na ružičastom pijesku dok mi valovi dodiruju promrzla stopala a sunce me zaslijepljuje. Čekat ću da se moj Antikrist vrati i da vodi ljubav sa mnom, dok se naga preplanula djevojka kupa pored nas.
- 16:53 -
petak, 08.02.2008.
Kao dijete...
...zaspala sam na tvojim rukama. Negativna energija u meni je utihnula. Smirio si me uspavankom i navukao smješak na moje usne. Kad se probudim, opet ću žudjeti za tobom. Poznaješ sve moje slabosti. Pitanje je vremena kada ću te povrijediti njima i znat ćeš da je vrijeme za rastanak i da ćeš se pretvoriti u pepeo. A ja ću već biti daleko. Upravljam našim životima i vodim te cestama koje vode nikuda. Ponekad vidim strah u tvojim očima, osjećam da misliš da gubim razum. Pa, nisi daleko od istine. Nasilne riječi izlaze mi iz ustiju koje razbijaju tišinu, razbijaju tvoj maleni svijet i pogađaju ravno u srce. Ostavljam ti krvave tragove svojih noktiju na leđima. Ne želim ti više pričati trivijalne laži, riječi su ionako beznačajne. Želim te silovati, upravo sada, želim da napokon shvatiš kakva sam uistinu. Pravit ću se da si mi najbolji prijatelj koji me nikada neće iznevjeriti. A znam da kad-tad hoćeš. Nije me briga kuda me ti vodiš, znam da je to negdje gdje želim biti. Poletjeli smo zajedno i ne želimo se vratiti na zemlju, mašemo jadnicima koji po njoj gmižu. S tobom sam sigurna makar otišli do mjesta gdje Nebo ljubi Zemlju kao najstrastveniji ljubavnik, upravo onako kako ti mene ljubiš. Pogledaj zvijezde kako plaču dok ne padne noć. Sakrij se sa mnom ispod tužne vrbe, odmorimo se, neka sati prolaze. Skini me polako, želim stajati gola pred tobom, želim tvoje ruke posvuda. Osjeti moju meku kožu. Osjeti kako duboko dišem. Skidam te, ogoljujem te do kostiju, upijam tvoj miris, postojiš samo ti. Mrsiš mi kosu jer ne znaš što bi drugo radio. Polako se gubim s tobom i pronalazim stvarnu sebe. Nešto predivno se upravo događa, tako senzualno i misterično. Paralizirana sam i hipnotizirana. Vrijeme je stalo, kreću se samo naša tijela. Ti si moja najdraža sjena, moja najdraža podsvijest, moj najdraži rob. Postojiš samo ti. Sada vidim vatru u tvojim očima, postaješ grublji, to mi se sviđa. Počela sam vrištati od užitka, imam osjećaj kao da ću ponovno umrijeti. Osjećam te cijelim tijelom, čitavim duhom dok nas sunce obasjava. Tko bi rekao da Antikrist može izgledati kao anđeo. Ovo je moj Raj, biti s tobom. Praznina je ispunjena, ja sam zadovoljena. Za ovakav užitak spremna sam ponovno prodati dušu, ali zasada ti samo dajem svoje srce jer znam da ga nećeš razbiti. Ionako je oduvijek pripadalo samo tebi. Ne bježim od ljubavi, niti ne žrtvujem svoju slobodu radi nje. Dosta mi je glupih igrica, želim samo ljubav od koje ću izgubiti glavu i živjeti za trenutke kao ovaj, pod tužnom vrbom. Imam svo vrijeme ovog svijeta, i čekat ću da ponovno budeš moj. Tako je zapisano u zvijezdama. Znam da me želiš, znam da me trebaš. I znam da nisi sretan bez mene. Putevi će nam se kad-tad sresti i sve ćeš mi oprostiti. Shvatit ćeš kako je biti u mojoj koži, i vidjet ćeš da nisam svetica koju si dugo vremena stavljao na tron. Pokvarena sam do srži, još više nego ti. I broj mojih ožiljaka na tijelu veći je od tvojeg i moji sporije zarastaju. Dosadili su mi jeftini muškarci koji bi rođenu majku ubili za ono što nosim pod suknjom. Da sam barem rođena kao Amazonka i da nemam nikakvih osjećaja vezanih uz njih, da mi služe samo kako bi zadovoljili moje životinjske porive. Ali što mogu, kada sam zaljubljena u ljubav koja pokreće moj mali svijet. I zato sam prokleta zauvijek.
- 13:39 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.02.2008.
Hipokritski bogomoljci...
