spustih slušalicu telefona (nakon pola sata)
i dobih iznenadnu inspiraciju
za neočekivani novi post...
Pa čitajte:

Sjećam se kad sam ovo prvi put pročitala kako
sam se smijala...
Bilo kako bilo, bila sam cinična
...nisam vjerovala većini navoda...
dok se nisam pošteno opekla...
pa još jednom pročitala ovaj tekst!

Nikada nisam bila zadovoljna onim što imam
htjela sam više i bolje...
...nisam bila sebična, ali htjela sam još
dok nisam većinu stvari izgubila!

I sada kada prevrtim po svemu onome što sam imala
i izgubila...
shvatila sam da sam imala puno...
...dovoljno da uživam i budem sretna
ali nisam bila...
nisam naučila cijeniti stvari tek do onog trenutka dok
ih nisam izgubila...



a onda je kasno za kajanje...
...ali ne kajem se ni sada
tek ponekad mi bude žao svega, ali nemam razloga
biti nezadovoljna
tada sam bila sretna, iako nisam tu sreću znala iskoristit na način na koji bi to učinila danas...

Danas znam kako i što cijeniti
...koliko se boriti ili pustiti
koliko se sjećati ili zaboraviti!

Samo sam sretna jer danas znam što želim!

Evo me najdraži moji...
...tek toliko da vam se malo javim
da znate da sam živa...

Ma ne može mene ništa ubiti
...za mene vrijedi ona:

Nego odakle da krenem
...počela sam pisati post danas popodne
krenula sam ovako :"... baš sam u zadnje vrijeme flegmatična.."
...bilo bi mi bolje da sam pregrizla jezik
nego to napisala...ali eto
nazvala je MARE
...onda sam lijepo pokupila svoje krpice i izašla van
a to mi definitivno baš nije sjelo kako treba...
ne izlazak, nego nešto drugo





...i da, da nastavim
iako mislim da sam dovoljno rekla
slikovito objašnjeno
i lirski obrađeno...
...mislim da shvaćate sve
jer ne mislim ni ovaj put govoriti o svojim emocijama...
...uostalom često sama sebe zateknem kako ih skrivam i od sebe
pa neka tako i ostane...

Nakon svega izvukla puno toga...
...onoga što nisam znala, što još nisam prošla
i drago mi je, ponovno sam bogatija za jedno iskustvo...

Trebalo je vremena, ovaj put ne suza da bih shvatila neke stvari...
...zato sam pokupila ono što je od mene ostalo
i nastavila se graditi ondje gdje sam se srušila...

stajala sam neko vrijeme, ali ne dugo
jer kada shvatite da vam tu više nije mjesto okrenite se i odlazite
više se ne vraćajte
jer vratite li se jednom, vraćat ćete se uvijek...
a da ponižavate sami sebe i rušite ono što se gradili, to vam ne treba!

naučila sam koliko trebam sebe poštovati da bi i druge mogla...
...kada sam to naučila, primjenjujem to
samo oni što su me naučili poštovanja
...zaboravili su da bi im mogla okrenuti leđa
na samo jednu jedinu njihovu grešku!
jer kao što rekoh: NAUČILA SAM CIJENITI SEBE!



...ništa i nikako se više ne bi moglo vratiti da bi bilo kao nekada



Ovaj put ja okrećem leđa, iako sam trebala to napraviti odmah
ali nema veze...bolje ikada, nego nikada...
Ne, ne mrzim nikoga
...još uvijek stojim iza toga da takvi ljudi ne zaslužuju nikakve moje osjećaje
...a mržnja je jako veliki osjećaj!

Eto toliko dragi moji,
bit ću ja bolje sutra...i vratit ću onaj svjetliji dizajn
jer:

"..Jedan dan je dobar
drugi dan je loš
jedan dan bi manje
a drugi bi još!..."

Tu sam...sa recimo nekim
potpuno normalnim postom!

Napokon sam uhvatila podosta vremena, izbjegavajući učiti
te sam se zapetljala u html i css kodove
i ovako vam izgleda moj prvi uradak ...ha što kažete??

Nego da krenem ja napokon...
Toše je iza nas...više ga nema, ostale su samo uspomene i sjećanja...
...od toga trena više nisam ista...čak ni djelić mene...
promijenila sam pogled na sve oko sebe
...na samu sebe
...na svoj život
...i život onih koje volim...skinula sam one ružičaste naočale!




Prepuštala sam se vremenu, nikada nisam razmišljala kada mogu nestati...da od mene ostane samo trag...samo sjećanje...
...nikad nisam niti pomislila koliko dajem od sebe
koliko primam od života...
Nisam niti pomislila da život može nestati samo u sekundi
...da ono što stvaram i oko čega dajem dio sebe...da može biti
samo jedan dio prošlosti...

