...smijem se od uha do uha. Nebo mi je bez granica, i zahvalna sam. Volim šetati mostovima i psovati u sebi s pogledom na ljude koji ispod njega spavaju. Mrak me još nije pojeo, ali mogao bi uskoro. Kada sam pijana, život mi juri brzom cestom ali uspijem se uvijek dočekati na noge, jedino što raskrvarim nožne prste. I što za suze uvijek krivim prašinu u oku. Nosim stotinu muka na duši, nemam ih s kime podijeliti, tek toliko da mogu poletjeti u visine. Kojim imenom da zovem svoju prokletu nekrštenu sudbu? Legla bih sa zvijerima, barem na jednu noć, da unakaze moju ljepotu i mladost, moju prokletinju. Da vidim koliko bih onda vrijedila ljudima koji me zovu svojom. Što bi mi imali za reći dok ih gladim po kosi prije spavanja, a moje usne im daju krvave poljupce. Nisam anđeo, to odavna znam. Svatko ima barem jedan razlog da me mrzi. I tako sam stjerana u kut. Više ne puštaju ni djecu k meni, boje se mojiih kandži. Ali, ja se samo igram! Sat otkucava, zvijezde padaju s neba i završavaju u mojem dvorištu, uz moje ruže i tulipane. Prestala sam naganjati guštere i otkidati im repove, bog im blagoslovio male, nesretne duše. Vidim ih kad se gledam u zrcalo. Hvala bogu i na tome. Vrište, čujem ih čak i na radiju. Sve su glasniji i glasniji, a ja im pokušavam vratiti izgubljenu nadu i strast. Ali sve što je ostalo od njih je malo pepela kada sam nesvjesno zapalila svoju kuću. Dobri ljudi uzeli me pod svoje, jedino tijekom noći stariji gospodin dolazi po naplatu. Veže mi ruke i slini nada mnom. Koji hipokrit! Ulazi u moj mali svijet, nisam mogla dovoljno stisnuti noge da ga zaustavim. Više me ne boli toliko, život je lakši kada zatvoriš oči i doznaš da si samo hrana za morske pse i da ćeš jednog dana završiti sam, na dnu mora, potpuno gol, pun tragova ugriza na raspadajućem tijelu. Mjesec se sakrio, ne želi me gledati kako patim pod njegovim uzavrelim tijelom. Kako mi na odvratan način ljubi grudi, moram ponovno zatvoriti oči da se ne ispovračam. Stenje, i diše sve brže i brže. Fuj, crven je u licu kao da će eksplodirati, fuj, pravi odvratne grimase, fuj, naziva me kurvom i postiže da se tako i osjećam. Mislim da će uskoro biti gotov, svaki put je sve kraće i kraće. Zaziva moje ime, grohotom se smije. Prestao je. Ponovno me ponizio. Ostavlja me samu u sobi. Jurim u kupaonicu i pokušavam se utopiti u kadi punoj vruče vode. Opet ne uspijevam. Moja se sjena povećava i uživa u mojoj patnji i ljubavnoj aferi sa svim muškarcima ovog svijeta. Ali sama sam u svemiru. Moji antidepresivi i ja. Sa cvijetom u kosi. Razmišljam o tome nesvjesna posljedica. Što će mi majka reći? Uzimam duplu dozu ovaj put, možda uspijem odspavati kojih sat-dva. Padam u vlažan pijesak, padam u potpunosti. Nešto me vuče na dno. Tko će za mnom i pokušati me spasiti? Zar nitko?
Post je objavljen 04.02.2008. u 14:37 sati.