...gledaju me s visoka. Zabranili bi mi živjeti, samo da mogu. Pričaju mi o svojim malim svetkovinama i nastoje me pridobiti, kao malo izgubljeno janje. Sole mi pamet a ja se pravim da uživam u tome dok se ne ispovraćam po prvom muškarcu kojeg sretnem. Ljudi protjerani iz raja osuđuju me. Gledaju me svojim buljavim očima iz kojih bukti zavist, a lice im puno gnojnih prišteva. Ja sam u sasvim drugoj atmosferi, čujem boje, vidim zvukove, bez LSD-a. Osjećam njihovo negodovanje, njihovu propast, njihove čireve i hemoroide koji će svaki čas eksplodirati. Ja sam samo zaigrana, sve dok ne raskrvarim koljena. Kasno je za novi početak, zapravo ga ni ne želim. Pastuh bez svog jahača proletio pored mene i osjetila sam njegov očaj, ne pripada nikome. Dozvala sam ga natrag. Pričala sam mu satIma. Pjevala sam mu, a on je plesao, čak se i smijao. Ne, ne želim te ukrotiti, želim da budeš ono što si bio prije, kada nisi imao gospodara. Kada nisi bio bičevan i danima gladan, umoran od svog života, na rubu samoubojstva, kada se nisi bojao da ćeš slomiti nogu i da će te upucati na licu mjesta. Oči su mu se zasuzile. Ima novu priliku, i iskoristit će je. Ali prvo ide u šumu sanjati o novom početku. Bez riječi me pitao želim li s njim. Pristala sam, ali ne na njegovim leđima. Hodat ću pokraj njega, kao da smo stari znanci. Slušali smo kako drveće razgovara, kako maleni cvjetovi, tek nikli iz zemlje, razdragano pjevaju. Pjevala sam s njima. Zatim sam pričala svima koji su me slušali kako sam kao djevica, čista, neokaljana ukrotila jednoroga.
Umorna od bježanja pred demonima i vatrenim kočijama sjela sam pod stablo. Snijeg do koljena, tragovi krvave bitke koja će se tek dogoditi. A moja vampirica drži me za ruku. Ne, ovo nije duhan što mi nudi, to je nešto zabranjeno. Povukoh dim, dva, tri. Želim još. Svijet se okreće prebrzo. Smijem se. Plačem. Zazivam majku. Sunce me zaslijepilo, želim ga uhvatiti. Nešto protrči ispred mene, poleti poput ptice, ostavlja za sobom srebrnkast trag. Želim poći za njim! Trčala sam šumom, moja vampirica pratila me u stopu. Našla sam ga kod jezera, bio je prekrasan. Nije bježao. Gledao me svojim prodornim očima dok sam koračala prema njemu. Kao da je želio da dođem. Stajala sam tik uz njega, omamljena njegovom ljepotom. Pogladila sam ga, zagrlila, ukrotila. Bio je moj.
Gledali su me u čudu i nevjerici. Zar sam ja zaista ona djevica iz legende? Jesam. Krenuli smo dalje. Pastuh se umorio i legao na livadu. Stisnula sam se uz njega. Visoko, duboko drvo. Zelena vlat trave nas je škakljala. Korijenje se omatalo oko nas. Nebo, zemlja, list. Sakriveni dišemo zajedno. Svjetlost, tama, raspadanje. Opet se smijemo. Iznad je ispod nas, oko nas je u nama. Ono što dolazi je prošlost. I tako zauvijek. Umirem s njim,a sutra se ponovno rađam. Bez njega, ostaje samo njegov leš pod onim korijenjem. Hipokriti ne vjeruju, samo odmahuju rukom i govore kako imam bujnu maštu, ili da sam sanjala. Zatim ne tjeraju na ispovijed njihovom bogu i tjeraju me da se molim za iskupljenje svoje jednom prodane duše. Ja padnem u trans, grčim se i tresem dok mi suze kapaju na jastuk, pa me ostave na miru i zaključaju u sobi. Mrzim ih, odavno priželjkujem njihovu smrt i pakao na zemlji. Tada bih mogla normalno živjeti.
"Nema raja za vječni život
I nema pakla gdje se grešnici peku
Ovdje i sada je dan našeg trpljenja
Ovdje i sada je dan naše zabave
Ovdje i sada su naše prilike i mogućnosti
Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemaš..."
The Satanic Bible: The Book of Satan
- 15:02 -
utorak, 05.02.2008.
Sve ostaje isto, ništa...
