srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
Kočija
- 08:34 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
|
Kad smo se jednom prilikom vraćali s Pokuplja kući, svratili smo na kavu kod prijatelja u selu da čujemo novosti. A toga je dana najzanimljivija novost bila kočija. Naime, u kući preko puta naših prijatelja, u koju, nakon što su njeni vlasnici preminuli, godinama nitko nije ulazio, pronađena je tih dana jedna starinska crna kočija. Nasljednici, koji žive u inozemstvu, kuću su bili prodali, a kupac je htio, prije nego što preuzme kuću, da prodavatelj sve isprazni i raščisti. Nasljednici su unajmili jednog obrtnika koji se bavi raščišćavanjem tavana i podruma pa se s njim dogovorili da raščisti kuću i uzme sve što u njoj nađe. A našlo se tu lijepoga starinskog namještaja - vlasnici kuće bili su trgovci i vodili su u toj kući dugi niz godina seosku trgovinu - kućanske opreme i ostalih stvari. No najveće iznenađenje je bila ta lijepa crna kočija jer nitko od najbližih susjeda kao ni ostali stanovnici toga sela pojma nisu imali da u toj kući već godinama leži zaboravljeno blago. Kad su izvukli kočiju van i pregledali je, ustanovili su da je izvrsno očuvana, da su svi dijelovi ispravni i da je kočija u voznom stanju. Naši prijatelji su čuli da ju je nalaznik nekome prodao, no nismo uspjeli saznati gdje je završila. Tko zna, možda vozi turiste po Zagrebu. Čula sam naime, da se u Zagrebu može unajmiti kočija za vjenčanja, za razne svečanosti i za razgledavanje kulturnih znamenosti grada.  I Litterula bi se jako rado malo provozala u jednoj takvoj lijepoj kočiji po Gornjem gradu. Al' trenutno je situacija kod mene poprilično komplicirana pa ne mogu ić' u Zagreb. No sjećam se svog zadnjeg boravka u Sarajevu, osamdeset i neke, kad sam se sa svojim učenicama - bilo je to njihovo maturalno putovanje - vozila u kočiji kroz aleju platana na Ilidži do Vrela Bosne. Vrelo Bosne se nalazi u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, u podnožju planine Igman. Ovaj spomenik prirode najljepši je dio Sarajeva, ponos Sarajlija koji su oduvijek slobodne trenutke provodili u prekrasnom ambijentu uz žubor rijeke Bosne. Bujna vegetacija, očuvana netaknuta priroda, svjež povjetarac sa Igmana, slapovi, otočići, rijeka koja krivuda - to je doživljaj koji se ne zaboravlja. Park na Ilidži je projektiran i uređen od 1888. do 1892. godine; tada je posađen i najljepši drvored u Bosni i Hercegovini, poznata aleja divljeg kestena i javorolisnih platana dugačka 3,5 km koja vodi od banje na Ilidži do Vrela Bosne.  Bio je divan sunčan dan, i nas je ta lijepa aleja očarala, unijela u nas mir i radost pa smo za vrijeme ugodne vožnje u kočiji otpjevale i ovu lijepu pjesmicu! U nedjelju sa svojim ocem poći ću u grad A kočija će sasvim nova čekati na nas A gore pokraj kočijaša sjedit ću i ja Kad kočiju povuku konji veselo u kas Tuki-taki, tuki-taki Veselo u kas! |