CENACULINO

14.07.2021.

42.dan


Pored Gornje sobe, Cenakula smjestio se je franjevački samostan Mali Cenakul ili Cenaculino. Smatra se mjesto mira i molitve.
U Cenaculinu, Catherine je stigla ispred velike brončane slike Posljednje večere. Znamo da su Isus i apostoli te večeri imali Seder – židovska pashalnu večeru. Pasha je najveća židovska svetkovina koja je uspomena na dramatičan izlazak Hebreja iz egipatskog sužanjstva.
Kasnije je Catherine bila pozvana u jednu židovsku obitelj na večeru: kod oca rabina i desetogodišnjeg sina koji su joj objasnili Seder. Seder je dugotrajan obrok sa raznim obredom, tradicijom, pa čak i predmetima koji upotpunjuju taj doživljaj.
Catherine nam je željela približiti pojam da Isus jest bio židov i da je slavio i prisustvovao u svim svečanostima i ritualima. Zato je za njega ta večera bila važna, držao je do tradicije. Zato bi bilo lijepo da se i mi upoznamo sa nekim običajima koji su tada bili važni. Oni nisu nestali u kršćanstvu, samo su se počeli slaviti na drugačiji način. Mislim da i nije slučajnost što zapravo u isto vrijeme židovi slave Pashu, a mi Uskrs. Sve je povezano i sve izvire iz jednog.
Uvijek pomislim, kako je to predivno kada se u to doba godine oslobodi istovremeno toliko božanstvene pozitivne energije. Istovremeno dvije religije slave svoje velike svečanosti. Koliko je tu molitva poslano „gore“ i koliko je tada lijepih i duhovnih „večera“.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.