likvidacija talenata

ZAGREB - Kada sletim na neki aerodrom, ne gledam toliko ljude, njihova lica i odjeću, nego me više zanima zgrada, kako je opremljena i od kakvog je materijala napravljena.

Ovako, s aerodroma, zadovoljan sam Hrvatskom. Aerodrom je malen, ali lijepo opremljen. Doduše, primjećujem tu ovu neku oplatu od iverice, pa mi sve skupa ipak malo ostavlja dojam istočne zemlje - rekao je Michel Houellebecq nakon što je sletio u zagrebačku zračnu luku. Taj trenutačno najpopularniji francuski pisac stigao je u Hrvatsku da predstavi, kao svjetsku premijeru, svoj roman “Mogućnost otoka”. U Zagrebu i Splitu boravit će do utorka, 4. travnja.

- Ne znam bogzna što o Hrvatskoj. Donedavno sam bio potpuno nesposoban da je pronađem na karti između Slovenije i Bosne. Primjerice, nisam uopće znao da su Hrvati katolici. Jedino što su Francuzi o Hrvatskoj shvatili nakon proteklog rata jest da je ona bila napadnuta i da su Srbi bili negativci.

Houellebecq će u petak u 19 sati gostovati u Zagrebu u Hrvatskom društvu pisaca, a u subotu u 19 sati davati autograme u Profilovoj knjižari Megastore. Odsjeo je u hotelu Esplanade, gdje je prije gotovo pola stoljeća odsjeo i Eugene Ionesco, pisac kojeg Houellebecq, kako kaže, voli. U subotnjem Magazinu objavit ćemo ekskluzivni intervju s Houellebecqom u kojem otvoreno govori o svom literarnom radu, životnim iskustvima i društvenim vezama.

Michel Houellebecq posljednje vrijeme odbija davati intervjue, a ne dolazi ni na promocije svojih knjiga. Tako je predstavljanje “Mogućnosti otoka” u Zagrebu prva promocija toga romana uopće na kojoj će biti. Houellebecqov boravak u Zagrebu zajednički su organizirali nakladnička kuća Litteris i Jutarnji list.

Najvažniji radovi Houellebecqa:

H. P. Lovecraft: Protiv svijeta, protiv života (1991.)

Ostati živ: metoda (1992.)

Potraga za srećom, pjesme (1992.)

Širenje područja borbe (1994.)

Značenje borbe, pjesme (1996.)

Elementarne čestice (1998.)

Renesansa, pjesme (1999.)

Ljudska prisutnost (2000.), CD na kojem pisac pjeva svoje pjesme uz glazbu Bertranda Burgalata

Platforma (2001.)

Mogućnost otoka (2005.)


(preuzeto iz Jutarnji.hr)


Dođite u u subotu u 19 h u Profil, ili u 20 h u utorak u BP Club.
(MK)

bez sadržaja

S lijeve vam je strane link kojim možete doći do iscrpne analize Slamnigove pjesme (nikako da se maknemo od tog nedokučivog Slamniga!). Iz nje ćete doznati što je to 'paradoks kose', što je 'poetika muškosti', zašto dolazi do 'rasapa subjekta pjesme' i kako je 'slamnigovski čovjek slabiji od konja' (pritom je upitno je li Slamnig mislio na čuvenu pjesmu Ja se konja bojim). A evo i ulomka iz analize Željke Matijašević, profesorice na Odsjeku za komparativnu književnost u Zagrebu.

«Radi se» jednostavno «o tome» da se ništa ne uradi, iako se pokušava. «Radi se» je, osim ustupka razgovornoj konvenciji svakodnevnog jezika, ustupak i onima koji vole znati «o čemu se u pjesmi radi», pristupu koji danas afirmira samo jedan, nadamo se, zastranjen dio pedagoške prakse, ali i pristupu koji je bio forsiran u našoj ne tako davnoj povijesti, u razdoblju u kojem su Slamnig i Šoljan bili dekadenti. Pjesma obećaje da će izvršiti svoj sadržajni zadatak, ali to dekadentno izjalovljuje.»

