Marketing
*... i činim pravu stvar, ne spominjem te ja...*
spustih slušalicu telefona (nakon pola sata
)
i dobih iznenadnu inspiraciju
za neočekivani novi post...
Pa čitajte:
Sanjala sam da razgovaram s Bogom...
Dakle, ti bi željela razgovarati sa mnom, reče Bog.
Ako imaš vremena, rekoh...
Bog se nasmiješi...
Moje je vrijeme vječnost...
Šta si me htjela pitati?
Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?
Bog odgovori:
Što im je djetinjstvo dosadno,
zure da odrastu,
a potom bi opet željeli da postanu djeca...
Što troše zdravlje da bi stekli novac,
pa potom troše novac da bi vratili zdravlje...
Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti,
zaboravljajući sadašnjost...
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti...
Što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu živjeli...
Zatim upitah:
Kao roditelj,
koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?
Osmjehujući se, Bog odgovori:
Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli...
Mogu samo voljeti...
Da nauče da nije najvrednije ono sto posjeduju, nego ko su u svom životu...
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba...
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi...
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju...
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju reci niti pokazati...
Da nauče da se novcem može kupiti sve...Osim sreće...
Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito...
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...a ipak ih voli...
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste,
Moraju i sami sebi opraštati...
Ljudi ce zaboraviti sta si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio...
Dakle, ti bi željela razgovarati sa mnom, reče Bog.
Ako imaš vremena, rekoh...
Bog se nasmiješi...
Moje je vrijeme vječnost...
Šta si me htjela pitati?
Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?
Bog odgovori:
Što im je djetinjstvo dosadno,
zure da odrastu,
a potom bi opet željeli da postanu djeca...
Što troše zdravlje da bi stekli novac,
pa potom troše novac da bi vratili zdravlje...
Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti,
zaboravljajući sadašnjost...
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti...
Što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu živjeli...
Zatim upitah:
Kao roditelj,
koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?
Osmjehujući se, Bog odgovori:
Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli...
Mogu samo voljeti...
Da nauče da nije najvrednije ono sto posjeduju, nego ko su u svom životu...
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba...
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi...
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju...
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju reci niti pokazati...
Da nauče da se novcem može kupiti sve...Osim sreće...
Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito...
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...a ipak ih voli...
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste,
Moraju i sami sebi opraštati...
Ljudi ce zaboraviti sta si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio...
Sjećam se kad sam ovo prvi put pročitala kako
sam se smijala...
Bilo kako bilo, bila sam cinična
...nisam vjerovala većini navoda...
dok se nisam pošteno opekla...
pa još jednom pročitala ovaj tekst!
Nikada nisam bila zadovoljna onim što imam
htjela sam više i bolje...
...nisam bila sebična, ali htjela sam još
dok nisam većinu stvari izgubila!
I sada kada prevrtim po svemu onome što sam imala
i izgubila...
shvatila sam da sam imala puno...
...dovoljno da uživam i budem sretna
ali nisam bila...
nisam naučila cijeniti stvari tek do onog trenutka dok
ih nisam izgubila...
a onda je kasno za kajanje...
...ali ne kajem se ni sada
tek ponekad mi bude žao svega, ali nemam razloga
biti nezadovoljna
tada sam bila sretna, iako nisam tu sreću znala iskoristit na način na koji bi to učinila danas...
Danas znam kako i što cijeniti
...koliko se boriti ili pustiti
koliko se sjećati ili zaboraviti!
Samo sam sretna jer danas znam što želim! Volim vas....pusa najveća!
JaCa ;))))
JaCa ;))))
Post je objavljen 29.10.2007. u 18:40 sati.