...yeah, radi mi tipkovnica!!!!
...ne znate vi ljudi moji što znači sjediti za računalom a ne možeš ništa osim gledati u monitor, jer tipkovnica mi nije radila
...ali popravih ja nju, kao što vidite uspješno!! 

...i da se odmah svima ispričam što nisam uzvraćala komentare ovih par dana, ali nadoknadit ću ja to....
...dani blesavo idu, eto sad počinju i ispitivanja u školi pa ako me neko vrijeme ne bude ovdje znate što je frks 

...mada mene ništa ne sprječava jer u zadnja dva tjedna 4 puta sam zakasnila u školu
...razlog jedinstven :SPAVAM! 

...onako flegmatično se dignem u 8 i 15, najprije me uhvati panika pa se onda počnem spremati za školu
...ako još jednom zaspem, samo Bog će mi pomoć da smislim dobar razlog!

...nego, gdje stadoh??
senilnost, nemojte zamjeriti...
...aha, u zadnje vrijeme imam stvarno neobične snove i umjesto da ujutro kad se probudim da to potisnem, emocije iz sna me prate cijeli dan
...tama kad mislim da sam jača od nekih stvari, i kad mislim da se svim silama borim protiv toga i uspjevam
...san opet vrati sjećanja 
...tako da sam u zadnjih par dana pomalo nostalgična za vremenima onim prošlim
...tu i tamo se lomim je li moglo drugačije ili da kako god okrenem opet bi završilo tako 
Lome me, lome
lome me da slome secanja
...neke stvari se ne mogu vratiti, kao ni vrijeme
...ostaje mi samo da krenem dalje i stvaram novu budućnost
...za sve što sam učinila ili rekla, ne kajem se, čak niti na tren
....možda sada kad saglem sve to kao stvar prošlog vremena i nađem koju grešku, ali ljudski je griješiti...
...uostalom tad sam mislila da je to najbolje 
...nisam se htjela mijenjati, biti ono što nisam da bi zadržala određene ljude
...oni koji me vole tu su jer su me prihvatili kakvu jesam
...a ako se i poželim mijenjati bit će to samo radi same sebe 
...uostalom uvijek su vrata i za ulaz i za izlaz, stoga tko uđe pa shvati da to i nije to uvijek može i izaći 
"...Ja nisam kriva što sam takva rođena
nekim čudnim putevima vođena
ja nisam uspjela da pronađem sreću
da se mijenjam ne mogu i neću..."
...i tako kada bilo što završi treba staviti u ladicu prošlosti, a ne vući navike i dalje
...ono što je prošlo, prošlo je i nema smisla još uvijek oživljavati uspomene
...i to uvijek na kraju sama oživljama ono čega više nema 
...i pitam se što je uopće bilo dok je to funkcioniralo
...jer i na sve sjećanja koja su znala biti lijepa padne neka tama 

...ali sjećanje je samo sjećanje, dio prošlosti
...a ja optimist idem dalje, nema stajanja...sve sam rekla u naslovu posta, zato nema smisla da stojim i plačem za danima što je bilo
...vjerujem ja da će jenom biti još i bolje 

...krećem sada dalje, za početak SPAVATI 


...savršeno mi je došao ovaj produženi vikend!!
Volim vas....JaCaa ;))
Post je objavljen 05.10.2007. u 16:49 sati.