Sljedeći sastanak radionice je u četvrtak u 2.

(mk & žm)

* * *
narodni recept protiv očajanja
kaže da
treba leći i položiti na trbuh
crno mače dva sata
ako je bolest na smrt
a sat ako je tuga
prolazna u lakšim slučajevima
depresije prihvatljive su i sive
ili žute važno je da su jednobojne
i da hoće ostati ako se uplaše
pa zbrišu
čovjeku se loše piše*

BRANISLAV OBLUČAR (1978.)

ovogodišnji je dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike. Pjesma se zgodno uklapa u "mračnjačku" zbirku pjesama naših Radioničara - s jednom razlikom, i to bitnom - Branislav taj mrak razgoni humorom.

Ivan Slamnig, On uopće ne zna


Mislim da se pjesma odnosi na svakodnevni problem to jest potrebu da se negdje skrasimo, pronađemo svoje mjesto koje će nam pružiti utjehu odnosno mjesto na kojem ćemo pronaći unutarnju sreću i zadovoljstvo.
Pretpostavljam da pjesnički subjekt, koji se pojavljuje u ženskom rodu i obraća ''njemu'', bježi u prirodu u kojoj želi ''skinuti'' sa sebe prošlost i sve negativne utjecaje te pronaći utočište i mir.
Stabla me asociraju na šumu to jest prirodu u kojoj su more, oblaci i nebo koje pjesnički subjekt više ne gleda kao nešto smirujuće i skladno kao prije i zbog toga sam zaključila da je pjesnički subjekt u potrazi za unutarnjim mirom odnosno da želi pobjeći od stvari koje ga uznemiruju.
Pjesnik naglašava neznanje osobe kojoj se pjesnički subjekt obraća što je posljedica neupućenosti, nezainteresiranosti ili možda nepažnje te osobe kojoj se obraća.
Značenje pjesme nije strogo određeno što znači da nam pjesnik ostavlja prostora za vlastito shvaćenje pjesme i razmišljenje o njoj.
Pjesnik se uglavnom drži slikovnog pjesništva što se vidi iz pjesničkih slika.
Tmurnog je ugođaja.

Adrijana

Kriste…
Na samom sam kraju.
Pred ponorom tame,
tišina me polako uvlači.
Još tren sam živa,
onda krećem Tvojim stazama.
Dalje od ovoga nema...
Pogledaj me.
Umorno tijelo, bolna duša
posljednjim snagama kliču…
Dođi, molim Te…
Samo me Ti spasiti možeš!

Slomili su krila
anđelu Gabrijelu…
Više nema kuda.
Isuse, zaziva te…
Moli, kreći pred tobom.
Utjehu traži
u njedrima tvojim…
Spasi ga od tuge!
Iscijeli ga rukama,
ozdravi poljupcima…
Zaustavi potoke krvi
sluge svoje…

Kriste…
Umirem pred tobom…
I posljednji trzaj moje duše...
Tihi vapaj, uzdah.
Ubiše anđela Gabrijela
u meni…
Ostaviše me da izgaram
na tvrdoj zemlji.
Sama, pod raspelom…
Samo Ti me voliš.
Povedi me sa sobom…
Molim te…
Ovdje ničega nemam.

