srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
što se dogodilo
- 09:13 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
kad njeno tijelo utone u san i kad njezin mozak prekontrolira i spremi sve informacije koje je prikupio tijekom dana ona odlazi u neku drugu dimenziju i sanja dok sanja ona vidi udaljene svjetove u kojima je život posve drukčiji od onoga u kojem ona živi vidi svjetove u kojima žive neki bolji ljudi ljudi koji ne ubijaju nerođenu djecu koji ne ugnjetavaju druge ljude koji ne ratuju zbog novca i moći koji racionalno koriste sve prirodne gospodarske izvore koji pravedno raspodjeljuju sva dobra kojima raspolažu ona gleda te drukčije ljude i pita se je li to moguće je li moguće da se i u njenom svijetu ljudi napokon počnu tako ponašati da prestanu već jednom sve uništavati da ne budu više gramzljivi i pohlepni da prestanu samo za bogatstvom težiti da napokon prestanu jedni druge ubijati ona sanja i pita se hoće li ikad i ovaj svijet u kojem ona živi brižan razuman i pravedan postati a onda odjednom vidi posve drukčiju sliku vidi grad u kojem je nastao potpuni kaos i zavladalo je sveopće rasulo ništa ne funkcionira onako kako su ljudi navikli nema struje nema vode nema goriva ne voze vlakovi ni autobusi ne rade državne ni gradske ustanove ne rade bolnice ne rade trgovine sunca nema sipi neka kišica puna sitnih čestica prašine ljudi se snalaze kako znaju i umiju napuštaju svoje stanove u gradu i pokušavaju otići na selo ona vidi mnoštvo ljudi oni polako hodaju a sve je oko njih puno sivosmeđe prašine ljudi su prljavi neuredni prašnjavi blatnjavi umorni u očima im je vidljiv očaj mnogi vrludaju bez cilja ne znajujući kuda će i kamo ona gleda te ljude i ne razumije što se događa kamo ti ljudi idu što se dogodilo jel' pao neki ogroman asteroid jel' eksplodirala nekakva bomba jel' sve spržila vatrena sunčeva baklja jel' erumptirao neki supervulkan il' se to zemlja tako jako zaljuljala da je snažan potres sve baš sve uništio |