Tu sam...sa recimo nekim
potpuno normalnim postom! 

Napokon sam uhvatila podosta vremena, izbjegavajući učiti
te sam se zapetljala u html i css kodove
i ovako vam izgleda moj prvi uradak
...ha što kažete??
Nego da krenem ja napokon...
Toše je iza nas...više ga nema, ostale su samo uspomene i sjećanja...
...od toga trena više nisam ista...čak ni djelić mene... 
promijenila sam pogled na sve oko sebe
...na samu sebe
...na svoj život
...i život onih koje volim...skinula sam one ružičaste naočale!

Prepuštala sam se vremenu, nikada nisam razmišljala kada mogu nestati...da od mene ostane samo trag...samo sjećanje...
...nikad nisam niti pomislila koliko dajem od sebe
koliko primam od života...
Nisam niti pomislila da život može nestati samo u sekundi
...da ono što stvaram i oko čega dajem dio sebe...da može biti
samo jedan dio prošlosti...
Često sam zaboravljala reći onima koji su to zaslužili
koliko mi znače
...koliko ih volim
koliko bi svaki moj dio života bio prazan bez njih
i koliko bi mi nedostajali samo da se jedan dan ne čujem s njima...
Zaboravljala sam...nisam niti pomislila da postoji neka viša sila
koja bi mogla sve moje snove uništiti...
...one snove da kad se ujutro probudim da ih ne vidim
...previše sam se brinula oko nečega što sada smatram nevažnim
mislila sam da ako dečko koji mi se sviđa kojeg volim, ako neće biti ništa od toga da je kraj svijeta...
...da su moji snovi porušeni... da moj svijet više nije isti
Priznajem da je i to teško, ali nisam ga izgubila zauvijek...
...to je pitanje samo jesam li se spremna boriti ili odustati
ali i ja i on i dalje ostajemo ovdje, na ovom mjestu...u ovom svijetu
...i susretat ćemo se i viđati...
ali to nije razlog da porušim sve ono što sam gradila...
da tek tako odustanem od snova...

Život je jedan...ovisi o meni kako ću ga iskoristiti
do onog zadnjeg trenutka...
...koji može biti bilo kada i bilo gdje...







Ljubi vas Jaca