Jasmina

Njima hodam, dugo i bez glasa. Od prizora što ih srećem, moje su oči zgasle. Sam pakao jeknu jezivo iz tame. Ljudi. Nebrojeno mnogo ljudi, na hrpama. Svi jedni preko drugih, leže. Izranjeni i opečeni, bez udova, bez spasa. Poneki mrtvi, drugi uz tihe jauke iz besna, polako trule. Gledam na taj mrtvi val života što se nad njih spusti i plačem. Lijem vatrene suze tuge. Taj prizor smrti, ko oštar ubod igle usred zjene, zaboli me, ko ugriz u dnu srca me zapeče. Obuze me plamen samilosti, izgorit ću uskoro. Ako ne i prije. No… Bezvrijedna je moja žrtva, kad nemoćne su moje ruke. Uz svu želju ovog svijeta, iz vrtloga pakla izvući ih ne mogu. Kako da im pomognem kad su sami od sebe odustali odavno. Kad su, iz trena u tren, sve udaljeniji životu. Sve manje žive i sve teže dišu. Ko mrtvo klasje koje jedva šušti. Nastavljam dalje spuštene glave, u pameti ludoj bljeskaju mi slike. Na dlanu oči zrakama sunca se smiju, a u grlu kugla od žalosti se stvori. Hodam i smijem se, a dušom gorko plačem. Mene ta sudba nije primila pod svoje, jer se ne dam. Ja se ne želim, od pljesni života, na tlo ko mnoštvo, ko ugušena srušiti. Radije ostajem među kušnjama sudbine. Sama. Tražeći sunce da grijem se na svijetlu.
Jasmina

Danijel Dragojević, zbirka "Žamor"

MJESTA

Istaknula sam upravo ovu pjesmu iz cijele zbirke «Žamor» iz razloga što smatram da je upravo ona pokazatelj vrhunca Dragojevićevog stvaralaštva; On čas govori o tako uobičajenoj temi, na tako uobičajen način, a čas ističe posebnost te iste vjere, individualnost načina i shvaćanja vjere i vjerovanja – sve u isto vrijeme. Na neobičan, sebi svojstven način, prikazuje sebe i svoje shvaćanje svijeta u kojem se nalazi. Na prikriveno indirektan način iznosi svoja mišljenja, stajališta o vjeri, ne nameće nam svoju apstinenciju od Boga kao izvora vjere, ne nagovara nas da i mi tražimo najudaljenije mjesto kao skrovište. Daje nam mogućnost – pjesmu kao smjernicu. Dragojević ima specifičan stil pisanja. Njegove pjesme su, u najmanju ruku, neobične. Iako se služi jednostavnošću, pjesme mu nisu nimalo jednostavne za razumjeti i shvatiti. Iz jednog nejasnog pojma nastane drugi, iz jednog mjesta Dragojević stvara drugo i tako u nedogled. Stih za stihom, stvara se emotivno-društveno-psihološka lepeza riječi koja je pravi užitak za one koje takva zavrzlama zanima. U svim Dragojevićevim pjesmama jasno je vidljiv slijed radnje, razrade teme kojom se bavi. Tako u «Mjestima» nema besmisleno nabacanih stihova (zvukova misli i slika emocija na sve strane), već nam pjesnik jasno dočarava željeno. No iako mi, kao čitatelji, imamo jasnu predodžbu o čemu pjesnik govori, ipak nije u potpunosti ni jasno obrađena tema. Mi iz pjesme ne vidimo rashod njegove rastrojenosti u vjeri, možemo samo (približno) pretpostaviti neizrečeno. To je ono što Dragojevića čini posebnim – taj spoj otvorenosti i mističnosti u isto vrijeme. Mislim da je «Žamor» savršen primjer kombinacije pojmovnog i slikovitog pjesništva. Odabirom jednostavnijih, ali slikovitijih pojmova Dragojević čitatelju omogućava slikovit prikaz onog što je rečeno u pjesmi. Čitatelj pred sobom ima svoje razumijevanje (i maštu) kao platno, a pjesmu kao pastele – samostalno stvara sliku i o pjesniku i o djelu. Izabrala sam baš ovu pjesmu zbog toga što je ta njena različitost stilom i sadržajem na mene djelovala magnetski privlačnom. Impresioniralo me to što je Dragojević «Mjesta», kao i sve ostale pjesme u ovoj zbirci, doveo do zavidnog savršenstva upravo pravim odabirom jednostavnih riječi, a ne hrpom prozirnih entuzijastičnih fraza i suvišnih stilskih izražajnih sredstava. Mislim da je upravo ta jednostavnost doprla do mene i dojmila me se.
Jasmina

