...u isto vrijeme ponovno na istom mjestu
...da vam napišem par riječi, olakšam dušu pa mogu na miru učiti ( da, da...baš!)

...kao što vidite novi dizajn, ovo je 50 u tjedan dana, jer nać dizajn po mom ukusu...e to je malo teže...
...čak sam uključila svoje šape i počela nešto dizajnirati, ali ti css i html kodovi ...teško, teško!!

...nego u zadnjih nekoliko dana, osjećam se...hm...smijte se slobodno, ali osjećam se zaljubljeno
...onako vedro, veselo, lepršavo...doduše iznutra, ne vidi se to baš jako izvana
...eh...i ono čemu ćete se još više smijati je to da za to nemam neki razlog, jer ne postoji nitko tko me učinio takvom...samo sam sretna iznutra
....i promijenih ja svoj pesimizam na totalni optimizam



...nije da imam neki posebni razlog, ali baš sam onako, pozitivno promijenila djelić sebe
...morala sam upravo radi sebe
...jer sam shvatila da će mi biti još gore misleći na crno
...tako da sada realno, ali pozitivnije gledam na sve...

...nakon zadnja dva posta u kojima sam pisala o tome da se sve jednom vrati
...sinoć sam se i uvjerila

...uglavnom neću pisati o kome i čemu se radi, važno je da je dio prošlosti,glavni lik: jedan dečko iz prošlog svršenog vremena
...sjećam se koliko sam puta sjedila u pola 3 ujutro i plakala, čekala ga, ponižavala se i spuštala radi njega
...sjećam se koliko sam patila, padala do dna...
...kada sam shvatila da kako god da okrenem neće biti ništa, skupila sam snage i otišla
...bilo je teško, bilo je dilema dal da se ponovno vratim ili ne...zaista je bilo svega, ali nisam se vratila, krenula sam dalje
...ali u meni nije prestala ona nada da će mu se sve jednom vratiti



...i sada nakon jako dugo vremena kada sam sve zaboravila, kada nema ni spomena više na one emocije koje su nekada bile
...eh, sad se okrenulo
...ja više nemam osjećaje prema njemu, ali on...nečega ima...
...prije sam ja bila ta koja je sama oživljavala uspomene, sad je on taj...
...prije sam ja bila koja je pokretala i one najmanje sitnice, on je i tu ulogu preuzeo
...samo je jedan dio zaboravio :



...ne da je zakasnio, nego se vratio čak i onda kada sam zaboravila i na uspomene
...sad je on taj koji me podsjeti na ono što je bilo, zamijenili smo uloge...ono što sam ja bila nekada to je sada on...

...on je odavno u ladici prošlosti, ja od tada imam totalno drukčiji život
...ništa više nije isto, čak ni ja
...shvatio je i on par puta da to vrijeme kada nismo komunicirali, da sam se promijenila...da je ostao samo neki mali trag mene



...ja sam daleko od tog vremena, moje vjerovanje se ispunilo jer sam zaista vjerovala u to
...mogu mirne duše to vrijeme u sebi zakopati
...i to me drži da idem dalje, još uvijek vjerujem



...ponovno ja imam nove razbibrige u ljubavi,ali nove
...na njegovo mjesto je odavno došao netko drugi
...a taj drugi mi je pokazao da nisam nikakvo čudovište, da mogu nekome značiti, da se ne trebam mijenjati me se moće prihvatiti ovakvu kakva jesam
...samo me naučio da ne zaslužujem da me itko ponižava
...i da smo sada u dobrim odnosima, ali nažalost nismo iz meni poznatih razloga, sve što bi mu mogla reći je:




...eto toliko od mene
...ovaj put sam se malo više prepustila osjećajima da znate da nisam ni ja hladno biće



...da imam i ja osjećaje
...i da postoje osobe koje zauzmu mjesto u meni