kad njeno tijelo utone u san
i kad njezin mozak prekontrolira i spremi
sve informacije koje je prikupio tijekom dana
ona odlazi u neku drugu dimenziju i sanja
dok sanja ona vidi udaljene svjetove
u kojima je život posve drukčiji
od onoga u kojem ona živi
vidi svjetove u kojima žive neki bolji ljudi
ljudi koji ne ubijaju nerođenu djecu
koji ne ugnjetavaju druge ljude
koji ne ratuju zbog novca i moći
koji racionalno koriste sve prirodne gospodarske izvore
koji pravedno raspodjeljuju sva dobra kojima raspolažu
ona gleda te drukčije ljude
i pita se je li to moguće
je li moguće
da se i u njenom svijetu
ljudi napokon počnu tako ponašati
da prestanu već jednom sve uništavati
da ne budu više gramzljivi i pohlepni
da prestanu samo za bogatstvom težiti
da napokon prestanu jedni druge ubijati
ona sanja i pita se
hoće li ikad i ovaj svijet u kojem ona živi
brižan razuman i pravedan postati
a onda odjednom vidi posve drukčiju sliku
vidi grad u kojem je nastao potpuni kaos
i zavladalo je sveopće rasulo
ništa ne funkcionira onako kako su ljudi navikli
nema struje nema vode nema goriva
ne voze vlakovi ni autobusi
ne rade državne ni gradske ustanove
ne rade bolnice ne rade trgovine
sunca nema
sipi neka kišica puna sitnih čestica prašine
ljudi se snalaze kako znaju i umiju
napuštaju svoje stanove u gradu
i pokušavaju otići na selo
ona vidi mnoštvo ljudi
oni polako hodaju
a sve je oko njih puno sivosmeđe prašine
ljudi su prljavi neuredni prašnjavi blatnjavi umorni
u očima im je vidljiv očaj
mnogi vrludaju bez cilja
ne znajujući kuda će i kamo
ona gleda te ljude
i ne razumije što se događa
kamo ti ljudi idu
što se dogodilo
jel' pao neki ogroman asteroid
jel' eksplodirala nekakva bomba
jel' sve spržila vatrena sunčeva baklja
jel' erumptirao neki supervulkan
il' se to zemlja tako jako zaljuljala
da je snažan potres
sve
baš sve uništio
Post je objavljen 14.12.2021. u 09:13 sati.