Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/littleblackmage

Marketing

Hipokritski bogomoljci...

...gledaju me s visoka. Zabranili bi mi živjeti, samo da mogu. Pričaju mi o svojim malim svetkovinama i nastoje me pridobiti, kao malo izgubljeno janje. Sole mi pamet a ja se pravim da uživam u tome dok se ne ispovraćam po prvom muškarcu kojeg sretnem. Ljudi protjerani iz raja osuđuju me. Gledaju me svojim buljavim očima iz kojih bukti zavist, a lice im puno gnojnih prišteva. Ja sam u sasvim drugoj atmosferi, čujem boje, vidim zvukove, bez LSD-a. Osjećam njihovo negodovanje, njihovu propast, njihove čireve i hemoroide koji će svaki čas eksplodirati. Ja sam samo zaigrana, sve dok ne raskrvarim koljena. Kasno je za novi početak, zapravo ga ni ne želim. Pastuh bez svog jahača proletio pored mene i osjetila sam njegov očaj, ne pripada nikome. Dozvala sam ga natrag. Pričala sam mu satIma. Pjevala sam mu, a on je plesao, čak se i smijao. Ne, ne želim te ukrotiti, želim da budeš ono što si bio prije, kada nisi imao gospodara. Kada nisi bio bičevan i danima gladan, umoran od svog života, na rubu samoubojstva, kada se nisi bojao da ćeš slomiti nogu i da će te upucati na licu mjesta. Oči su mu se zasuzile. Ima novu priliku, i iskoristit će je. Ali prvo ide u šumu sanjati o novom početku. Bez riječi me pitao želim li s njim. Pristala sam, ali ne na njegovim leđima. Hodat ću pokraj njega, kao da smo stari znanci. Slušali smo kako drveće razgovara, kako maleni cvjetovi, tek nikli iz zemlje, razdragano pjevaju. Pjevala sam s njima. Zatim sam pričala svima koji su me slušali kako sam kao djevica, čista, neokaljana ukrotila jednoroga.
Umorna od bježanja pred demonima i vatrenim kočijama sjela sam pod stablo. Snijeg do koljena, tragovi krvave bitke koja će se tek dogoditi. A moja vampirica drži me za ruku. Ne, ovo nije duhan što mi nudi, to je nešto zabranjeno. Povukoh dim, dva, tri. Želim još. Svijet se okreće prebrzo. Smijem se. Plačem. Zazivam majku. Sunce me zaslijepilo, želim ga uhvatiti. Nešto protrči ispred mene, poleti poput ptice, ostavlja za sobom srebrnkast trag. Želim poći za njim! Trčala sam šumom, moja vampirica pratila me u stopu. Našla sam ga kod jezera, bio je prekrasan. Nije bježao. Gledao me svojim prodornim očima dok sam koračala prema njemu. Kao da je želio da dođem. Stajala sam tik uz njega, omamljena njegovom ljepotom. Pogladila sam ga, zagrlila, ukrotila. Bio je moj.
Gledali su me u čudu i nevjerici. Zar sam ja zaista ona djevica iz legende? Jesam. Krenuli smo dalje. Pastuh se umorio i legao na livadu. Stisnula sam se uz njega. Visoko, duboko drvo. Zelena vlat trave nas je škakljala. Korijenje se omatalo oko nas. Nebo, zemlja, list. Sakriveni dišemo zajedno. Svjetlost, tama, raspadanje. Opet se smijemo. Iznad je ispod nas, oko nas je u nama. Ono što dolazi je prošlost. I tako zauvijek. Umirem s njim,a sutra se ponovno rađam. Bez njega, ostaje samo njegov leš pod onim korijenjem. Hipokriti ne vjeruju, samo odmahuju rukom i govore kako imam bujnu maštu, ili da sam sanjala. Zatim ne tjeraju na ispovijed njihovom bogu i tjeraju me da se molim za iskupljenje svoje jednom prodane duše. Ja padnem u trans, grčim se i tresem dok mi suze kapaju na jastuk, pa me ostave na miru i zaključaju u sobi. Mrzim ih, odavno priželjkujem njihovu smrt i pakao na zemlji. Tada bih mogla normalno živjeti.

"Nema raja za vječni život
I nema pakla gdje se grešnici peku
Ovdje i sada je dan našeg trpljenja
Ovdje i sada je dan naše zabave
Ovdje i sada su naše prilike i mogućnosti
Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemaš..."

The Satanic Bible: The Book of Satan


Post je objavljen 07.02.2008. u 15:02 sati.