srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
Stigla nam je jesen!
- 09:35 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
|
Uključio mi se prošli tjedan – nakon višemjesečnog mirovanja - i dio mozga zadužen za kuhinju pa sam uspjela obaviti inventuru u špajzi i kuhinji i počela sam ponovo kuhati. Pa ću danas ispeć pureća krilca, a uz to dakako idu i domaći mlinci. Dio mozga zadužen za vrt još se nije aktivirao pa će radovi u vrtu još malo pričekati; Ribič redovito kosi i šiša živicu, cijelo ljeto je i zalijevao vrt, voćkice lijepo rastu, a cvijeće i grmlje se samo brine za sebe. No moram se pohvaliti da se probudila i šnajderica pa sam uspjela pregledati šnajderaj, podmazati moju dragu prijateljicu Višnjicu, uključiti ju i nešto za probu proštepati da vidim jel sve u redu s njom, da se slučajno nije naljutila na mene jer me tako dugo kod nje u potkrovlju nije bilo. Pokazalo se da mašinica radi ko vurica, očito je bila sretna što ponovo krećemo u akciju. Gore u potkrovlju u šnajderaju čeka nas naime hrpa materijala za krojenje, šivanje i krpanje.  Po ljetu je gore jako vruće, klima tutnji i smeta mi, a zimi kad je jako hladno teško je i preskupo grijati tu veliku prostoriju da bi ja nekoliko sati tjedno gore nešto radila. Stoga u šnajderaju šnajderica može boraviti samo u proljeće i u jesen. A ako sam našla točne podatke na mreži, jesen je u naše krajeve stigla jučer u 03:03 h.  A zašto se to zapravo događa? Zašto se na našoj planeti stalno smjenjuju godišnja doba i ometaju šnajdericu u radu, zašto ne bi moglo stalno biti proljeće? Evo objašnjenja! U umjerenim geografskim širinama našega lijepog planeta stalno se smjenjuju četiri godišnja doba - bar je tako do sad bilo, a kako će biti ubuduće na znamo - četiri razdoblja na koje djelimo godinu s obzirom na to u kom je položaju Sunce na nebu. To se događa zbog nagiba Zemljine osi u odnosu na ravninu po kojoj Zemlja obilazi oko Sunca. Za kruženja Zemlje oko Sunca zamišljena Zemljina os ostaje uvijek jednako položena u svemiru, primjerice sjeverna strana Zemljine osi uvijek pokazuje točku vrlo blizu zvijezde Sjevernjače. Budući da Zemlja kruži oko Sunca, Zemljina os u odnosu na Sunce dolazi u različite položaje. U jednom je trenutku Zemljin sjeverni pol najviše priklonjen Suncu i sjeverna polovica Zemlje prima znatno više sunčeve topline nego južna. To se događa 21. lipnja, i taj trenutak zovemo ljetnim suncostajem ili ljetnim solsticijem. Toga je dana svim ljudima na sjevernoj Zemljinoj polutki dan najdulji a noć najkraća u godini. Sunčeve zrake padaju okomito nad sjevernom obratnicom, na 23°27' sjeverne geografske širine. Kako Zemlja nastavlja svoju ophodnju oko Sunca, ono sve manje obasjava sjevernu polutku, a sve više južnu, do trenutka kada su obje polutke jednako obasjane, a Sunčeve zrake padaju okomito nad polutnikom ili ekvatorom. To se događa 22. ili 23. rujna za jesenske ravnodnevice ili jesenskog ekvinocija, kad su dan i noć jednako dugi pa se taj dan na sjevernoj polutki smatra početkom jeseni. Dakle, stigla nam je jesen! Vrijeme je za krojenje i šivanje! |
Tko se oženio?
