...kao da sam ponovno izgubila nevinost. Bila sam pijana i potpuno obrijana, a on je bio iskusan i unatoč alkoholu, znao je točno što radi. Sada mi je malo žao što sam ga izgrebla do krvi svojim noktima, ali ja tako obilježavam ono što posjedujem, pa bilo to samo na nekoliko sati. Bila sam njegova malena djevojčica, neiskvarena i naivna, a on je uživao u osjećaju pedofilstva. On ne zna što sam sve proživjela, ne zna da sam prljava, propala boginja, ali uživam u toj glumi. Tako me lako uzeo u naručje i točno sam znala gdje su sve potrebne stvari u mrklom mraku. Bio je grub, a ja sam mu uzvraćala istom mjerom i zabadala otrovane igle u njegovo tijelo. Disali smo sve dublje, a ja sam se suzdržavala da ne izbacim sav onaj alkohol iz sebe. Pao je na koljena oslijepljen ljepotom mog polugolog tijela i molio me da skinem sve. To je samo isprazna vanjština koja će kad-tad biti oštećena zubom vremena. Da me vidi iznutra, gadila bih mu se više od crknutog štakora. Ne zna kakva sam zaista i da vrištim kad god me dotakne. Da se barem mogu nakratko vidjeti njegovim očima da shvatim zašto sam tako posebna. Prošlo je dosta vremena otkad sam hodala podignute glave i čvrsto stajala objema nogama na zemlji. Prekršila sam mnoga obećanja, ali čekam svoje vrijeme, vrijeme bez suza i nepotrebnog rezanja. Čekam svoje vrijeme kad ću se moći vratiti na svoj oblak i sakriti od apsurdnih ljudi koji me osuđuju prije nego im i kažem svoje jebeno ime. Čekam da dođe red na mene da pokorim svijet i da ga teroriziram do masovnog samoubojstva. Sada sam jednostavno prezbunjena, možda sam zaboravila uzeti svoju podnevnu dozu lijekova. Griješim i gutam ih pohlepno, više nego što bih smjela, ali samo tako se mogu smiriti i zaspati. Zaobilazim pravila koje su mi postavili, spretno poput mačke, bojim se što će mi učiniti kad me uhvate, ali ne mogu biti gori od mene kakva sam ja prema samoj sebi. Neću im dopustiti da me ubiju, ne ovaj put. To mogu i sama.
Post je objavljen 21.02.2008. u 20:31 sati.