Često viđam gradske pijetle, nisu neobični u ovom gradu.
Bude se rano, uspavani u svojoj rutini nijemo se prepirući oko metalnih hvataljki u busu.
Grad produkt njihovih čežnji postaje alternativa okončanju života, sve se životne funkcije pretvaraju u automate.
Unaprijed je određena svaka emocija, svaka misao prisiljena je poštovati protokol koji je čupa iz njezine srži. Stoga misli i emocije gube boju, ostaju skrivene, utopljenog značaja u nerazumijevanju. Svi bi voljeli kriknuti, no krila su tako bolno simbolički svezana da svaki jecaj uzrokuje novu agoniju. Može li se gradski pijetao, s tako mizernom sudbinom, okititi skromnošću i tako otupiti naša osjetila. No skromnost ostavlja jeku, dojam ispraznosti u nama samima.
Smijemo li tražiti oprost za grijeh koji činimo sami sebi, a i čemu ga naći, jer kad bi i dobili novi početak, otrovali bi ga vrlo brzo. Nije li istina da iz jutra u ujutro – jutra prekrivamo gradskom čađi.

Interpretacija istoimene pjesme Nikole Šopa, Mladen Marušić, veljača 2006.

Molio bih i ostale polaznike radionice da objave svoje interpretacije pjesama(Adri, Shakespeare, Nina, Jasmina - znam da su napisane ;)
Sutra donesite i sve svoje dosad napisane radove kako bih ih mogao
pohraniti u zajedničku arhivu.
(mk)

Jučer sam te vidjela u dućanu...
Kako si imala divno oprane prozore!
Blistale su kapljice rose na proljetnom suncu,
Po tebi hodali su mravi.
Uputila mi pogled pun straha,
i ostavila novčanik!
Danas si me vidjela u dućanu...