- 12:00 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
|
Oo, gospođo Klara, dobar dan, kako ste? Već vas jaaako dugo nisam vidjela. Pa gdje ste? Šta je bilo? Nigdje vas nema. Aha, bojite se korone zbog VelkeBebe pa zato nikud ne idete. E da, ona se ne smije cijepiti pa morate biti jako oprezni. Da, da, korona je za nju jako opasna. A baš mi je drago što smo se sastale. Idete u dućan? Idem i ja, baš mi je usfalilo šećera za kavicu. Ajmo onda polako zajedno, malo ćemo se prošetat, s noge na nogu. A možemo usput dok hodamo malo i brbljat. Čujte naprimjer ovo! Jučer dok sam čekala autobus – morala sam otić u grad nešto obavit - stigle na stanicu dvije djevojke. I kaže jedna kak je prošle subote bila na svadbi u našem hotelu, kak je bilo lijepo, kak se izvrsno zabavljala i kak je plesala cijelu noć. I kaže - sad bi neko mogo reć da ja prisluškujem šta drugi ljudi pričaju na autobusnoj stanici; a šta ja tu mogu, hoću neću sve čujem kad tako glasno pričaju. Gdje sam ono stala; aha, kaže ta djevojka da su se njena sestra i sestrin dečko u subotu napokon oženili. Slušam ja šta je to ona rekla i pomislim: kako se neka djevojka i momak mogu oženiti? I s kim? I šta to uopće znači? Ako se momak oženio to znači da se vjenčao tj. da je sklopio brak s nekom djevojkom, jel tako? A ako se djevojka s nekim oženila - a i to danas može biti - onda to znači da se vjenčala tj. da je i ona sklopila brak s nekom djevojkom, a ne s nekim momkom. Jel tako? A to onda znači da su se te dvije djevojke oženile jedna s drugom tj. da su se udale jedna za drugu. I s kim se onda taj momak prošle subote oženio? Jer momak se ne može oženiti s drugim momkom – osim ako taj drugi momak zapravo nije žensko - pa onda to što je djevojka na autobusnoj stanici rekla može značiti da se prošle subote momak njezine sestre oženio s nekom drugom djevojkom; da se s tom drugom djevojkom vjenčao tj. s njom sklopio brak. Jer ako se njena sestra s nekim oženila, onda se nije mogla istovremeno i za tog momka udati. I sad vi meni recite tko se zapravo prošle subote oženio, tko se udao, tko je s kim sklopio brak, a tko se s kim vjenčao? I tko to danas više uopće može znati!?? |
Zagorje, ja tvoj sem sin
- 13:19 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|
Svakoga jutra, dok obavljam jutarnje kuhinjske poslove, slušam radio. A neki dan sam uključila radio baš kad je Adam Končić z Brestovca pjevao prelijepu pjesmu „Zagorje, ja tvoj sem sin“. Adam je dečko iz mojega rodnoga kraja i dobro zna kak treba izgovarati lijepe kajkavske riječi: Bile kam da bi prešel, vrnul se bum kraju svom i za navek ja bum ljubil dom… A ja se, dok slušam Adama, vraćam u djetinjstvo, među zelene zagorske brijege…  U lipnju, na brežuljku iznad kuće, prijateljice, sestra i ja beremo šumske jagode i nižemo ih na dugačke vlati trave, tak da imamo za poslije. Hodamo kroz šumicu po debeloj gustoj mahovini kao po najfinijem sagu. U srpnju beremo maline u vrtu kraj potoka i odmah ih na licu mjesta jedemo. Mama ispire veš u velikom plehnatom vajnglecu kraj bunara jer u zgradi u kojoj stanujemo nema tekuće vode, a ni u selu nema vodovoda. Nema ni asfalta, pa ni automobila. Zato trčimo slobodno po cesti, uglavnom bose - čak i po svježe pokošenoj travi, toliko su nam tabani očvrsnuli – i hodamo kud god hočemo. Mame ne moraju paziti hoćemo li podletjeti pod auto. Jedemo američki narančasti sir iz konzerve i mlijeko u prahu iz plastične vreće u velikoj kartonskoj bačvi. U kolovozu, mladež se navečer okuplja na livadi pokraj vatrogasnog doma, pa dečki na žaru peku klipove mladoga kukuruza tzv. pecijane. Stariji pjevaju i zabavljaju se, a mi maleni pojedemo pecijane pa se, već preumorni, vraćamo polako doma. Mama nas čeka s ugrijanom vodom u velikom loncu na šparhetu na drva. Ručnici su rasprostrti na stolu. Kupanje u malom ovalnom vajnglecu, brisanje – zamotaj se i miruj malo, veli mama, dok ja skakućem po stolu – pidžamica, pa na spavanje. A, ne, nema spavanja dok ne pojedemo kruh i mlijeko. Mama grije mlijeko, drobimo si kruh, malo pošećerimo i u slast pojedemo. U rujnu se šećemo s mamom po okolnim šumama i beremo vrganje. Kad dođemo doma mama ih ispeče s jajima pa jedemo finu večeru s kuruznim kruhom. Poslije toga pozobljemo i malo domačega slatkoga grožđa. Mama na večer sluša operu na radiju - ponekad dolaze i gosti i mami prave društvo kao da su u kazalištu - a mi s njima sjedimo u dnevnoj sobi i slušamo dok ne zaspimo. Tata nas nosi u krevet, pokriva i šapće: spavajte lijepo, mile moje… |