Marketing
Kočija
Kad smo se jednom prilikom vraćali s Pokuplja kući, svratili smo na kavu kod prijatelja u selu da čujemo novosti. A toga je dana najzanimljivija novost bila kočija. Naime, u kući preko puta naših prijatelja, u koju, nakon što su njeni vlasnici preminuli, godinama nitko nije ulazio, pronađena je tih dana jedna starinska crna kočija. Nasljednici, koji žive u inozemstvu, kuću su bili prodali, a kupac je htio, prije nego što preuzme kuću, da prodavatelj sve isprazni i raščisti. Nasljednici su unajmili jednog obrtnika koji se bavi raščišćavanjem tavana i podruma pa se s njim dogovorili da raščisti kuću i uzme sve što u njoj nađe. A našlo se tu lijepoga starinskog namještaja - vlasnici kuće bili su trgovci i vodili su u toj kući dugi niz godina seosku trgovinu - kućanske opreme i ostalih stvari. No najveće iznenađenje je bila ta lijepa crna kočija jer nitko od najbližih susjeda kao ni ostali stanovnici toga sela pojma nisu imali da u toj kući već godinama leži zaboravljeno blago. Kad su izvukli kočiju van i pregledali je, ustanovili su da je izvrsno očuvana, da su svi dijelovi ispravni i da je kočija u voznom stanju.
Naši prijatelji su čuli da ju je nalaznik nekome prodao, no nismo uspjeli saznati gdje je završila. Tko zna, možda vozi turiste po Zagrebu. Čula sam naime, da se u Zagrebu može unajmiti kočija za vjenčanja, za razne svečanosti i za razgledavanje kulturnih znamenosti grada.
I Litterula bi se jako rado malo provozala u jednoj takvoj lijepoj kočiji po Gornjem gradu. Al' trenutno je situacija kod mene poprilično komplicirana pa ne mogu ić' u Zagreb.
No sjećam se svog zadnjeg boravka u Sarajevu, osamdeset i neke, kad sam se sa svojim učenicama - bilo je to njihovo maturalno putovanje - vozila u kočiji kroz aleju platana na Ilidži do Vrela Bosne.
Vrelo Bosne se nalazi u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, u podnožju planine Igman. Ovaj spomenik prirode najljepši je dio Sarajeva, ponos Sarajlija koji su oduvijek slobodne trenutke provodili u prekrasnom ambijentu uz žubor rijeke Bosne. Bujna vegetacija, očuvana netaknuta priroda, svjež povjetarac sa Igmana, slapovi, otočići, rijeka koja krivuda - to je doživljaj koji se ne zaboravlja. Park na Ilidži je projektiran i uređen od 1888. do 1892. godine; tada je posađen i najljepši drvored u Bosni i Hercegovini, poznata aleja divljeg kestena i javorolisnih platana dugačka 3,5 km koja vodi od banje na Ilidži do Vrela Bosne.
Bio je divan sunčan dan, i nas je ta lijepa aleja očarala, unijela u nas mir i radost pa smo za vrijeme ugodne vožnje u kočiji otpjevale i ovu lijepu pjesmicu!
U nedjelju sa svojim ocem poći ću u grad
A kočija će sasvim nova čekati na nas
A gore pokraj kočijaša sjedit ću i ja
Kad kočiju povuku konji veselo u kas
Tuki-taki, tuki-taki
Veselo u kas!
Post je objavljen 29.11.2021. u 08:34 sati.