Potječem iz jedne kršćanske obitelji. Bila sam krštena, bila sam na prvoj pričesti i bila sam krizmana. I prije svega vjerujem u Boga kao svaki kršćanin, ali opet na svoj način. Uvijek tvrdim da je moja vjera zapravo moja filozofija, a ne neka standardna kršćanska razmišljanja. Rađe bacim pogled i na ostale vjere i razmislim kakve imaju međusobne veze. Možda u jednoj religiji pronađem odgovor na neko pitanje u drugoj vjeri. Možda pronađem odgovor za nešto, ili pak možda pronađem nešto što bi opovrgnulo tvrdnje vjerskih učitelja i ljudi koji su propovijedali tu vjeru, tzv. proroci.
Tako sam jednom razmišljala o tome da li zaista postoji život poslje smrti? Kuda mi zapravo odlazimo poslje smriti? Zar se zaista samo pretvorimo u prah? Ili to samo tijelo postane prah, a naša duša ode u nebo, u raj ili u pakao (ovisno o tome kakvi smo bili)? Zbilja neprimjereno razmišljanje za jednu šesnaestogodišnjekinju, ali šta ćeš. Možda me na to potaklo i to što iz geografije imam referat o kršćanstvu. Ali opet, ipake je to referat koji na kršćanstvo mora gledati sa geografskog aspekta, a ne sa nekog filozofskog.
Ah, sad sam zbilja skrenula sa teme. Da, tema je zapravo bila život poslje smrti. Pa, vidite, ja to ovako tumačim; Život poslje smrti postoji. Jer je i sam Isus umro, a zatim, tri dana nakon smrti je uskrsnuo. Možda nam zapravo time Bog želi poručiti da zaista postoji nešto poslje smrti. Tu je i tibetanski horoskop. Znam da će neki od vas pomisliti kako sam praznovjerna, ali kad se bolje pogleda na sve to, možda sam ipak u pravu. Dakle, tibetanski horoskop nam govori ono sto smo bili u prošlom životu. Postoji jedna web stranica na iskonu gdje se upiše ime i prezime, dan, mjesec i godina rođenja, a on ti izbaci objašnjenje što si bio ili bila u prošlom životu, ali i kako bi se trebali ponašati u ovom životu. Meni na primjer tamo piše da sam živjela u Austriji 1800 i neke godine, da sam se rano udala, da sam imala muža koji je stalno prigovarao i da sam bila kuharica. Mislim da bi to čak i mogla biti istina. Jer i danas mi jako dobro ide kuhanje i pravljenje kolača....
Koliko se sječam, još su stari egipčani vjerovali u život poslje smrti. Mislim, pa zato su i gradili sve te piramide, kako bi pripremili put u budući život. Naročito vladare, koje su ''ukopavali'' u središte tih piramida . Njih su umotavati u neko ''prnje'', stavljali ih u lijesove izrađene samo za njih i uz njih stavljali mnoštvo blaga, kako bi na putu imali dovoljno zalihe svega. Ah, toliko je samo dokaza da život poslje smrti vjerovatno postoji. A možda sam ja samo jako praznovjerna i pretjerujem. Možda je apsurdno i samo razmišljati o tome, ali šta ću. Ponekad stvarno previše razmišljam o nekim stvarima. Ponekad je i meni dosta razmišljanja o svakakvim glupostima. Tu izmišljam neku svoju filozofiju, a zapravo sama sebe maltretiram i zamaram se svakakvim ponekad i besmislenim glupostim. Kao i sad kad razmišljam o tome postoji li zapravo život poslje smrti ili ne. Mislim ko da nemam pametnijeg posla. Umjesto da tu razmišljam o glupostima i usput ih zapisujem mogla bi napravit nekaj korisno. Na primjer mogla bi učit fiziku ili vježbat ispunjavanje stanje kase pošto iz toga sutra pisem kontrolni. Ali ja naravno to ne radim. He, he, he.... Tipično teeneđersko. A šta ćeš kad me vjerojatno još uvijek ''pere'' pubertet. Eto, opet ja skrenula sa teme. To ti je tak kad razmišljaš i odmah zapisuješ sve što ti je u glavi. A možda je za sad već stvarno dosta mog filozofiranja o ovome.
Pa ću zato samo na kraju reć' da ja vjerujem u život poslje smrti, a na vama je da sami razmislite o tome i da prihvatite moje razmišljanje. Ili pak da opovrgnete sve što sam do malo prije ispričala (čitaj: napisala).
dany

Evo, dok sam slao prethodni post, na lijevom rubu bloga zamijetio sam sljedeće objašnjenje:

OBAVIJEST!
Poštovani korisnici, ako primjetite nedostatak postova i komentara u blogeditoru, možete ih vratiti s kopije vašeg bloga. Ako je adresa vašeg bloga npr. http://naziv.blog.hr, kopija vašeg bloga nalazi se na http://naziv.arhiva.blog.hr. Za objavu teksta u prošlost dovoljno je postaviti željeni "datum objave".

To objašnjava zašto nismo vidjeli komentare. Nadam se da se neki nisu obeshrabrili i zbog toga odustali od objavljivanja postova i komentara.

Pa, opletite! Svijet je opet slobodan i objašnjiv.

(mk)

UDALJAVANJE

po granama ___ ___ na svijetu
sjedi ___ ____ od _____ porculana
kad jedan ____ ____ _____ grijeh,
____ najbliži ____ padne
i razbije se u ____ ____ komadića
koliko je ____ čovjek od ____ dalje

(dj)





Evo, prava nedjeljna pjesma, o vjeri.
Ili griješim, i to u nedjelju? Hajde, posložite
što nedostaje pa da vidimo tko ima pravo!


P.S. Imamo problema s komentarima - blog ih ne prima,
a na nekim starijim postovima (npr. multiplicirana pjesma)
pojavili su se neki, najblaže rečeno, čudni komentari koji
uopće nemaju veze s našim blogom.
Kao da se s nama poigrao neki virus.
Ili to (vidi sliku) Raymond Carver nadgleda rad radionice?

(mk)