36.dan
Sveti Stjepan Prvomučenik jedan je od sedam izabranih đakona na samim počecima širenja kršćanstva. Bio je glavni đakon i njegovo ime znači Kruna.
O njegovom privatnom životu vrlo se malo zna.
Zbog svojeg otvorenog propovjedanja bio je optužen za bogohuljenje. Uznemirio je jeruzalemske starješine održavši govor pred Velikim Vijećem, pa su ga izveli izvan gradskih zidina i kamenovali do smrti.
Dok je držao taj zadnji govor, lice mu je bilo anđeosko i usmjereno prema nebu. Imao je viziju Isusa. Dok su ga kamenovali, nije nikoga proklinjao već je molio da ide na Nebo.
Na spomen tog događaja, kamena vrata na istočnoj strani jeruzalemskih zidina nazivaju Stjepanova vrata. Do tada su nosila ime Damaščanska vrata. Kasnije su dobila ime Lavlja vrata zbog četiri reljefa lava koje je jedan vladar dao ugraditi na ta vrata sa vanjske strane (iako su to zapravo pantere).

Zanimljivost je da je cijeli događaj kamenovanja pratio Savao (kasnije poznat po imenu Pavao). Kao i Stjepana, Pavao je progonio sve one za koje je smatrao da šire kršćanstvo. Nakon toga imamo i onu prekrasnu priču Na putu za Damask, kada se je Isus objavio Pavlu koji nakon toga prihvaća kršćanstvo.
Crkva svetog Stjepana, poznata po francuskom imenu Saint Etenne smještena je izvan zidina Staroga grada. Odmah do crkve/samostana nalazi se Francuska škola za biblijsku arheologiju. U kripti crkve pokopan je svećenik Marie Joseph Lagrange koji je utemeljitelj škole.