Često sam zaboravljala reći onima koji su to zaslužili
koliko mi znače
...koliko ih volim
koliko bi svaki moj dio života bio prazan bez njih
i koliko bi mi nedostajali samo da se jedan dan ne čujem s njima...
Zaboravljala sam...nisam niti pomislila da postoji neka viša sila
koja bi mogla sve moje snove uništiti...
...one snove da kad se ujutro probudim da ih ne vidim

...previše sam se brinula oko nečega što sada smatram nevažnim
mislila sam da ako dečko koji mi se sviđa kojeg volim, ako neće biti ništa od toga da je kraj svijeta...
...da su moji snovi porušeni... da moj svijet više nije isti

Priznajem da je i to teško, ali nisam ga izgubila zauvijek...
...to je pitanje samo jesam li se spremna boriti ili odustati
ali i ja i on i dalje ostajemo ovdje, na ovom mjestu...u ovom svijetu
...i susretat ćemo se i viđati...
ali to nije razlog da porušim sve ono što sam gradila...
da tek tako odustanem od snova...



Život je jedan...ovisi o meni kako ću ga iskoristiti
do onog zadnjeg trenutka...
...koji može biti bilo kada i bilo gdje...

Više ne razmišljam gdje kada i kako??!!!
Sada razmišaljam sada, ovdje i uvijek!
Nemam granica kada je u pitanju život....
...samo uzimam koliko i dajem...

Eto toliko dragi moji....
...želim čuti komentare za dizajn
i na post naravno!

P.S =>budete li svraćali češće, vidjet ćete promjene dizajna, eh to ja samo isprobavam, mislim da uspjevam!!

...ne znam odakle da krenem uopće jer sam pod prevelikim šokom
...anđeo božanstvenog glasa nas je napustio...nema ga više...



...već drugi dan sam u šoku...niti sama ne shvaćam zašto u tolikoj mjeri
...znam samo da na spomen njegova imena ili na sam zvuk pjesme...suze krenu same...

...njegove pjesme ostavile su traga na meni jer uz njih sam i plakala i smijala se
...uz njegove pjesme sam bila najsretnija i najtužnija
...zato mu hvala na svemu...

*na svakoj pjesmi koja nas je dirnula
*na svakom stihu koji nas je razveselio
*na svakoj riječi koja nas je podigla sa dna
*na njegovim velikim djelima koja će vječno živjeti u nama



...ovaj post posvećujem njemu, pjevaču koji će od sada pjevati anđelima
...oni koji će to više znati cijeniti nego mi
...i nadam se samo da je sada ondje, na onom svijetu o kakvom je uvijek sanjao...
















HVALA TI NA SVEMU...

...u isto vrijeme ponovno na istom mjestu
...da vam napišem par riječi, olakšam dušu pa mogu na miru učiti ( da, da...baš!)

...kao što vidite novi dizajn, ovo je 50 u tjedan dana, jer nać dizajn po mom ukusu...e to je malo teže...
...čak sam uključila svoje šape i počela nešto dizajnirati, ali ti css i html kodovi ...teško, teško!!

...nego u zadnjih nekoliko dana, osjećam se...hm...smijte se slobodno, ali osjećam se zaljubljeno
...onako vedro, veselo, lepršavo...doduše iznutra, ne vidi se to baš jako izvana
...eh...i ono čemu ćete se još više smijati je to da za to nemam neki razlog, jer ne postoji nitko tko me učinio takvom...samo sam sretna iznutra
....i promijenih ja svoj pesimizam na totalni optimizam



...nije da imam neki posebni razlog, ali baš sam onako, pozitivno promijenila djelić sebe
...morala sam upravo radi sebe
...jer sam shvatila da će mi biti još gore misleći na crno
...tako da sada realno, ali pozitivnije gledam na sve...

...nakon zadnja dva posta u kojima sam pisala o tome da se sve jednom vrati
...sinoć sam se i uvjerila

...uglavnom neću pisati o kome i čemu se radi, važno je da je dio prošlosti,glavni lik: jedan dečko iz prošlog svršenog vremena
...sjećam se koliko sam puta sjedila u pola 3 ujutro i plakala, čekala ga, ponižavala se i spuštala radi njega
...sjećam se koliko sam patila, padala do dna...
...kada sam shvatila da kako god da okrenem neće biti ništa, skupila sam snage i otišla
...bilo je teško, bilo je dilema dal da se ponovno vratim ili ne...zaista je bilo svega, ali nisam se vratila, krenula sam dalje
...ali u meni nije prestala ona nada da će mu se sve jednom vratiti



...i sada nakon jako dugo vremena kada sam sve zaboravila, kada nema ni spomena više na one emocije koje su nekada bile
...eh, sad se okrenulo
...ja više nemam osjećaje prema njemu, ali on...nečega ima...
...prije sam ja bila ta koja je sama oživljavala uspomene, sad je on taj...
...prije sam ja bila koja je pokretala i one najmanje sitnice, on je i tu ulogu preuzeo
...samo je jedan dio zaboravio :



...ne da je zakasnio, nego se vratio čak i onda kada sam zaboravila i na uspomene
...sad je on taj koji me podsjeti na ono što je bilo, zamijenili smo uloge...ono što sam ja bila nekada to je sada on...