...se ne mijenja. Lišće uvijek pada u listopadu dok sam ja zatvorena u podrumu. Ljetna kiša mi ispire šminku s očiju dok njima pokušavam dočarati svoju sreću. Držim dah i pravim se da sam pod vodom. Brojim do 10, pa onda unatrag. Priča ponovno počinje dok gasim cigaretu na zapešću i bojim se idućeg potresa i otvorenih rana iz kojih šiklja krv. Ne, ovaj put nisam ja ubojica, ja samo pohlepno jedem anđeosku tortu za stolom u kutu. Kažu da su zbog mene mora presušila, a oblaci postali crni i eksplodirali. Ja ih samo ušutkavam kao malu djecu i uzajamno si brišemo suze, gotovo da smo srodne duše. A zapravo se preziremo do srži. Vrijeđamo se uzajamno, svatko iz svoje sigurne zone, koračamo polako jedni prema drugima s pogledom u očima koji lomi kosti. Vrijeme je za ubijanje! Iako to više liči na samoubojstvo, a naša tijela poprimaju vonj truleži. Diraj me, samo me takni, osjeti moju strast i moju uzavrelu želju da ti nožem rasparam utrobu i popijem krv iz tvojih vena. I gledaj me dok to radim, gledaj, ne boj se, čemu suze? Smeta ti smrad sumpora iz mojih ustiju? Pa onda ću te poljubiti, zadnji put, da me se sjećaš i na onome drugome svijetu. Jer ja tamo ne idem uskoro. Sanjaj me često, javljat ću ti se tako opscena da će se i sam Nečastivi posramiti i odjebati te s tog mjesta. Doći ćeš opet k meni. Bit ću tvoj eliksir, voda s najsvetijeg izvora, tvoje eterično ulje koje će te opijati. Bit ću ti majka, sestra, kćer i ljubavnica. Usidrit ćeš se na mojoj obali i vodit ćemo ljubav na mekom pijesku, a svoje demone ću zaključati daleko od tebe. Bit ću samo tvoja, a tebe ću dijeliti sa svima koje uvečer pozovem na piće. Štititi ću te od svih koji bi ti mogli nanijeti zlo, uključujući i sebe. Ne želim više biti bez tebe, moj Antikristu, samo si me ti mogao ukrotiti i uhvatiti padajuću zvijezdu i pokloniti je meni. S tobom sam mogla biti jebena budala i tebi bi to bilo simpatično i još bi me privukao u svoje krilo i dugo, dugo me ljubio. Sjećaš se kako smo satima vodili ljubav? I nije nam bilo dosta. Koliko je od tada prošlo? Volim te još uvijek onom iskrom kao kad sam prvi put shvatila da te volim. Ali neću te moliti da me ponovno voliš, sam ćeš to htjeti kad te ovih noći posjetim u snovima.
- 21:20 -
ponedjeljak, 04.02.2008.
Kada sam pijana...
...smijem se od uha do uha. Nebo mi je bez granica, i zahvalna sam. Volim šetati mostovima i psovati u sebi s pogledom na ljude koji ispod njega spavaju. Mrak me još nije pojeo, ali mogao bi uskoro. Kada sam pijana, život mi juri brzom cestom ali uspijem se uvijek dočekati na noge, jedino što raskrvarim nožne prste. I što za suze uvijek krivim prašinu u oku. Nosim stotinu muka na duši, nemam ih s kime podijeliti, tek toliko da mogu poletjeti u visine. Kojim imenom da zovem svoju prokletu nekrštenu sudbu? Legla bih sa zvijerima, barem na jednu noć, da unakaze moju ljepotu i mladost, moju prokletinju. Da vidim koliko bih onda vrijedila ljudima koji me zovu svojom. Što bi mi imali za reći dok ih gladim po kosi prije spavanja, a moje usne im daju krvave poljupce. Nisam anđeo, to odavna znam. Svatko ima barem jedan razlog da me mrzi. I tako sam stjerana u kut. Više ne puštaju ni djecu k meni, boje se mojiih kandži. Ali, ja se samo igram! Sat otkucava, zvijezde padaju s neba i završavaju u mojem dvorištu, uz moje ruže i tulipane. Prestala sam naganjati guštere i otkidati im repove, bog im blagoslovio male, nesretne duše. Vidim ih kad se gledam u zrcalo. Hvala bogu i na tome. Vrište, čujem ih čak i na radiju. Sve su glasniji i glasniji, a ja im pokušavam vratiti izgubljenu nadu i strast. Ali sve što je ostalo od njih je malo pepela kada sam nesvjesno