37.dan
Anđeo Gabrijel posjetio je Mariju i pozdravio je:
Zdravo Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom!
Tada joj je navijestio da će roditi sveto dijete koje će napraviti velika dijela za cijeli svijet. Marija se čudila kako je to moguće kada nema muža. Ali anđeo ju je umirio i rekao da ne brine.
Obavijestio ju je da je njezina rođakinja Elizabeta, već u godinama i nerotkinja ipak ostala trudna, i trudna je već šest mjeseci. Bogu ništa nije nemoguće.
A ona mu odgovori. Evo, službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.
Marija se susrela sa svojom rođakinjom Elizabetom, a Ivan Krstitelj, kojeg je nosila, plesao je od radosti. Znao je da Marija nosi isto tako posebnu bebu.
Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Trebalo je i Josipa, njezinog zaručnika uvjeriti što se je to dogodilo, pa se i njemu pokazao anđeo koji ga je umirio i potvrdi da Marija nosi sveto dijete, a on je odabran da bude njegov zemaljski otac.
Ovu lijepu priču slavimo svake godine na blagdan Blagovijesti – Naviještenja Isusovog, a posebno se slavi u Bazilici Naviještenja u Nazaretu.

Ovaj blagdan se uvijek poklapa sa korizmom i uskrsnim vremenom. Meni je zapravo lijepo što se poklapa sa proljećem. Nešto se je začelo, a devet mjeseci kasnije došlo na ovaj svijet. Kršćani su neke „poganske“ proslave pretvorili u proslave svojih velikih svetaca. Proslave ljepote buđenja prirode, novog ciklusa u prirodi nisu mogli spriječiti. Zato su pametno prilagodili. Na neki način je Uskrsno vrijeme slavlje proljeća.
Baš kao što ćemo za ljetni solsticij proslaviti Ivana Krstitelja i paliti ćemo logorske vatre, slaviti ćemo Ivanje.
I baš tako ćemo i proslaviti zimski solsticij, odnosno Božić, rođenje Isusovo.