...on je odavno u ladici prošlosti, ja od tada imam totalno drukčiji život
...ništa više nije isto, čak ni ja
...shvatio je i on par puta da to vrijeme kada nismo komunicirali, da sam se promijenila...da je ostao samo neki mali trag mene



...ja sam daleko od tog vremena, moje vjerovanje se ispunilo jer sam zaista vjerovala u to
...mogu mirne duše to vrijeme u sebi zakopati
...i to me drži da idem dalje, još uvijek vjerujem



...ponovno ja imam nove razbibrige u ljubavi,ali nove
...na njegovo mjesto je odavno došao netko drugi
...a taj drugi mi je pokazao da nisam nikakvo čudovište, da mogu nekome značiti, da se ne trebam mijenjati me se moće prihvatiti ovakvu kakva jesam
...samo me naučio da ne zaslužujem da me itko ponižava
...i da smo sada u dobrim odnosima, ali nažalost nismo iz meni poznatih razloga, sve što bi mu mogla reći je:




...eto toliko od mene
...ovaj put sam se malo više prepustila osjećajima da znate da nisam ni ja hladno biće



...da imam i ja osjećaje
...i da postoje osobe koje zauzmu mjesto u meni

...yeah, radi mi tipkovnica!!!!
...ne znate vi ljudi moji što znači sjediti za računalom a ne možeš ništa osim gledati u monitor, jer tipkovnica mi nije radila
...ali popravih ja nju, kao što vidite uspješno!!
...i da se odmah svima ispričam što nisam uzvraćala komentare ovih par dana, ali nadoknadit ću ja to....

...dani blesavo idu, eto sad počinju i ispitivanja u školi pa ako me neko vrijeme ne bude ovdje znate što je frks
...mada mene ništa ne sprječava jer u zadnja dva tjedna 4 puta sam zakasnila u školu
...razlog jedinstven :SPAVAM!
...onako flegmatično se dignem u 8 i 15, najprije me uhvati panika pa se onda počnem spremati za školu
...ako još jednom zaspem, samo Bog će mi pomoć da smislim dobar razlog!



...nego, gdje stadoh?? senilnost, nemojte zamjeriti...
...aha, u zadnje vrijeme imam stvarno neobične snove i umjesto da ujutro kad se probudim da to potisnem, emocije iz sna me prate cijeli dan
...tama kad mislim da sam jača od nekih stvari, i kad mislim da se svim silama borim protiv toga i uspjevam
...san opet vrati sjećanja
...tako da sam u zadnjih par dana pomalo nostalgična za vremenima onim prošlim
...tu i tamo se lomim je li moglo drugačije ili da kako god okrenem opet bi završilo tako

...neke stvari se ne mogu vratiti, kao ni vrijeme
...ostaje mi samo da krenem dalje i stvaram novu budućnost
...za sve što sam učinila ili rekla, ne kajem se, čak niti na tren
....možda sada kad saglem sve to kao stvar prošlog vremena i nađem koju grešku, ali ljudski je griješiti...
...uostalom tad sam mislila da je to najbolje
...nisam se htjela mijenjati, biti ono što nisam da bi zadržala određene ljude
...oni koji me vole tu su jer su me prihvatili kakvu jesam
...a ako se i poželim mijenjati bit će to samo radi same sebe
...uostalom uvijek su vrata i za ulaz i za izlaz, stoga tko uđe pa shvati da to i nije to uvijek može i izaći

"...Ja nisam kriva što sam takva rođena
nekim čudnim putevima vođena
ja nisam uspjela da pronađem sreću
da se mijenjam ne mogu i neću..."

...i tako kada bilo što završi treba staviti u ladicu prošlosti, a ne vući navike i dalje
...ono što je prošlo, prošlo je i nema smisla još uvijek oživljavati uspomene
...i to uvijek na kraju sama oživljama ono čega više nema
...i pitam se što je uopće bilo dok je to funkcioniralo
...jer i na sve sjećanja koja su znala biti lijepa padne neka tama



...ali sjećanje je samo sjećanje, dio prošlosti
...a ja optimist idem dalje, nema stajanja...sve sam rekla u naslovu posta, zato nema smisla da stojim i plačem za danima što je bilo
...vjerujem ja da će jenom biti još i bolje

...krećem sada dalje, za početak SPAVATI
...savršeno mi je došao ovaj produženi vikend!!

Volim vas....JaCaa ;))

| 77 | Komentiraj | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0