zapalila svoju kuću. Dobri ljudi uzeli me pod svoje, jedino tijekom noći stariji gospodin dolazi po naplatu. Veže mi ruke i slini nada mnom. Koji hipokrit! Ulazi u moj mali svijet, nisam mogla dovoljno stisnuti noge da ga zaustavim. Više me ne boli toliko, život je lakši kada zatvoriš oči i doznaš da si samo hrana za morske pse i da ćeš jednog dana završiti sam, na dnu mora, potpuno gol, pun tragova ugriza na raspadajućem tijelu. Mjesec se sakrio, ne želi me gledati kako patim pod njegovim uzavrelim tijelom. Kako mi na odvratan način ljubi grudi, moram ponovno zatvoriti oči da se ne ispovračam. Stenje, i diše sve brže i brže. Fuj, crven je u licu kao da će eksplodirati, fuj, pravi odvratne grimase, fuj, naziva me kurvom i postiže da se tako i osjećam. Mislim da će uskoro biti gotov, svaki put je sve kraće i kraće. Zaziva moje ime, grohotom se smije. Prestao je. Ponovno me ponizio. Ostavlja me samu u sobi. Jurim u kupaonicu i pokušavam se utopiti u kadi punoj vruče vode. Opet ne uspijevam. Moja se sjena povećava i uživa u mojoj patnji i ljubavnoj aferi sa svim muškarcima ovog svijeta. Ali sama sam u svemiru. Moji antidepresivi i ja. Sa cvijetom u kosi. Razmišljam o tome nesvjesna posljedica. Što će mi majka reći? Uzimam duplu dozu ovaj put, možda uspijem odspavati kojih sat-dva. Padam u vlažan pijesak, padam u potpunosti. Nešto me vuče na dno. Tko će za mnom i pokušati me spasiti? Zar nitko?
- 14:37 -
petak, 01.02.2008.
Završila sam u strastvenom...
...klinču s Bijelim Plesačem. Ne, nismo plesali. Zgrabio me tako iznenada, nisam se ni snašla. Ne znam ni o čemu smo pričali, a alkohol se pio kao da je besplatan. Nije me briga što će se kasnije izroditi iz toga, ja sam tih nekoliko sati uživala. Nije mi nimalo žao, te noći sam mirno spavala i nisu me opsjedali inkubusi. Čak nisam ni bila gola u tom snu. Nisam se ni probudila u znoju s osjećajem gađenja prema samoj sebi. Netko je odnio svu moju bol i mizernost jednim potezom ruke. Nisam se ni zapitala što li sam sve radila jučer. Ionako imam tisuču života. Suočila sam se sa sobom u zrcalu i to jutro mi odraz nije bio odvratan. Netko ipak ima milosti za mene. Nije me briga što mi sutra donosi. Odjednom mi je jutarnja svjetlost primamljiva, a tako sam se dugo budila iza podneva samo da je izbjegnem. Sunce izlazi samo za mene, a tama, koja mi je ponekad najvjernija prijateljica prepušta mu svoj komadić neba. Više se ne osvrćem i ne analiziram svaki svoj potez, što je bilo, bilo je. Tuga, očaj, krivnja i prisilno bljuvanje su iza mene. Razum kojeg sam izgubila vratio mi se. Svjesna sam svojih pogrešaka, ali još ih nemam hrabrosti ispraviti ih. Već ću ja platiti zbog toga, ali sada nije vrijeme, makar me zapalili na lomači. Sada je vrijeme za sebični hedonizam kojeg objeručke prihvaćam. A bezosjećajan vjetar i dalje puše. Danas sam pustila da mi mrsi kosu i zamišljala Plesačeve prste u njoj. Slomljena krila su mi se oporavila i nema tog oblaka kojeg neću posjetiti i odmoriti se na njemu nakon mojih ljubavničkih pothvata. Znam, sada znam, mogu ljubiti, strastveno ljubiti kada god poželim i nitko i ništa me ne može spriječiti u tome. Nema više Lucifera, moja jebena duša pripada samo meni i s njome radim što hoću! Srce mi je očvrsnulo, zaključano i bacam ga kao ping-pong lopticu onome tko je njega vrijedan. Ako se i slomi, zarast će. Moji stari ožiljci su gotovo nestali i moram se suzdržavati da ne urežem nove. Ionako sam izgubila dovoljno krvi. Ali za sada nemam ni razloga se unakazivati. Imam razlog da ustajem ujutro, a to su pijani leptiri koji plešu u mojoj nutrini jer znam da ću taj dan sresti svog Bijelog Plesača.
- 21:34 -
